Njegov posljednji ispad dogodio se tokom nedavne sjednice CDU-a, na kojoj se raspravljalo o politici prema ekstremno desnoj AfD. Umjesto o sadržaju, mediji su izvještavali samo o jednoj izjavi. Na konferenciji za novinare Merz je kazao da “uprkos padu broja azilanata, u gradskom pejzažu i dalje postoji taj problem”. Na pitanje novinarke šta tačno pod tim misli, odgovorio je: “Pitajte svoje kćerke, one će vam dati jasan odgovor.”
Friedrich Merz, kancelar Njemačke i dugogodišnji lider CDU-a, odavno važi za jednog od najvještijih govornika u njemačkoj politici. Njegove oštre, beskompromisne rečenice godinama su mu donosile pažnju javnosti i politički uspjeh. No, s jednakom lakoćom s kojom osvaja auditorij, Merz često uspijeva i uvrijediti ga. U Njemačkoj ga sve češće nazivaju “kancelarom gafova”, čovjekom čija oštra retorika prelazi u nepromišljene provokacije.
Merzove verbalne klizaljke imaju dugu historiju. Kada je prije dvadesetak godina tadašnji berlinski gradonačelnik Klaus Wowereit javno priznao da je homoseksualac, Merz je rekao: “Sve dok se Wowereit meni ne približava, meni je to svejedno.” Godinama kasnije, sinove migranata arapskog porijekla nazvao je “malim pašama”, a ukrajinske izbjeglice optužio za “socijalni turizam”. Svaki put uslijedila je lavina osuda, ali i uporno odbijanje izvinjenja.
Njegov posljednji ispad dogodio se tokom nedavne sjednice CDU-a, na kojoj se raspravljalo o politici prema ekstremno desnoj AfD. Umjesto o sadržaju, mediji su izvještavali samo o jednoj izjavi. Na konferenciji za novinare Merz je kazao da “uprkos padu broja azilanata, u gradskom pejzažu i dalje postoji taj problem”. Na pitanje novinarke šta tačno pod tim misli, odgovorio je: “Pitajte svoje kćerke, one će vam dati jasan odgovor.”
Izjava je izazvala buru negodovanja. Migranti su se osjetili uvrijeđenima, a ni unutar vlastite stranke nije naišao na razumijevanje. Armin Laschet, bivši šef CDU-a, rekao je da je Merzov komentar “nebulozan” i koristan samo za AfD. Predsjednik SPD-a Lars Klingbeil bio je još oštriji: “Želim živjeti u zemlji gdje izgled ne odlučuje o tome pripadaš li gradskom pejzažu ili ne.”
Merz se, kao i obično, nije povukao. Na nove upite odgovorio je s indignacijom: “Nemam šta povući.” Iako tvrdi da nije mislio na sve migrante, naglašava da “stoji iza svake riječi”. Takva samouvjerenost nije nova. Izvinjenje, jednostavno, nije dio njegovog političkog vokabulara. Naprotiv, kontroverza mu često služi kao strategija. Poznat je po tome što “voli izazivati”, jednom je izjavio da bi, kao muškarac, ušao u taksi s vozačem koji nosi palestinsku maramu, ali kao žena “naravno da ne bi”.
Merz, tvrde njegovi kritičari, vodi svojevrsni kulturni rat unutar njemačkog društva, u kojem identitet i porijeklo postaju oružje političkog nadmetanja. U zemlji u kojoj gotovo trećina stanovništva ima migrantsko porijeklo, takve izjave dodatno produbljuju društvene podjele.
Motiv iza njegove retorike nije teško prepoznati: Merz pokušava zaustaviti uspon krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), koja je u septembru prvi put prestigla CDU u anketama i sada je vodeća stranka u zemlji. Fokus na migraciju i “probleme u gradovima” dio je iste strategije ali i rizične igre. Ankete pokazuju da 63% Nijemaca podržava njegovu kritiku, no podrška može biti kratkog daha ako ne ponudi rješenja. AfD koristi isti model, izaziva medijsku buru, dopušta da se emocije zapale, a zatim izbjegava odgovornost. Razlika je u tome što Merz, za razliku od populista, mora ponuditi konkretne odgovore.
Njemačka danas traži ravnotežu između sigurnosti i tolerancije, između potrebe za kontrolom migracija i očuvanja liberalnih vrijednosti. U toj ravnoteži Merz, “kancelar gafova”, hoda po tankoj liniji, između političkog pragmatizma i verbalne provokacije. Njegov problem nije samo što govori ono što mnogi misle, već što to čini bez mjere i konteksta.
IZVOR: Kurier
