Dio stručnjaka oprezan je prema masovnom uvođenju klima-uređaja jer povećavaju rizik od nestanka struje i dodatno zagrijavaju gradove.

Evropa se ovih dana ponovo suočava s posljedicama ekstremne vrućine, a prizori koji stižu iz više zemalja pokazuju koliko brzo toplotni val može poremetiti svakodnevni život. Škole ranije šalju djecu kući, bolnice se bore s kvarovima rashladnih sistema, saobraćaj se usporava, a građani spas traže u hladu, vodi i klimatizovanim prostorima. Jedan od takvih primjera stiže iz Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je Pierre Masselot u srijedu dobio poruku iz vrtića svoje kćerke, udaljenog manje od 80 kilometara od meteorološke stanice koja je ove sedmice prva srušila britanski junski temperaturni rekord. Roditelje su zamolili da ranije dođu po djecu jer su se školske zgrade počele opasno zagrijavati.

Slični prizori ovih su se dana ponavljali širom Evrope, dok kontinent prolazi kroz jedan od najtežih i najraširenijih toplotnih valova otkako postoje mjerenja. Vrućinu dodatno pogoršava zagađenje ugljikom, a još je teže podnošljiva zbog opetovanog izostanka ozbiljnih priprema za ekstremne temperature. Francuska je zabilježila najtopliji dan i najtopliju noć u historiji mjerenja, dok su Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarska oborili temperaturne rekorde za junski dan, piše The Guardian.

Za Masselota, ekološkog epidemiologa s London School of Hygiene & Tropical Medicine, koji je postao jedan od vodećih evropskih istraživača skrivenog broja žrtava toplotnih valova, posljednji dani podsjećaju na strašno ljeto 2003. godine. Tada je bio premlad da bi se bojao za vlastito zdravlje, ali dovoljno star da razumije razmjere užasa koji je zahvatio Evropu. Kao tinejdžer iz južne Francuske tada je u ljetnom kampu igrao košarku na suncu, dok je brutalna avgustovska vrućina evropske gradove i mjesta pretvarala u pećnice. Vrući dani iscrpljivali su organizam, a tople noći ljudima oduzimale san. Starije osobe, osobito žene i oni koji su živjeli sami, činili su većinu od oko 70.000 žrtava koje su umrle zbog ekstremne vrućine tog ljeta.

Danas su izuzeci iz prošlosti postali nova normalnost, a ono što je danas izuzetno uskoro bi moglo postati uobičajeno. Do trenutka kada Masselotova kćerka bude imala 14 godina, koliko je on imao 2003., globalno zatopljenje vjerovatno će znatno premašiti cilj od 1,5 Celzijevih stepeni, za koji su se svjetski lideri obavezali da će ga nastojati zadržati do kraja vijeka. Ekstremne vrućine tada bi mogle dosegnuti dosad nezabilježene nivoe.

Unatoč brojnim upozorenjima i sve većoj svijesti o opasnosti, toplotni valovi i dalje parališu velike dijelove kontinenta. Nekoliko bolnica u Engleskoj proglasilo je krizno stanje zbog ekstremne vrućine nakon što su se kvarili rashladni sistemi, a ključni informatički sistemi zastajali. Škole, radna mjesta i željeznice također su se našli u kaosu, dok je na više mjesta izbio požar. U Francuskoj, gdje polovina svih domova nema dobru zaštitu od velikih vrućina, više od 55 ljudi utopilo se pokušavajući se rashladiti, četvero male djece umrlo je u pregrijanim automobilima, a dva nuklearna reaktora morala su biti zatvorena zbog nedostatka vode za hlađenje.

Je li Evropa propustila naučiti lekcije iz prošlosti? Istraživanja pokazuju da su se mjere prilagođavanja, uvedene nakon katastrofalnog ljeta 2003. godine, pokazale efikasnim. Stope smrtnosti danas su manje osjetljive na promjene temperature, a jedna studija objavljena u novembru pokazala je da bi, kada bi toplotni val iz 2003. danas pogodio Evropu istom snagom, očekivani broj umrlih bio 75 posto manji.

