Gideon Levy u svojoj novoj kolumni analizira potencijalni politički preokret u Izraelu, pozivajući blagovremeno političke aktere na uvođenje arapskih stranaka u vlast kako bi se prekinuo ciklus ratova i društvene podjele. Gadi Eisenkot je bivši načelnik Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) i uticajni političar u opozicionom bloku, a Yousef Jabareen, Mansour Abbas i Ahmad Tibi poznati izraelski političari palestinskog porijekla i dugogodišnji zastupnici arapskih stranaka u Knesetu

Imam san: Gadi Eisenkot najavljuje historijski poduhvat i strateški zaokret. Pet dana prije izbora,  dakle u četvrtak, saziva dramatičnu konferenciju za novinare. Lider bloka „za promjene“ je rođen, ovaj put uistinu. Nakon dugog razmišljanja i konsultacija, Eisenkot odlučuje da hitnost situacije zahtijeva uvođenje dviju arapskih stranaka u postizbornu vladajuću koaliciju i dodjelu ključnih ministarskih pozicija njihovim liderima.

Objašnjava da je došao do zaključka kako ovaj potez nije samo način da se osigura uvjerljiva pobjeda bloka „za promjene“, već pokušaj ostvarivanja suštinskog zaokreta u odnosu izraelskog društva prema svojoj arapskoj manjini, kakav nikada ranije nije pokušan. To je nešto što bi moglo udahnuti novu nadu, podstaknuti nove načine razmišljanja i stvoriti drugačiju realnost s važnim implikacijama na više nivoa. Ukratko: Novi Izrael.

To znači pretvaranje izraelskih Arapa u integralni dio države i društva. Ovo je pravi trenutak, čije će ostvarenje biti lakše nego što to zamišljaju zloslutnici i zatucani rasisti.

Izraelski Palestinci nikada nisu bili spremniji za takav poduhvat. Tokom protekle tri godine, dok je Izrael činio genocid nad njihovom braćom u Pojasu Gaze, ponašali su se uz izuzetnu suzdržanost. Njihovi predstavnici u Knesetu ubrajaju se među njihove najodgovornije i najrazumnije lidere. Tokom svih ovih godina, njihova lojalnost državi kovala se i provjeravala iznova i iznova. Tlo je zrelo za promjene. Njihovi lideri jednostavno čekaju priliku.

Eisenkot će djelovanjem samo profitirati. Čak i prije nego što bude odabran da sastavi i vodi narednu vladu, ući će u historiju kao izraelski F. W. Willem de Klerk, lider hrabriji i dalekovidniji nego što je Yitzhak Rabin bio u svoje vrijeme.

Izraelski politički establišment biće u šoku. Desnica će vrištati, ali desnica više nije relevantna što se bloka „za promjene“ tiče na ovim izborima. I u Eisenkotovom taboru nastat će potpuni haos. Avigdoru Liebermanu oči će ispasti iz duplji dok mu pjena izbija na usne; Naftali Bennett trčat će uokolo kao muha bez glave, a Yair Lapid ostat će bez teksta, potpuno zatečen i izgubljen. Šta će moći reći?

Mainstream, ultranacionalistički mediji neće biti ništa manje zbunjeni. Međutim, kako se Dan izbora približava, neće biti vremena za ponovno organizovanje: svima je suđeno da na izbore izađu zajedno.

Eisenkot će svoje obrazloženje objasniti na sljedeći način: Izrael je dospio u slijepu ulicu, posebno nakon sedmog oktobra. Stvari više ne mogu ići ovim tokom. Život od jednog rata do drugog, s pogromima između njih, na kraju će unutrašnje razoriti društvo. Aparthejd će dovesti Izrael do ruba ponora. Ništa od njegovih lijepih strana neće preostati. Ovaj jaz se može preći samo jednim skokom koji počinje potpunom integracijom arapskih građana u državu.

Arapski birači će u velikom broju nagrnuti na birališta, ovaj put ne zbog prijetnje, već zbog obećanja. Talas uzbuđenja zapljusnut će arapsko društvo, a njegove stranke osvojit će možda i 20 mjesta u Knesetu, 20 poslanika posvećenih miru i jednakosti. Lieberman će se vratiti na svoje prirodno mjesto, desno od Itamara Ben-Gvira, ali bloku „za promjene“ on neće biti potreban.

Tokom koalicijskih pregovora, poslanicima koji predstavljaju arapske stranke bit će dopušteno da glasaju po sopstvenoj savjesti, umjesto da budu vezani stranačkom disciplinom u pogledu određenih pitanja. Po prvi put u historiji države, to će im omogućiti da ostvare uticaj na vanjske poslove i sigurnost, proširujući njihov domet daleko izvan tema poput opštinske kanalizacije ili imenovanja sudija.

Arapski svijet neće znati kako da to probavi. Ekstremisti će govoriti da su Arapima iz 1948. godine duše prodate đavolu, ali umjereni će pozdraviti ovaj razvoj događaja i približiti se Izraelu. Širi svijet neće biti ništa manje zbunjen.

Međutim, pravi test uslijedit će narednih mjeseci. Ako nova vlada povuče Izraelske odbrambene snage iz Gaze i južnog Libana te stavi tačku na pogrome na Zapadnoj obali, Izrael će postajati sve manje izolovan. Ministri Yousef Jabareen, Mansour Abbas i Ahmad Tibi poručit će svijetu da je započelo novo poglavlje, ono koje najavljuje kraj aparthejda.

Zvuči li ovo suviše jednostavno? Jednostavnije je nego što izgleda. A šta je alternativa? Samo još istog. Zar nam toga nije bilo dosta?