Agresija na Bosnu i Hercegovinu, Genocid u Srebrenici, masovni zločini u Foči, Višegradu, Bijeljini, Bratuncu, Prijedoru, Sarajevu; Buthros Ghali, Francois Mitterand, general Janvier, Ujedinjene nacije, Vijeće sigurnosti, NATO, Evropska unija… Bošnjake su naučili da, žele li opstati, moraju znati da ih niko i nikad neće zaštititi. To je prvi uvjet preživljavanja.
Mnogo je svjetskih glavešina koji su se ogriješili o Bosnu i Hercegovinu dok je ona, iako međunarodno priznata i članica UN-a, bila izložena brutalnoj oružanoj agresiji susjeda. U jednoj potpuno neravnopravnoj borbi, pod embargom na oružje, Bosna se kako je znala i umjela branila od višestruko bolje naoružanog i pripremljenog agresora, a njen je narod, Bošnjaci na prvom mjestu, očekivao da će svijet, međunarodna zajednica pomoći onome ko je napadnut. Jalova su bila nadanja da će neka svjetska sila, ili organizacija poput UN-a spriječiti ubijanje nedužnog naroda, etničko čišćenje čitavog Podrinja i dijela Krajine, svakodnevno ubijanje opkoljenog Sarajeva.
Lideri i diplomate, čelnici država i međunarodnih organizacija najčešće nisu činili ništa, a bilo je i onih koji su manje ili više otvoreno radili za agresora. Posebno je u ružnom sjećanju ostao dvojac Francois Mitterand, predsjednik Francuske u periodu od 1981. do 1995., i Bouthros Bouthros Ghali, generalni sekretar UN-a od 1991. do 1996. godine.
Mitterand je u Sarajevo, koje je već bilo pod opsadom, iz Splita sletio 28. juna 1992. godine. Taj je čin u očima mnogih Sarajlija bio nada da će doći do okončanja opsade, bilo mirnim putem, bilo vojnom intervencijom međunarodne zajednice, ali je uskoro postalo jasno da je ovim činom osujećena ideja deblokiranja glavnog grada Bosne i Hercegovine i legitimizirano stanje u kojem je agresorska strana nastavila sa teroriziranjem Sarajeva sve do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
A Buthros Ghali je posebna priča. Bio je egipatski Kopt, kršćanin, a budući da je dolazio iz Afrike, vjerovalo se da će patnju jednog naroda bolje razumjeti od diplomata sa Zapada. Ali, i tu su Bošnjaci doživjeli razočarenje. U vrijeme njegovoga mandata srpske snage počinile su genocid u Zaštićenoj zoni UN-a Srebrenici, ubivši preko 8.000 ljudi.
Pripreme za zauzimanje ovog grad na istoku Bosne bile su vidljive danima, što je ostavilo mnogo vremena Vijeću sigurnosti UN-a da djeluje, pošalje zahtjev zapovjedniku NATO snaga da bombardira položaje bosanskih Srba i tako spriječi zauzimanje enklave i genocid nad Bošnjacima. Granatiranje Zaštićene zone počelo je još 5. jula, a Srbi su tri dana kasnije zauzeli UN-ov punkt. 9. jula Mladićevi zločinci uzimaju tri holandska vojnika kao taoce. Nakon što je Holandski pukovnik Caremans 10. jula ujutro zatražio od generala Janviera da naredi zračne udare protiv Srba, ovaj je to odbio. Sutradan su iznad Srebrenice proletjela dva holandska aviona bacivši dvije bombe i na tome se intervencija završila.
Mladićevi koljači ušli su u “zaštićenu” Srebrenicu 11. jula 1995., nakon čega je uslijedio najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Ghali nije imao veliki autoritet u međunarodnoj zajednici, posebno ga nisu voljeli Amerikanci, pa je moguće da ga generali NATO snaga ne bi poslušali i da je zatražio vojne udare, ali se dobro zna da nije ništa ni pokušao. Ostat će upamćen kao čovjek u čijem je mandatu četnička armada napala i zauzela grad koji je bio prepun bošnjačkih izbjeglica iz cijelog Podrinja, koji su se sklonili pod okrilje UN-a.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu, Genocid u Srebrenici, masovni zločini u Foči, Višegradu, Bijeljini, Bratuncu, Prijedoru, Sarajevu; Buthros Ghali, Francois Mitterand, general Janvier, Ujedinjene nacije, Vijeće sigurnosti, NATO, Evropska unija… Bošnjake su naučili da, žele li opstati, moraju znati da ih niko i nikad neće zaštititi. To je prvi uvjet preživljavanja.
