Ukrajinska obavještajna služba procjenjuje da je od 2022. godine, uz saglasnost režima Miguela Díaza-Canela, regrutirano gotovo 20.000 ljudi

U augustu 2023. imena prvih kubanskih vojnika koji su se borili na ruskoj strani u ratu protiv Ukrajine postala su poznata javnosti. Andorf Antonio Velázquez García i Álex Rolando Vega Díaz, dvojica 19-godišnjaka u vojnim uniformama, s preplašenim, dječačkim licima, pojavili su se u video snimci u kojoj su molili za pomoć.

Naveli su da su iz Kube stigli u Rusiju kako bi radili građevinske poslove, za plaću veću od 2000 dolara i uz obećanje o dobivanju ruskog državljanstva. Umjesto toga, našli su se na trećoj liniji fronta. „Sve je bila prevara“, rekli su tada. „Trebamo vašu pomoć da se izvučemo.“

Ove izjave izazvale su šok u Kubi i dodatno potakle sumnje da vlada u Havani tiho podržava slanje najamnika u rat, čime pruža podršku svom dugogodišnjem savezniku u sukobu. U maju ove godine, Glavna obavještajna uprava ukrajinskog Ministarstva odbrane objavila je procjenu prema kojoj je od početka ruske invazije regrutirano čak 20.000 Kubanaca, piše današnji El Pais.

Na temelju analize pasoša stranih boraca koji su potpisali ugovore s ruskom vojskom, ukrajinske službe došle su do zaključka da je riječ o najvećem kubanskom vojnom angažmanu u inozemstvu još od Angolskog rata 1970-ih. Trenutno je, prema istim izvorima, između 6.000 i 7.000 Kubanaca na ratištu, što je drugi najveći strani kontingent nakon više od 10.000 vojnika iz Sjeverne Koreje. Procjenjuje se da je u ratu poginulo između 200 i 300 kubanskih državljana.

Priče o poginulim Kubancima šire se društvenim mrežama. Prošle je godine tako poginuo 21-godišnji Raibel Palacio nakon napada ukrajinskog drona, zatim 26-godišnji bivši bokser i učitelj Yansiel Morejón te 31-godišnji Michael Valido koji se nadao povratku na otok. Za mnoge se više ništa ne zna – uključujući Andorfa i Álexa, čija je sudbina nepoznata nakon isteka jednogodišnjeg ugovora. El País je pokušao kontaktirati njihove porodice, no bez uspjeha.

Ukrajinske službe su još 2023. objavile popis s 253 kubanska pasoša pripadnika regrutiranih vojnika. Od tada, navode, broj je porastao. Novi izvještaj tvrdi da je između marta i maja ove godine pristiglo više od 1.000 novih regruta, od kojih je 38 već poginulo.

„Nema sumnje da kubanski režim aktivno sudjeluje u ratu protiv Ukrajine, omogućujući regrutaciju najamnika i slanje vlastitih sigurnosnih snaga,“ izjavio je za El País zastupnik ukrajinskog parlamenta Maryan Zablotskyy, koji je izvještaj predstavio u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njegovim riječima, 40% kubanskih regruta potiče iz vojnog aparata same vlade. „Dubina njihove uključenosti je nepobitna. Ostali su ljudi koji možda ni ne znaju što ih čeka,“ dodaje Zablotskyy.

Iz dokumenata proizlazi da je najmlađi kubanski vojnik imao 18 godina, a najstariji 62. Prosječna dob iznosi 38 godina, a vojnici dolaze iz gotovo svih dijelova zemlje. Prema procjenama, nude im se mjesečne plaće od 2.500 dolara. „S obzirom na bonuse koji se isplaćuju pri potpisivanju ugovora, kubanska vlada može zaraditi i do 50.000 dolara po najamniku,“ tvrdi Zablotskyy. Iz svjedočanstava vojnika poznato je da često ne dobivaju obećani novac. „Vrlo je vjerojatno da kubanska vlada zadržava bonuse,“ zaključuje on.

Imena poput Elene Shuvalove i Dayane kruže kubanskim četvrtima, gdje se među mladima u potrazi za bijegom iz zemlje šire njihovi kontakti i oglasi na društvenim mrežama. Prema svjedočenjima, nudile su „pakete“ za putovanje u Rusiju uz ugovore na ruskom jeziku koje mnogi nisu ni razumjeli. Obećanja su bila jasna: 2.500 dolara mjesečno, ruski pasoš i besplatan prijevoz.

