Kolosalni čempres ima jedinstvene karakteristike po kojima se razlikuje. Pored lokalnih putnika, čempres posjećuju i mnogi naučnici i istraživači iz cijelog svijeta.
Iako nema visinu ili debljinu rekordnih sekvoja koje rastu u blizini Kalifornije, Čempres iz Abarkuha (Sarv-e Abarkuh), legendarno drvo koje se nalazi u Abarkuhu u pokrajini Yazd, već dugo je turistička atrakcija u centralnom Iranu za one koji vole posjetiti jedno od najstarijih živih bića na Zemlji. Pravi je blagoslov što je ovo biće živjelo sve ovo vrijeme da bi postalo izvor uživanja za moderne ljude.
Kolosalni čempres ima jedinstvene karakteristike po kojima se razlikuje. Pored lokalnih putnika, čempres posjećuju i mnogi naučnici i istraživači iz cijelog svijeta.
U starim perzijskim izvorima, porijeklo ovog čempresa pripisuje se Jafetu, potomku Nuha a.s., dok drugi vjeruju da je Zaratrustra, perzijski prorok, zasadio Sarv-e Abarkuh.
Sa naučne tačke gledišta, većina stručnjaka vjeruje da je Sarv-e Abarkuh star između 4.000 i 5.000 godina, iako neki drugi procjenjuju da njegovo postojanje doseže 8.000 godina.
Lokalne legende kažu da ovo drvo ima zagonetnu i misterioznu dušu koja živi hiljadama godina. Kada je u pitanju očuvanje i zaštita, očigledno je da sve historijske znamenitosti trebaju njegu i zaštitu, baš kao što je slučaj sa Sarv-e Abarkuhom, te je poduzeto nekoliko aktivnosti kako bi se zaštitio ovaj impozantni čempres.
Vrijedi spomenuti da se okolina drveta danas promijenila. Na primjer, u prošlosti je bilo mnogo stabala nara oko njega. Danas, sa širenjem gradova i turističkim sadržajima i automobilskim saobraćajem, potrebno je osigurati zaštićenu teritoriju drvetu. Zato je čempres ograđen. Na ovaj način, posjetioci ne bi trebali prilaziti ili ga dodirivati jer kada se tlo stvrdne zbog njihovih koraka, neće imati priliku upiti vodu, a to će također promijeniti mikroorganizme.
Čempresi su obično bili prvi izbor drveća za perzijske/iranske vrtove. U svim poznatim perzijskim vrtovima, ova vrsta drveta igra značajnu ulogu u njihovom dizajnu. U drevnom Iranu, sadnja drveta imala je veliki značaj, što se vidi na starim slikama i spomenicima poput ahemenskih rezbarija u Perzepolisu. Čempres se primjećuje u mnogim srodnim simbolima i staroj perzijskoj poeziji. Također se može smatrati simbolom života i ljepote u nekim ahemenskim skulpturama. Drvo je duboko ukorijenjeno u iransku kulturu i simbolizira otpornost, mudrost i duhovnu povezanost s prirodom i prošlošću.
Sarv-e Abarkuh je zaštićen od strane Ministarstva kulturne baštine, turizma i rukotvorina Irana kao nacionalni prirodni spomenik. Ministarstvo je odavno poduzelo neke korake, poput ubijanja insekata, kako bi osiguralo da drvo nastavi živjeti u narednim godinama. Poduzeti su i neki drugi koraci za zaštitu drveta, uključujući držanje podalje štetočina i insekata, provjeru problema vezanih za posjete i turističke potrebe, prirodne ograde oko drveta u trenutnim uslovima kako bi se smanjila šteta na drvetu, korištenje obučene radne snage za zaštitu ovog nacionalnog spomenika i obezbjeđivanje zaštite od groma.
Divovski perzijski čempres dobio je ime po svojoj drevnoj lokaciji, gradu Abarkuh u provinciji Yazd. Sam Abarkuh je divno mjesto za boravak smješteno na nekadašnjoj raskrsnici Puta svile, smtra se da je smao naselje staro preko 4000 godina. Dok ste u Abarkuhu, gradu udaljenom oko 150 kilometara od glavnog grada provincije Yazda, možete pronaći bezbroj turističkih atrakcija i mirnih prirodnih mjesta.
Za turiste je grad Yazd, kao i cijela provincija, nezaobilazan. Grad je puna kuća od blatne cigle koje su opremljene inovativnim badgirima (hvatačima vjetra), živopisnim uličicama i mnogim islamskim i iranskim spomenicima koji oblikuju njegov privlačan gradski pejzaž.
To je živi dokaz inteligentnog korištenja ograničenih resursa za preživljavanje u pustinji. Voda se u grad dovodi putem sistema kanata. Svaki gradski okrug izgrađen je na kanatu i ima zajednički centar. Kuće su izgrađene s dvorištima ispod nivoa zemlje, koja opslužuju podzemne prostore. Hvatači vjetra, dvorišta i debeli zemljani zidovi stvaraju ugodnu mikroklimu.
Mnogi vjeruju da su za nevjerovatan vijek trajanja čempresa zaslužni povoljni uvjeti njegove lokacije koja je djelimično izbjegla trendove modernizacije.
