Kolumbija je istupila iz “Haške grupe” – koalicije kojom je nekada kopredsjedavala s ciljem pozivanja Izraela na odgovornost zbog kršenja međunarodnog prava. Tim istupanjem u augustu postala je treća zemlja osnivač – uz Boliviju i Honduras – koja je napustila Hašku grupu u roku od šest mjeseci, prepustivši Južnoj Africi, kao preostalom kopredsjedavajućem, da sama vodi taj blok.

Tokom mandata bivšeg predsjednika Gustava Petra, kolumbijskoj državi je bilo toliko teško zaustaviti isporuke uglja Izraelu diplomatskim i birokratskim kanalima da je Petro pozvao narod Wayuu, autohtono stanovništvo regije La Guajira, da blokiraju željezničke pruge.

Sada je njegov nasljednik desničarske orijentacije potpisao dekret o ponovnom pokretanju tog izvoza, a Kolumbija je istupila iz “Haške grupe” – koalicije kojom je nekada kopredsjedavala s ciljem pozivanja Izraela na odgovornost zbog kršenja međunarodnog prava.

Tim istupanjem u augustu postala je treća zemlja osnivač – uz Boliviju i Honduras – koja je napustila Hašku grupu u roku od šest mjeseci, prepustivši Južnoj Africi, kao preostalom kopredsjedavajućem, da sama vodi taj blok.

Hašku grupu su u januaru 2025. godine osnovale navedene zemlje, a pridružile su im se i Kuba, Malezija, Namibija i Senegal.

“Haška grupa je nastala kako bi unaprijedila međunarodno pravo u eri nekažnjivosti”, izjavio je na sastanku južnoafrički ministar međunarodnih odnosa Ronald Lamola.

“Ne samo zbog naroda Gaze, već i zbog budućnosti svijeta u kojem pravda nadvladava nekažnjivost”, grupa se usaglasila oko poduzimanja “koordiniranih pravnih i diplomatskih mjera” protiv genocida koji provodi Izrael, a sve to usred međunarodnog neuspjeha da se zaustavi pokolj i saučesništva u izraelskim postupcima.

Ovog mjeseca, na 81. zasjedanju Generalne skupštine UN-a, okupilo se 40 zemalja kako bi razmotrile načine na koje države mogu kolektivno djelovati kako bi osigurale da se međunarodno pravo ne samo proklamuje, već i provodi.

“Također je važno razumjeti da Haška grupa nije tijelo koje izrađuje, konsolidira ili usvaja nove norme međunarodnog prava”, objasnio je Guillaume Long, diplomatski savjetnik Haške grupe. Umjesto toga, ona pruža “platformu na kojoj države mogu pokušati artikulirati strategije, koordinirati mjere i voditi rasprave”, rekao je za Middle East Eye. Ipak, dodao je, “primjena međunarodnog prava obično se odvija na nacionalnom nivou”. Ova grupa predstavlja svojevrsnu koaliciju voljnih koja nastoji osigurati primjenu međunarodnog prava suočena s nastojanjima Sjedinjenih Država i njihovih saveznika da demontiraju znatan dio globalnog pravnog i humanitarnog poretka.

Politička volja je stoga ključna. Međutim, u Latinskoj Americi – regiji u kojoj je politika “ružičastog vala” (pink-wave) svojevremeno potaknula podršku vlada pravima Palestinaca – uspon novog desničarskog poretka doveo je do povlačenja triju zemalja osnivačica “Haške grupe”.

U međuvremenu, dok bombe i dalje padaju na Gazu, etničko čišćenje na Zapadnoj obali se intenzivira, a vladavina prava je sve više ugrožena – od Palestine do Kube – “Haška grupa” se suočava s izuzetno teškom borbom.

Gubitak Latinske Amerike

U martu su se zemlje osnivači, Honduras i Bolivija, ubrzo povukle nakon izbornih pobjeda Nasryja Asfure i Rodriga Paza. Asfura je, konkretno, intenzivirao odnose i srdačno dočekao izraelske lidere – uključujući premijera Benjamina Netanyahua, za kojim je Međunarodni krivični sud (ICC) raspisao potjernicu zbog zločina protiv čovječnosti – i to još prije nego što je zvanično preuzeo dužnost.

Kolumbija, koja je bila kopredsjedavajuća, također se povukla u augustu nakon što je za predsjednika izabran desničarski populista Abelardo de la Espriella.

Nakon manje od dva mjeseca na dužnosti, De la Espriella je imenovao novog ambasadora, priznao izraelsko pravo na nezakonito okupiranu Golansku visoravan, ukinuo vizni režim za Izraelce, obnovio Sporazum o slobodnoj trgovini između Kolumbije i Izraela te povukao podršku tužbi koju je Južna Afrika podnijela protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ).

Međutim, jedan od bivših diplomata iz Petrove administracije ističe da ovaj zaokret nije samo pitanje predsjedničkih ovlaštenja, već bi mogao dovesti do toga da Kolumbija prekrši svoje pravne obaveze.