No, problem je u tome što toplotni valovi postaju sve topliji, duži i češći. Ove godine su se sistemi ranog upozoravanja aktivirali i prije početka ljeta, nakon što je iznenadni majski val vrućine zahvatio sjeverozapad Evrope. Nedugo nakon toga, regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu, Hans Kluge, u Berlinu je predstavio ažurirane smjernice SZO-a za planove djelovanja u slučaju vrućina, 18 godina nakon što su prvi put objavljene. Samo dva sedmice kasnije Berlin se suočava s temperaturama od 40 stepeni. “Tragedija je dvostruka”, rekao je Kluge govoreći o 200.000 života za koje SZO procjenjuje da ih je Evropa izgubila zbog vrućine u posljednje četiri godine. “Prvo, većina tih smrti bila je potpuno sprječiva; drugo, to je samo vrh ledene sante jer su milioni ljudi pogođeni fizički i psihički”.

Evropa se zbog klimatskih promjena zagrijava brže od bilo kojeg drugog kontinenta, djelimično zbog lokalnih vremenskih obrazaca i blizine Arktika koji se ubrzano topi. Brza atribucijska studija grupe World Weather Attribution pokazala je da bi ovakav toplotni val u ovo doba godine prije samo 50 godina bio “gotovo nemoguć”. Posebno zabrinjavaju visoke noćne temperature, koje su sada oko 100 puta vjerovatnije nego 2003. godine, dok su dnevni temperaturni vrhunci postali oko 10 puta vjerovatniji. Naučnici su pritom isključili utjecaj El Niña. “Da, to su klimatske promjene, da, mi smo za to odgovorni, ne, nije El Niño. Jednostavno rečeno, i dalje smo na jednosmjernom putu prema opasnijoj budućnosti i vrijeme je da pritisnemo kočnicu”, rekla je Friederike Otto, klimatologinja s Imperial Collegea u Londonu i koautorica studije WWA-a.

Stručnjaci za vrućinu i javno zdravlje pozivaju na više hlada, bolju ventilaciju domova i više zelenih površina u gradovima kako bi se ublažio efekat urbanih toplotnih ostrva. Bolnicama je, upozoravaju, potrebna veća podrška, a građani se podstiču da provjeravaju starije i bolesne komšije.

Dio stručnjaka oprezan je prema masovnom uvođenju klima-uređaja jer povećavaju rizik od nestanka struje i dodatno zagrijavaju gradove. Ipak, smatraju da bi trebali biti dostupni u domovima za starije, bolnicama, školama i javnom prevozu. SZO u najnovijim smjernicama navodi da klimatizacija “nije održivo društveno rješenje”, ali da “ostaje ključna” za osobe najugroženije visokim temperaturama. Upravo je ta tema izazvala i političke rasprave. Američka krajnja desnica ismijava evropsku suzdržanost prema masovnoj klimatizaciji, dok se slične poruke sve češće čuju i među evropskim krajnje desnim strankama koje se protive širenju čiste energije i energetskoj obnovi domova. U Francuskoj je raspravu dodatno potaknula Marine Le Pen, koja je ranije pozvala na “veliki plan” za klimatizaciju, istovremeno dok je njena stranka pokušavala blokirati nove projekte vjetroelektrana i solarnih elektrana.

Istovremeno se pozivi na smanjenje emisija i dalje potiskuju u stranu, dok vlade širom Evrope ublažavaju klimatske politike i povlače zelena pravila u ime konkurentnosti. Za Masselota, čije je tipično ljeto u djetinjstvu značilo boravak u zatvorenom prostoru sa zatvorenim kapcima, ipak postoji određeni napredak u svijesti o vrućinama i tome kako se s njima nositi. “Ljudi su naučili lekcije i sada znamo kakve posljedice vrućina može imati”, rekao je. “Ali ponekad se čini da, čim ljeto završi, sve to zaboravimo”.