Većina je letjela za Moskvu sa aerodroma Varadero u pokrajini Matanzas, bez vize, jer Rusija ne traži vizu za kubanske državljane. Po dolasku su ih odvodili u stanice vojne policije gdje su potpisivali ugovore, nakon čega bi im se odbijao trošak putovanja od isplate. „Ugovor s ruskom vojskom je otvoren. Svaki stranac može potpisati i nakon godine dana tražiti državljanstvo,“ rekao je jedan Kubanac koji godinama živi u Rusiji.

Za mnoge je ovo bio izlaz iz duboke ekonomske krize na otoku. Ipak, brojni povratnici tvrde da su bili prevareni. „Svi tvrde da nisu razumjeli ozbiljnost rata dok se nisu našli na frontu“, navodi Zablotskyy. Rečeno im je da će raditi kao građevinari ili zaštitari, no završili su pod granatama.

Tako je bilo i s Frankom Dariom Jarrosayem Manfugom, 36-godišnjim muzičarem i bivšim učiteljem geografije iz Guantánama. Lani je otputovao u Rusiju zbog posla na građevini, a zatim završio u vojsci. U martu su ga zarobile ukrajinske snage. U zarobljeničkom logoru posjetio ga je Orlando Gutiérrez Boronat, generalni sekretar Skupštine kubanskog otpora (ARC). Frank mu je ispričao da je već prvoga dana u vojnom kampu u Donjecku svjedočio smrti četvorice sunarodnjaka. „To sam učinio iz nužde, ne iz uvjerenja,“ rekao mu je Frank. Danas ga kubanska vlada odbija prihvatiti natrag, dok ga Rusija ne priznaje kao najamnika. Frank kaže da bi radije ostao u zatvoru nego se vratio na otok i ponovno živio u bijedi.

U maju prošle godine Miguel Díaz-Canel poželio je „uspjeh“ Vladimiru Putinu u „specijalnoj vojnoj operaciji“ u Ukrajini. Time je de facto potvrdio podršku Havane Moskvi, koja je jedan od rijetkih preostalih partnera Kube i ključna za ekonomsko preživljavanje zemlje. Između 2006. i 2019. Rusija je Kubi posudila 2,3 milijarde dolara, a 2014. Putin je oprostio 90% kubanskog duga od 35 milijardi dolara. Usred energetskih nestašica Kuba je od Rusije primila još 65 miliona dolara zajma za kupovinu nafte i dodatnih dva miliona dolara donacije za obnovu zastarjele infrastrukture.

„Rusija je Kubi ponudila određene povlastice, ali očekuje i konkretne koristi,“ kaže ekonomista Ricardo Torres, bivši istraživač Centra za proučavanje kubanske ekonomije, danas profesor na Američkom univerzitetu u Washingtonu. „Ako se rat završi i odnosi Rusije i SAD-a poboljšaju, kubanski režim gubi svoju pregovaračku vrijednost.“

Kuba je zasad nudila šutnju i prikrivenu podršku. U početku je službeno negirala slanje najamnika. Nakon brojnih izvještaja o mrežama trgovine ljudima, vlasti su priveli 17 osoba, da bi ih kasnije pustili. Ministarstvo vanjskih poslova tada je izjavilo da „Kuba nije sudionik u ratu u Ukrajini“ te upozorilo da kazna za najamništvo može iznositi do 30 godina zatvora.

Unatoč službenim negiranjima, sve je više dokaza o službenoj saučesničkoj ulozi. „Naravno da ovakva regrutacija ne bi bila moguća bez izričitog odobrenja kubanske vlade,“ tvrdi Zablotskyy, koji je prošlog mjeseca o slučaju govorio i u Evropskom parlamentu. „Evropska unija bi barem trebala obustaviti finansiranje režima.“

Zablotskyy apelira i na same Kubance da ne nasjedaju na lažna obećanja. „Smrtnost među Kubancima na frontu je vrlo visoka. Rusi ih ne razmjenjuju u zarobljeničkim dogovorima, a kubanska vlada ne traži njihovo vraćanje. Takođe, obećanja o oslobađanju nakon godinu dana službe redovno se krše. Svaki Kubanac koji potpiše ugovor ostaje tamo dok to Rusi ne odluče. Ne smijete ići u rat i vjerovati lažima.“