„Kolumbijska vlada ima međunarodne obaveze i vezana je međunarodnim pravom”, izjavio je Mauricio Jaramillo Jassir, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Kolumbije u vrijeme mandata predsjednika Petra.

„Dakle, iako Ustav predsjedniku daje ovlaštenja i nadležnost za vođenje diplomatije, ta diplomatija se mora voditi u okvirima međunarodnog prava”, rekao je on, ukazujući na obavezujuću pravnu dužnost trećih država da spriječe i kazne genocid, u skladu s Konvencijom o genocidu iz 1948. godine.

Kolumbija je također povukla dugogodišnju kandidaturu kolumbijske pravnice i bivše ambasadorica u Nizozemskoj, Caroline Olarte-Bacares, koja je bila suvoditeljica kolumbijske delegacije u podršci slučaju Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), za poziciju sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC).

To ostavlja Latinsku Ameriku i Karibe bez mogućnosti zastupljenosti, uprkos tome što čine 8,2 posto svjetske populacije.

„Vidimo da Kolumbija ispunjava ono što je ponudila: bojkot, sabotažu, povlačenje iz multilateralizma i, naravno, napuštanje borbe za palestinsko samoopredjeljenje”, rekao je Long.

De La Espriella slijedi stope američkog predsjednika Donalda Trumpa koji, zajedno s državnim sekretarom Marcom Rubiom, pojačava napore na razgradnji ICC-a, dijelom kako bi osigurao nekažnjivost Izraela. Ponovo insistirajući na tom stavu tokom svog obraćanja Generalnoj skupštini UN-a prošlog mjeseca, Trump je pozvao članice da istupe iz te „zle” i „odmetničke” institucije.

Taj napad na međunarodne institucije nailazi na otpor većine država članica UN-a, kaže Long za MEE, ističući da „postoji rastući konsenzus da su ovi napadi s ciljem uništavanja institucija međunarodne pravde potpuno skandalozni”.

„Licemjerje” u lukama

Na samitu BRICS-a u Delhiju 12. septembra, u govoru fokusiranom na inkluzivno globalno upravljanje i jačanje multilateralnog sistema, predsjednik Južne Afrike Cyril Ramaphosa pozvao je na „sveobuhvatnu reformu Vijeća sigurnosti”. Ukazao je na važnost odgovornosti za počinjene zločine, uključujući i „genocid počinjen nad palestinskim narodom”.

Uz pitanje odgovornosti, provedba mjera bila je ključna tema sastanka održanog ovog mjeseca u okviru Generalne skupštine UN-a.

„Mjere usvojene u Bogoti pokazuju da smo ozbiljni i da je koordinirano djelovanje država moguće”, izjavio je Lamola na samitu, osvrćući se na hitni sastanak održan u julu 2025. godine. Te mjere, koje je usaglasilo 13 država, uključivale su obavezu sprečavanja isporuke, transfera i tranzita oružja te robe dvostruke namjene prema Izraelu. Pa ipak, u augustu 2025. godine, nakon što je Petro izdao predsjednički ukaz o zabrani izvoza uglja u Izrael, Južna Afrika je uskočila i omogućila anglo-švicarskom rudarskom gigantu Glencoreu – koji je decenijama snabdijevao Izrael kolumbijskim ugljem – da premjesti svoje ključne operacije.

Iako država sama ne vrši eksploataciju niti prodaju uglja, ona „ima presudnu regulatornu nadležnost nad tim da li se takav izvoz može zakonito odvijati”, navodi se u izvještaju organizacije BDS South Africa. U izvještaju se dodaje da to predstavlja „direktnu suprotnost” obavezama Južne Afrike u okviru „Haške grupe” te da, kao rezultat toga, „Južna Afrika podstiče genocid koji je u toku”.

„Južnoafrička vlada retorički zastupa ljevičarske stavove odlaskom u Hag, dok u praksi djeluje desničarski zanemarujući izvore profita i trgovine”, izjavio je Patrick Bond, direktor Centra za društvene promjene pri Univerzitetu u Johannesburgu. Izvoz uglja namijenjenog Izraelu iz luke Richards Bay, na sjeveroistočnoj obali Južne Afrike, „predstavlja najekstremniji oblik licemjerja”, objasnio je on.

Bond je ranije za MEE izjavio da Ramaphosina vlada ima sve potrebne kapacitete da zaustavi izvoz uglja u Izrael putem kategorije koja se odnosi na „opasan izvoz”. „Isporuka uglja mogla bi se odmah obustaviti”, rekao je tada. Međutim, vladajuća elita Južne Afrike, uključujući i samog predsjednika Ramaphosu, održava bliske veze s rudarskom industrijom.

Godine 2014., kako bi preuzeo dužnost potpredsjednika u administraciji Jacoba Zume, Ramaphosa je bio primoran da se povuče iz rudarskih poslova, uključujući vlasništvo nad kompanijom Shanduka (koja je sarađivala s Glencoreom) i ulogu lokalnog predsjedavajućeg u upravnom odboru kompanije Optimum Coal, u kojoj je Glencore imao kontrolni udio.

