Smrt rimskog biskupa Francisca I koji je bio velikim protivnikom izraelske agresije i genocida nad Palestincima nije samo lišila Palestince jednog značajnog podržavatelja, poglavara Rimokatoličke crkve, već je i na svjetlo dana izbacila sluz mračne strane katoličkog klera koji je jedva dočekao trenutak da udari po jednom od najznačajnijih postignuća pokojnog katoličkog prelata – dijalog sa islamom i muslimanima

Kako administracija Donalda Trumpa akcelerira put u haos, tamna se sjena zapostavljanja i zaborava drugih svjetskih događaja i problema nadvija nad čovječanstvom. Dok smo zabavljeni igrom sa apsurdnim carinama i njihovim odgađanjima i u napetom iščekivanju pregovora o novim bilateralnim trgovinskim sporazumima te saturirani frapantnom glupošću najistaknutijih članova administracije, te dok nas mediji zasipaju uvijek novim, a zapravo starim „mirovnim“ prijedlozima koji bi zacementirali otimačinu ukrajinske suverene teritorije i njezinu konačnu podjelu sa nesagledivim posljedicama, ratovi i genocidne kampanje se nastavljaju.

Smrt rimskog biskupa Francisca I koji je bio velikim protivnikom izraelske agresije i genocida nad Palestincima nije samo lišila Palestince jednog značajnog podržavatelja, poglavara Rimokatoličke crkve, već je i na svjetlo dana izbacila sluz mračne strane katoličkog klera koji je jedva dočekao trenutak da udari po jednom od najznačajnijih postignuća pokojnog katoličkog prelata – dijalog sa islamom i muslimanima.

Do mjere izvjesnog Gerharda Ludwiga Müllera, njemačkog kardinala i frontmena ultrakonzervativnog dijela kurije koji nije u stanju izgovoriti u šta vjeruju muslimani, ne zato što ne zna, već zato što jako dobro zna i boji se istine. Istine koju je pokojni papa znao i, što je još važnije, suštinski razumio – o sljedbeništvu Abrahamovog/Ibrahimovog monoteizma i posljedičnom bratstvu kršćana i muslimana što ga je vodilo u dijaloške pohode u Kairo šejhu-l-ezheru i u Nedžef, ajetullahu Sistaniju.

Tako shvaćen dijalog je Jorge Mariu Bergogllia poticao da palestinskoj braći i sestrama, kršćanima i  muslimanima, jednako ugroženima, ubijanima i izglađivanima pruži nepodijeljenu podršku koju umovi poput spomenutog sljedbenika i darlinga kardinala Ratzingera, preziratelja Islama, nikada nisu niti će moći razumjeti jer je njihov duh zarobljen u vjerskim ratovima, u križarskim pohodima…

Tog je popa, tadašnji rimski biskup Ratzinger, imenovao za predsjedavajućeg Kongregacije za nauk vjere, bivše inkvizicije. Paradoksalno, Francisco ga je prometnuo u kardinalsku čast.

Ovakvi ljudi gmižu po prljavim stazama koje utiru politike desnog populizma, i služe za njihovu propagandu, dakle ne za propagandu fidei – širenje vjere, već za širenje prezira i mržnje u kojoj se drugi temeljni kamen Franciscovog djelovanja, društvena pravda i jednakopravnost potire, a sukobi postaju konstantom novog svjetskog poretka.

Sukobi koji poprimaju sve gore oblike, do genocida nad Palestincima u svrhu zadovoljavanja nastranog i zločinačkog cionističkog/fašističkog projekta Eretz Israela, do ovladavanja prirodnim resursima mustadhafina, potlačenih, na svim stranama svijeta, posebno u Africi. Oni oholi, mustekbirini, završavaju kao i svi drugi prije njih, od Nimruta do Hitlera.

