Dok se Izrael suočava s posljedicama rata, na političkoj sceni se kristališe trio koji se nudi kao alternativa Benjaminu Netanyahuu. Čine ga Naftali Bennett, bivši desničarski premijer; Yair Lapid, lider opozicije i bivši premijer centrističkih uvjerenja; te Gadi Eisenkot, penzionisani general i bivši načelnik Generalštaba. Iako se predstavljaju kao glas razuma, Gideon Levy u svojoj analizi tvrdi da njihova vizija nije stvarni raskid s prošlošću, već tek pokušaj povratka na neodrživi status quo koji je vladao do šestog oktobra
U onim najboljim danima, trio koji se predstavlja kao politička alternativa obećava da će Izrael vratiti dvije i po godine unazad, u ono dobro staro vrijeme šestog oktobra 2023. za kojim sada svi čeznu. Kako je tada sve bilo dobro, sa navodno mirnim granicama i prividnim spokojem; uz tihe prskalice za travu u Ramat Hasharonu i brutalnu okupaciju udaljenu tek nekoliko minuta vožnje automobilom; uz strane turiste, restorane pune gostiju i nacionalne uspjehe na Euroviziji.
To je najviše što ova trojka obećava. Za njih je sasvim dovoljno vratiti Izrael u stare dobre dane, razumne i tobože mirne, prije katastrofe. Da li će se kandidovati zajedno ili ne – kakva je razlika? – za taj „oktobarski trio“ koji čine Naftali Bennett, Yair Lapid i Gadi Eisenkot, to obećanje je sve, vrhunac svih njihovih želja. „Uskoro ćemo zajedno donijeti bolje dane“, napisao je Bennett u petak na mreži X, misleći pritom na povratak u dane prije katastrofe.
Taj se povratak nikada neće desiti. Ono što se Izraelu dogodilo od sedmog oktobra je nepovratno. Duh je pušten iz boce, potaknut vladom destrukcije i uz šutnju opozicije destrukcije, koja nije mrdnula prstom da to zaustavi. Bez radikalnih mjera koje Bennett ili Eisenkot, a pogotovo Lapid, ne mogu poduzeti niti o njima sada sanjati, put nazad je blokiran. Možda zauvijek. Rubikon je pređen, Izrael je drugačiji Izrael, po svemu sudeći nepopravljivo.
Bennett, Lapid i Eisenkot obećavaju povratak na šesti oktobar, ali uz zadržavanje okupacije, aparthejda i ratova, čemu se niko od njih nikada nije usprotivio. Šteta koju je nanijela sadašnja vlada ne može se izbrisati bez drastičnih promjena. Nasilje, fašizam, rasizam, neznanje, mesijanizam i megalomanija su tu da ostanu. Kako će ih tačno ovaj trijumvirat eliminisati? Obećavaju da će vratiti vrijeme unazad, ali da će nastaviti s okupacijom, aparthejdom, militarizmom, ratovima i vojnim operacijama, koje su uvijek podržavali.
Izrael se na ovaj način neće popraviti. Sedmi oktobar i sve što je uslijedilo uništilo je i iskvarilo državu do temelja, a upravo tu popravka mora početi. Okupacija, da, taj prokleti i iritantni kliše, u korijenu je svega, a gospoda koja nam sada obećavaju novo svitanje nemaju namjeru da je okončaju. To eksplicitno i govore. Sva trojica su protiv rješenja s dvije države. Jedinstvena demokratska država, očigledno, ne dolazi u obzir. Pa kakvo onda dobro mogu učiniti? Ojačat će poziciju predsjednika Vrhovnog suda i smijeniti komesara policije? Pa šta? Doći će drugi, a Izrael će ponovo potonuti u močvaru aparthejda i okupacije.
Njihov Izrael će se suočiti sa Sjedinjenim Državama, koje će vrlo brzo drastično promijeniti svoju politiku, a Evropa će ih pratiti. Čak ni „ratne sobe“ za javnu diplomatiju koje bi osnovao novi ministar vanjskih poslova Lapid neće biti od koristi. Novi ministar odbrane Eisenkot nastavit će raditi jedino što zna, još ratova i operacija, a novi premijer će na lijepom engleskom govoriti ljudima koji više ne žele da ga slušaju. Svijetu je dosta Izraela, a da bi se vratio u porodicu naroda, on mora poduzeti drastične korake za koje su ovo trojica nesposobni.
Šesti oktobar se neće vratiti. Ova trojica su zaista pošteniji i manje korumpirani od premijera Benjamina Netanyahua. Njihovi ljudi će biti stručniji i manje toksični od prljave i prazne gomile koja okružuje njihove prethodnike, ali to neće biti dovoljno. Nećete čuti, i još niste čuli, ni riječ o važnim koracima koji su sada neophodni; samo im vjerujte da će stvari biti bolje.
Pričekajte godinu dana i oni će također izvršiti invaziju na Gazu; pričekajte dvije i bombardovat će Iran; bombardovat će i Liban, „jednom zauvijek“, naravno. Čak je upitno da li će uspjeti zaustaviti pogrome na Zapadnoj obali. Oni nisu ti koji će moći očistiti Izrael od gnojnih apscesa gađenja i bujica zla koji su se ovdje nakupili posljednjih godina, od milicija na Zapadnoj obali, „smeđokošuljaša“ u Izraelu, te nasilja i ultranacionalizma koji su duboko usađeni u društvo. O tome oni čak ni ne govore.