Njegov šurjak, Patrice Motsepe, i danas je osnivač i neizvršni predsjednik kompanije African Rainbow Minerals (ARM), koja u partnerstvu s Glencoreom upravlja kompanijom ARM Coal. Zahvaljujući tome, ARM Coal ima pristup Glencoreovim „interesima i pravima” u luci Richards Bay. Za razliku od neuspjeha Južne Afrike da zaustavi izvoz uglja, malezijska Agencija za graničnu kontrolu i zaštitu (AKPS) je 8. augusta u luci Tanjung Pelepas zaplijenila kontejner s robom za koju se sumnjalo da spada u kategoriju strateške trgovine namijenjene izvozu u Izrael.

„Ova akcija pokazuje čvrst stav Malezije da osigura da naša zemlja nikada ne posluži kao kanal za trgovinu koja bi mogla podržati ili doprinijeti zvjerstvima izraelskog režima nad palestinskim narodom“, rekao je premijer Anwar Ibrahim. „To je također u skladu s obavezama Malezije u okviru Haške grupe.“

Sedmicu kasnije, malezijske vlasti zaplijenile su još nekoliko pošiljki namijenjenih Izraelu.

„Haška grupa je osnovana upravo zbog činjenice da se sve države ne pridržavaju svojih obaveza kao treće strane“, objasnio je Long. „Naša uloga u Haškoj grupi – bez obzira na to šta mislimo ili šta lično smatramo ispravnim postupkom – jeste da pokušamo objediniti koordinisano djelovanje država“, rekao je on za MEE.

Haška grupa je „složena panorama država koje su povukle poteze s kompleksnim posljedicama po politiku njihovih zemalja”, rekao je Long. Južna Afrika je, na primjer, izgubila značajnu američku pomoć nakon što je pokrenula postupak protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ). Isto tako, kolumbijskom predsjedniku Petru poništena je američka viza nakon što je pozvao na formiranje oružanog fronta za direktno suprotstavljanje izraelskom genocidu.

Civilno društvo

Gledajući unaprijed, „budućnost leži u razumijevanju da vanjska politika nije isključivi monopol vlade”, rekao je Jaramillo Jassir iz Kolumbije. „Vidim ovo kao priliku da se grupa prilagodi i tješnje sarađuje s civilnim društvom i društvenim organizacijama”, izjavio je za MEE.

„Izazov je učiniti članstvo fleksibilnijim, uspostaviti kanale komunikacije s civilnim društvom i proširiti se uključivanjem drugih vlada kako bi se postigla šira zastupljenost”, objasnio je.

U Kolumbiji je nevladina grupa „Resist Glencore” predvodila organizovanje civilnog društva protiv transporta uglja u Izrael, koji je do augusta 2024. godine činio 51 posto izraelskih zaliha termalnog uglja. Grupa djeluje u znak solidarnosti s narodima Wayuu i Yukpa, autohtonim zajednicama koje su teško pogođene operacijama na ogromnom kopu kompanije Glencore u regiji La Guajira, poznatom kao El Cerrejón.

Tokom mandata administracije predsjednika Petra, to je uključivalo zalaganje za donošenje druge, strože uredbe o zabrani izvoza termalnog uglja „bez izuzetaka”, kako bi se otklonile pravne praznine iz prvobitne uredbe. Rezultati su bili opipljivi: udio kolumbijskih isporuka Izraelu naglo je pao sa 34 posto nakon prve uredbe na šest posto nakon druge.

Mjerljiv uspjeh te uredbe pokazuje da provedba međunarodnog prava zahtijeva i političku volju i pritisak civilnog društva. „To je uveliko olakšala činjenica da smo imali vladu naklonjenu Palestini, ali je uspjeh postignut i zahvaljujući radu društvenih pokreta”, objasnio je predstavnik grupe „Resist Glencore”.

Zapravo, „[Petru] je bilo toliko teško djelovati diplomatskim i birokratskim putem da je pozvao narod Wayuu da blokira željezničke pruge”, rekao je taj predstavnik koji je zatražio anonimnost iz sigurnosnih razloga.

S druge strane, De la Espriella je obećao proširenje eksploatacijskog rudarstva i primjenu militariziranog pristupa u borbi protiv kriminala. To je stvorilo atmosferu straha među autohtonim zajednicama i sindikalnim liderima, koji su historijski najviše trpjeli posljedice takvih metoda. Nekoliko sedmica nakon preuzimanja dužnosti, potpisao je i dekret o nastavku izvoza uglja u Izrael.

Grupa “Resist Glencore” trenutno sarađuje s bivšim ministrima iz Petrove vlade na zagovaranju zakonskog prijedloga o energetskom embargu u kolumbijskom Kongresu, u kojem je Petrov “Historijski pakt” (Pacto Histórico) najveća politička grupacija.

Ugalj koji se koristi za pokretanje izraelskog genocida u Palestini istovremeno uništava lokalnu životnu sredinu i dovodi do nesrazmjerno visoke smrtnosti djece na područjima gdje se vrši eksploatacija, objasnio je predstavnik.

Od Gaze do La Guajire – „te stvari su potpuno povezane”, rekli su.