Kada o tome odlučuje Stvoritelj i Gospodar Vremena, koji sve nas iskušava u hrabrosti i vjeri dok šutimo i ne činimo ništa da se borimo protiv nepravde, mi ćemo za nečinjenje biti kažnjeni, a Palestinci za svoja iskušenja nagrađeni. 

Dok smo mi zabavljeni nestvarnom glupošću nove američke državne tužiteljice, neke Pam Bondi koja će, između ostalih bisera, u intervjuu Fox mreži, reći da je „vjerovatno zločin nazvati predsjednika zločincem nakon što prekrši zakon“, izraelska soldateska bombardira izbjegličke šatore i ubija djecu, blokira dostavu najosnovnije humanitarne pomoći u hrani i lijekovima Palestincima, ubija zdravstvene radnike, i sve bez posljedica.

Zločin genocida pred našim očima, u direktnom prijenosu, i našu ravnodušnost.

Istovremeno, kršeći sporazum koji je sam potpisao, doduše vijugajući nebom, šef vlade tog entiteta, pravomoćno optužen za ratne i zločin genocida slijeće u neke prijestolnice i grli se sa tamošnjim šefovima država i vlada koje mu još javno obećavaju da će kršiti međunarodno pravo i neće ga isporučiti Međunarodnom krivičnom sudu pred kojim je optužen za najteže zločine.

Kako je ovaj autor početkom najnovije i najstrašnije izraelske agresije na Palestinu, odnosno prvo na Gazu, napisao – ovo je početak kraja međunarodnog i humanitarnog prava. Nakon godine i po, može se još samo dodati da je ovo kraj civilizacije, one globalno proširene evropske civilizacije koja je dosegla sam vrh svoje toksičnosti, i da je riječ o ireverzibilnom procesu jer smo mi, građani, nespremni pobuniti se protiv nepravde.

Radije, iz naslonjača, komentiramo skandale američke administracije koji još dodatno ugrožavaju isto međunarodno pravo, odnosno poredak koji se teškom mukom stvarao nakon katastrofe Drugog svjetskog rata, od podrške Rusiji za agresiju, aneksiju, Anschluss suverene teritorije jedne međunarodno priznate države, članice UN i OESS do kršenja čitavog niza multilateralnih sporazuma koji su činili vezivno tkivo poretka kakve-takve stabilnosti i sigurnosti.

Protuotrovi koje nude likovi poput Mullera zapravo su još teži otrovi, oni koji sa jedne strane potpuno paraliziraju, a sa druge drogiraju nemisleće sljedbenike za ratove civilizacija. Nesvjesno ili ne, na liniji su, gotovo savršenom podudarnošću u ciljevima sa programom stvarnih kontrolora Trumpove administracije nekompetentnih i Netanyahove vlade ekstremista i šovinista.

Jedino u općem neredu, u haosu, u genocidnim ratovima takve elite mogu vladati, neometane tričarijama poput poštivanja ugovora, međunarodnih sporazuma, prava, ljudskog dostojanstva ili demokracije.

Kako je rekao jedan od najopasnijih, a koji se nalazi na javnoj sceni da efikasno usmjerava rad priglupe Trumpove administracije – Elon Musk – Demokracija je neefikasna i puno košta. Zasigurno će on, koji mimo normalne regulative raspolaže silnim bogatstvom od 400 milijardi dolara i sukontrolira razvoj umjetne inteligencije, posebno njezine primjene na ljudski organizam i um, znati kako se efikasno i jeftino vlada ljudima.

Naše otupljenje na ljudsku patnju i bol, na tragediju, a otvorenost prema spektaklima svake vrste, pa i Trumpijadi, sredstvo je našeg postepenog i potpunog potčinjavanja s posljedičnim „ugodnim ropstvom“ u kojem nećemo imati slobode, ali niti odgovornosti u svijetu Matrixa, paralelnih stvarnosti i rada robota i umjetne inteligencije, kako se nadaju Musk i družina mu.