Nakon dženaze u Bihaću, druga dženaza Hasanu ef. Makiću klanjana je danas u Bužimu, nakon čega je ukopan na porodičnom mezarju u bužimskom naselju Bag.
Dženaza Hasanu ef. Makiću, prvom poslijeratnom i dugogodišnjem muftiji bihaćkom, klanjana je danas u Bihaću nakon podne-namaza. Muftija Makić preselio je na ahiret u 72. godini života.
Na dženazi se obratio Huseinef. Kavazović, koji je s muftijom Makićem sarađivao dok je obnašao dužnost reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, od 2012. do 2026. godine. Kavazović je prenio selame i taziju reisul-uleme Nedžada ef. Grabusa te istakao da je muftija Makić život proveo „kao sluga Allahove, dž. š., Riječi i sunneta Muhammeda, a. s.“
“Živio je uzorit život jednog alima i jednog muslimana. Bio je čovjek blage naravi, ali u isto vrijeme čovjek čiji su stavovi bili snažni i izražavali ono u šta je vjerovao i kako je živio”, kazao je Kavazović.
Prisjećajući se njihove saradnje, Kavazović je istakao da su ti stavovi muftije Makića bili posebno poštovani jer je uvijek govorio utemeljeno.
“Njegovi stavovi su uvijek bili smjernica svima nama koji smo sa njim živjeli i radili, a njegov život je primjer kako pravi i iskreni alim treba postupati i kakve stavove zastupati. U najtežim trenucima svog života, riječju i djelom je pokazao šta znači biti na Allahovom putu i služiti Zajednici”, poručio je Kavazović.
Nakon dženaze u Bihaću, druga dženaza Hasanu ef. Makiću klanjana je danas u Bužimu, nakon čega je ukopan na porodičnom mezarju u bužimskom naselju Bag.
Dženazu je predvodio muftijin sin, prof. Muhamed Makić, a prisustvovao joj je veliki broj vjernika, kolega imama, predstavnika Islamske zajednice, te društvenog života ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Zamjenik reisul-uleme Enesef. Ljevaković kazao je da će Makićevo ime ostati upisano zlatnim slovima u historiji ovoga kraja, a posebno u historiji Islamske zajednice.
“Ogromne su njegove zasluge i njegov doprinos u odbrani ovog važnog dijela naše domovine. Postao je svojevrsni simbol duhovnog otpora agresiji i simbol duhovne obnove naroda koji živi u ovom kraju, a i cijele naše Islamske zajednice”, rekao je Ljevaković.
Naglasio je da je, osim doprinosa u poslu koji je obavljao, rahmetli Makić dao ogroman doprinos obnovi porušenih džamija i drugih vjerskih objekata, kao i obrazovnoj i kulturnoj renesansi u ovom dijelu zemlje.
“Svi koji su poznavali muftiju Hasan-efendiju, radili s njim i družili se s njim, znaju da je bio učen čovjek, alim, predan svome poslu, čestit i skroman, da je volio ovu domovinu, ovaj narod, svoju misiju i službu”, kazao je Ljevaković.
Dodao je da Makićevo djelo može biti i jeste inspiracija i primjer drugima, posebno mlađim generacijama, kako se radi u zajednici i za zajednicu, bez kalkulacija i bez očekivanja priznanja, pohvala i nagrada.
Muftija bihaćki Mehmedef. Kudić podsjetio je na blagost rahmetli Makića u odnosu prema ljudima, dok mu je odnos prema Bogu, kako je kazao, uvijek bio najpreči.
“Svi smo svjesni i cijenimo ljude prema onome što rade i što čine. A veličina jednog čovjeka jeste da se ljudi ne osjećaju malim pred njim, nego da se osjećaju poštovanim. Mi smo se uz muftiju Hasana Makića osjećali poštovanim”, poručio je Kudić.
Hasanef. Makić (Ahmet i Nura) rođen je 1955. godine u Bužimu. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1975. godine, a Fakultet islamskih nauka pri Islamskom univerzitetu Imam Muhammed bin Saud u Rijadu 1982. kao student generacije, zašto je dobio i vrlo značajno priznanje. Upisao je i postdiplomski studij, ali zbog represije komunističkog režima, oduzet mu je pasoš i nije se mogao vratiti na studij.
Prvo njegovo radno iskustvo je u džematu Ilijaš pri Odboru Islamske zajednice Sarajevo, a od 1985. godine prelazi u Čaršijsku džamiju u Prijedor, gdje ostaje do agresije na našu zemlju 1992. godine. U svojoj imamskoj službi ostavio je snažan pečat, te kroz mnogobrojne seminare, predavanja i vazove daje svoj nemjerljiv doprinos u afirmaciji islamskih vrijednosti u našem društvu
Muftija Makić je na svojoj koži osjetio svu golgotu agresije na Bosnu i Hercegovinu, gdje je kao vjerski službenik bio zatočenik logora Omarska i Manjača, preživio golgote, mučenja i zlostavljanja, a o čemu je govorio u brojnim razgovorima za medije.
Dio rata je proveo u Zenici, a 1993. godine je postavljen za muftiju bihaćkog. Na toj dužnosti ostao je sve do 2019. godine. Kao muftija bihaćki je aktivno radio na formiranju obrazovnih ustanova, podizanju iz pepela mnogih džamija i vjerskih objekata, te zajedno sa svojim saradnicima neumorno radio na jačanju vjerskog života na području cijelog muftiluka, dok je poseban senzibilitet imao prema povratku i povratnicima u manji bh entitet.
Muftija Makić je preveo Sahihul-Buhari, najznačajnije djelo iz oblasti hadisa. Objavio je četiri toma, dok je peti tom uništen usljed uništavanja vakufske imovine u Prijedoru.
Kao prevodilac i autor, objavio je na desetine stručnih radova, prijevoda i tekstova u periodici Islamske zajednice. Bio je prvi dekan Islamske pedagoške akademije u Bihaću (Danas Islamski pedagoški fakultet) i dugo godina predavač arapskog jezika u Medresi „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu.










