Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici “Škorpiona” su snimili kamerom. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet. Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa.

Dino Salihović (16), Safet Fejzić (17), Azemir Alispahić (17), Juso Delić (25), Smail Ibrahimović (35) i Sadik Salkić (36). Ubijeni su 17. jula 1995. godine zato što su bili muslimani, Bošnjaci. Ubijeni su zato što je Ratko Mladić obećao osvetu nad “Turcima”, ubijeni su zato što je Radovan Karadžić to sve mirno promatrao.

Nakon pada Srebrenice mnoštvo civila završilo je u srpskom zarobljeništvu, hiljade muškaraca su ubijene. Mnogi su jednostavno strijeljani i bacani u jame ili rijeku, ali neki su ubijani i u blizini ratnih linija kako bi se prikrio stravični zločin ubijanja civila. Za ubistvo šestorice civila s početka teksta osuđeni su pripadnici paravojne jedinice Škorpioni.

Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici “Škorpiona” su snimili kamerom. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet.

Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa.

Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su “Škorpioni” i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kući.

Pero Petrašević je dao iskaz u istrazi gdje je sve priznao: “Jedno jutro mene bude, ne znam ko me probudio, ali kad sam pogledao, budući da sam bio na spratu, Boca (Slobodan Medić Boca, zapovjednik Škorpiona, op.a.) mi se obratio – siđi dolje, imam zadatak za vas. Mislio je na nas, osiguranje. Kad sam sišao, vidio sam kamion i tada je rekao, izdao naređenje da idemo. Nije rekao gdje, znači vjerojatno su vozači bili upućeni u sve, da ubijemo te ljude. U prvi tren nisam vidio koliko ih je bilo, tek poslije sam vidio da ih ima šest, oni su ležali u kamionu. Medić je rekao da su oni vojnici, zarobljeni muslimani. Imali su civilnu odjeću, ja mislim da su jedan ili dvojica imali vojničke čizme”.

Grozomorna snimka dostupna je na internetu, iako je godinama skrivana po kućnim videotekama, ali postojala je i teorija da je negdje u Srbiji jedna videoteka iznajmljivala snimku ubijanja civila. Uz svo psovanje majke svezanim i ustrašenim muslimanima, pucanje iznad glava kao mučenje pred smrt, možda najteža rečenica iz filma je: “Ako budeš zajebao, ti si idući na filmu”. Tu je sažeta sva okrutnost i gotovo neviđena nebriga za ljudski život. Kasnije će Petrašević govoriti da se kaje zbog svega, da nikad nije planirao ubijati bilo koga ko nema oružje, ali “naredbe se moraju provesti”. Nevjerojatno je da će snimak, pa nakon toga i suđenje Škorpionima, poslužiti vlastima, odnosno cjelokupnom establišmentu u Beogradu da uz pomoć vlastitog sudstva relativizira zločin u Srebrenici i vlastito sudjelovanje u najvećem zločinu na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Snimka je otvorila i vrlo važno pitanje, a to je pitanje odgovornosti Srpske pravoslavne crkve. Naime, na snimci (na samom početku) vidi se ritual blagoslova pripadnika jedinice Škorpioni, neposredno pred odlazak na zadatak. Na video zapisu vidi se kako otac Gavrilo, starješina manastira Privina Glava, blagosilja članove jedinice riječima: “Braćo, Turci se povampiriše. Hoće srpske svetinje. Daj vernoj vojsci tvojoj da bude na savlađivanje neprijateljskog naroda”.

Od objavljivanja snimke mjesto na kojem su ubijena šestorica mladića Godinjske bare u Trnovu postalo je mjesto koje porodice ubijenih posjećuju na godišnjicu smaknuća, 17. juna. Tako je bilo i danas. Mjesto stradanja, na kojem ni nakon više od tri decenije nema spomen-obilježja, obišli su članovi porodica i predstavnici Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici, brojni Srebreničani i lokalni mještani, gdje je položeno cvijeće, proučeni odlomci iz Kur’ana. Održan je i kratak historijski čas sa podsjećanjem na stradanja Bošnjaka.

Među okupljenima danas bio je i Sejdalija Delić, brat ubijenog Juse Delića, koji je u trenutku ubistva imao 25 godina. Kazao je da porodica već 31 godinu dolazi na mjesto zločina kako bi odala počast nevinim žrtvama.

“Evo, i nakon 31 godinu dolazimo ovdje da proučimo Fatihu i odamo počast ovim nevinim mladićima koji su na monstruozan i zvjerski način mučeni i ubijeni”, rekao je Delić.

Prisjetio se trenutka kada je prvi put pogledao videosnimak egzekucije, navodeći da nije mogao prepoznati vlastitog brata zbog težine zločina.

“Kada sam prvi put gledao taj snimak, bio sam skamenjen. Zamišljao sam sebe među tim momcima, jer sam i sam prošao kroz sve to. Na slobodnu teritoriju izašao sam nakon više od dva mjeseca lutanja. Gledao sam taj snimak i zamišljao da sam i ja mogao biti na njihovom mjestu”, kazao je.

Dodao je da je identitet njegovog brata potvrđen tek nakon DNK analize.

“Nisam ga mogao prepoznati, a možda je i bolje što nisam. Tek je DNK analiza potvrdila da je među ubijenima bio moj brat. Kasnije smo, po košulji u kojoj je otišao, definitivno utvrdili da je riječ o njemu”, rekao je Delić.

Istakao je da ga posebno boli činjenica da ni tri decenije nakon zločina na Godinjskim barama ne postoji dostojno spomen-obilježje.

“Poslije 31 godinu nemamo ni spomen-ploču na ovom mjestu. Nemam riječi za to. Svijet nas je izdao. Srebrenica je bila zaštićena zona, a kada je trebala pasti, ostavljeni smo sami. Danas se ponovo govori o raznim podjelama, o nekon trećem entitetu, a sve se to toleriše”, rekao je.

Govoreći o pripadnicima jedinice “Škorpioni” i samom zločinu, Delić je poručio da ljudi koji ubijaju zarobljene i vezane civile ne mogu biti heroji.

“To nisu heroji, to su kukavice. Heroj nije onaj ko puca čovjeku s vezanim rukama u leđa. To su ubice koje su cijelog rata činile zločine”, kazao je.

U maju 2023. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu pravosnažno je osudio bivše rukovodioce Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 15 godina zatvora za udruženi zločinački poduhvat u šest općina u BiH, među kojima je i zločin u Trnovu.

Osim toga, presudom Višeg suda u Beogradu iz 2007. godine, četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni su na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena kod Trnova.

U Hrvatskoj su bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović osuđeni na po 15 godina zatvora za zločin kod Trnova.