Kada razmišljamo o neboderima u New Yorku, Hong Kongu ili Dubaiju, rijetko se sjetimo ključne inovacije koja ih je omogućila – sigurnog dizala. Ta revolucionarna ideja potječe od Elishe Gravesa Otisa, čovjeka čije je djelo omogućilo goleme arhitektonske poduhvate i promijenilo svijet zauvijek
Prvi koloturi izumljene su u Mezopotamiji ili Egiptu oko 2000. godine pr. n. e. a koristilo ih se za podizanje teških blokova pri gradnji hramova i piramida. Grčki matematičar Arhimed još 236. pr. n. e. osmislio je prvi koncept dizala – sistem kolotura i užadi koji su pokretali ljudi ili životinje. Tokom srednjeg vijeka i renesanse, slični sistemi korišteni su u rudnicima i utvrdama.
No tek su se 1830-ih i 1840-ih pojavila parna dizala, zamijenivši životinjsku snagu. To su bili jednostavni industrijski podizači, namijenjeni dizanju tereta u skladištima i tvornicama. Problem je bio u tome što nisu imali sigurnosne sisteme – pucanje užeta gotovo je uvijek značilo slobodan i često smrtonosan pad. Takvi nesretni slučajevi bili su dovoljno česti da izazovu nepovjerenje i spriječe ozbiljnu primjenu dizala u visokogradnji.
Prekretnica se dogodila 1854. godine, kada je Elisha Otis predstavio svoj automatski sigurnosni mehanizam na Svjetskom sajmu u New Yorku. Pred zapanjenom publikom, Otis je stajao na visokoj platformi opterećenoj teretom i naredio pomoćniku da prereže uže. Platforma je pala samo nekoliko centimetara prije nego što se zaustavila. “All safe, gentlemen!”, uzviknuo je Otis i zadivio svijet.
Njegov sistem osiguravanja od pada temeljio se na mehanizmu opruga i čeljusti koji je u slučaju pucanja užeta automatski zakočio kabinu. Tokom normalnog rada, opruga je držala čeljusti razmaknutima, omogućujući slobodno kretanje. No ako bi došlo do naglog ubrzanja opruga bi izgubila napetost, čeljusti bi se zatvorile i čvrsto pritisnule vodilice, zaustavljajući pad trenutno. Sistem nije ovisio o električnoj energiji, što je dodatno povećavalo sigurnost.
Otisov izum promijenio je dizala od opasnog prevoznog sredstva u pouzdanu okosnicu moderne vertikalne arhitekture, omogućivši nastanak nebodera, urbanih centara kakve danas poznajemo i svakodnevno koristimo.
Elisha Graves Otis rođen je trećeg augusta 1811. u Halifaxu, Vermont, u skromnoj porodici farmera. Bez formalnog obrazovanja, od mladosti se bavio stolarstvom, mehanikom i izradom kreveta. Godine 1852. radeći u tvornici u Yonkersu, konstruirao je svoj prvi sigurnosni sistem. Vjerovao je u svoj izum toliko da je dao otkaz i osnovao vlastitu firmu. No, u prvim mjesecima nije prodao gotovo ništa, pa se dosjetio efektnog javnog nastupa na sajmu – i uspio.
Iako je umro mlad, u 49. godini života (osmog aprila 1861.) od difterije, njegovo posao nastavili su sinovi Charles i Norton. Već 1857. ugrađeno je prvo parno dizalo za putnike u New Yorku, a do početka 20. stoljeća grad je imao više od 10.000 dizala. Godine 1908., poslovne zgrade s više od 20 katova bile su standard.
Danas se procjenjuje da više od milijardu ljudi svakodnevno koristi dizala, a u gradovima poput Dubaija ili Hong Konga ta dizala prevezu više putnika nego podzemne željeznice. Otisova kompanija, Otis Elevator Company, prisutna je diljem svijeta, s milionima dizala u upotrebi – uključujući one u Empire State Buildingu, Willis Toweru u Chicagu, International Trade Toweru u Hong Kongu i Burj Khalifi u Dubaiju.
