Gabriel Zucman predlaže protunapad na tarife Sjedinjenih Država. Prema njegovim riječima, vodeća svjetska sila “ima slabost: svoju servilnu i visoko internacionaliziranu oligarhiju”. Zašto je to slabost? „Zato što se radi o malom broju ljudi, koji svojim bogatstvom zavise od pristupa međunarodnim tržištima, što stranim zemljama daje značajnu moć nad njima. Sada je vrijeme da iskoristimo tu moć”, tvrdi on.
Novi predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump eskalira trgovinski rat sa susjednim zemljama (Kanada i Meksiko), Kinom i Evropskom unijom (EU) uz ultranacionalističko opravdanje “Učinimo Ameriku ponovo velikom”. Agresivna i nestalna politika povećanja tarifa (za sada je to uglavnom samo prijetnja) koja se u praksi koristi kao pregovaračko oružje za nametanje svojih interesa mimo striktno ekonomskih, poput migracija, geopolitičkih ciljeva…
Prema retorici Donalda Trumpa, opravdanje za sukob carinama jeste da su globalizacija i imigranti krivi za uništavanje industrije i radnih mjesta u vodećim svjetskim silama, piše El Diario.
“Neke studije su pokazale da su milioni radnih mjesta izgubljeni zbog strane konkurencije, ali to nije jedini uzrok. Najvažniji faktor je bila automatizacija,” primijetio je ekonomista Joseph S. Nye u nedavnom članku.
Međutim, „populističkim liderima je lakše kriviti strance nego mašine. Oni također krive imigrante, koji su dugoročno dobri za ekonomiju, ali ih je lahko prikazati kao uzrok poremećaja u kratkom roku”, nastavlja ovaj profesor s Harvarda, koji je bio na visokim pozicijama u administraciji predsjednika Billa Clintona. Ogromna većina ekonomista i stručnjaka, unutar i izvan Sjedinjenih Država, upozorava da je trgovinski sukob koji potpiruje Donald Trump strategija u kojoj „svi gubimo“.
To je “ludilo”, kaže ekonomista Gabriel Zucman. “Odmazda je situacija u kojoj će sve uključene zemlje biti oštećene. A budući da troškovi odgovora sa većim tarifama za Sjedinjene Države ne bi bili tako veliki, pošto su Kanada i Meksiko samo jedna sedmina trgovine vodeće svjetske sile, oni možda neće odvratiti Donalda Trumpa“, nastavlja on.
Kina je već najavila svoju odmazdu, uz dodatne carine kao odgovor na one Sjedinjenih Država. “Kanada i Meksiko (kojima su SAD odobrile jednomjesečnu odgodu) mogli bi, a vjerovatno će i pokušati, ciljati ekonomski i politički osjetljive američke industrije u nadi da će Trumpu povećati trošak: nafta, ključni izvoz, zabrana Twittera…”, nastavlja Gabriel Zucman, u nizu komentara objavljenih na Bluesky , društvenoj mreži na koju su mnogi korisnici prešli sa X-a, odnosno Twittera Elona Muska, jedan od glavnih pristalica Donalda Trumpa, zajedno s drugim bogatašima poput Jeffa Bezosa (Amazon) ili Marka Zuckerberga (Meta).
Ove odmazde “ne rješavaju problema, jer bi Trump uvijek mogao poduzeti slične mjere, tako da postoji razumljivo gledište da su zemlje poput Kanade i Meksika premale da bi jednostrano učinile išta djelotvorno, ali to je greška.
Gabriel Zucman predlaže protunapad na tarife Sjedinjenih Država. Prema njegovim riječima, vodeća svjetska sila “ima slabost: svoju servilnu i visoko internacionaliziranu oligarhiju”. Zašto je to slabost? „Zato što se radi o malom broju ljudi, koji svojim bogatstvom zavise od pristupa međunarodnim tržištima, što stranim zemljama daje značajnu moć nad njima. Sada je vrijeme da iskoristimo tu moć”, tvrdi on.
Pristup dolazi iz izvještaja o ‘Globalnoj poreznoj utaji’ iz 2024., koji je koordinirao Gabriel Zucman zajedno s drugim stručnjacima za Poreznu opservatoriju EU, a u kojem je učestvovao i Quentin Parrinello, koji objašnjava za elDiario.es da je “ideja da zemlje mogu uslovljavati pristup tržištu stranim multinacionalcima i milijarderima poštenim plaćanjem”.
Na primjer, Kanada i Meksiko “trebalo bi uvesti carine američkim oligarsima”. Odnosno, ako Tesla želi da prodaje automobile u Kanadi i Meksiku, onda bi sam Elon Musk, kao najveći Teslin dioničar, trebao platiti porez u Kanadi i Meksiku. „Uvesti porez na bogatstvo i usloviti Teslin pristup tržištu plaćanjem poreza“, zaključuje Gabriel Zucman, koji je najavio da će uskoro objaviti svoj prijedlog.
Protunapad
„Ono što je važno razumjeti je da ove mjere imaju mnogo bolja svojstva od tarifa. Oni su konkretniji: troškovi su fokusirani na američke oligarhe i potrošače njihove robe. Ovaj pristup mijenja prirodu sukoba: to više nije pitanje zemlja protiv zemlje, siguran recept za rasplamsavanje nacionalističkih tenzija, sa svim rizicima koji su uključeni, već potrošača protiv oligarha”, zaključuje on.
Izvještaj Poreske opservatorije EU o ovoj alternativnoj ideji odgovora na Trumpove tarife navodi: “Opšta ideja je da svaka zemlja može djelovati kao ubirač poreza u krajnjoj instanci, odnosno izabrati da naplati neke od poreza koje su druge zemlje odlučile da ne naplaćuju”, piše u izvještaju, kako u slučaju multinacionalnih kompanija, tako i u slučaju milijardera.
U izvještaju se koristi primjer: milijarder John, koji živi u Sjedinjenim Državama i posjeduje udio u kompaniji procijenjen na 10 milijardi dolara. “Radi jednostavnosti, pretpostavimo da udio od 10 milijardi dolara predstavlja svo njegovo bogatstvo.” Prema prijedlogu, “svaka zemlja bi mogla izračunati Johnov fiskalni deficit – to jest razliku između onoga što John plaća u vidu poreza danas i onoga što bi morao platiti da je podložan minimalnom porezu na bogatstvo od 2% (globalni minimum predložen u okviru OECD-a za milijardere).”
To jest, Johon bi morao da plati 200 miliona poreza na svoje ukupno bogatstvo (2% od svojih 10 milijardi imovine). Ali ako John plati samo 50 miliona dolara u Sjedinjenim Državama, imao bi “fiskalni deficit” od 150 miliona dolara. “Svaka zemlja bi tada mogla naplatiti dio tog fiskalnog deficita. Na primjer, ako kompanija od koje John potiče svoje bogatstvo ostvari 10% svoje prodaje u Indiji, Indija bi mogla prikupiti 10% Johnovog fiskalnog deficita, ili 15 miliona dolara”, zaključuje se u izvještaju.
Najbogatiji ljudi u Sjedinjenim Državama danas plaćaju manje poreza nego ikada prije, a manje od svih ostalih, uključujući i najsiromašnije u zemlji. Trend koji se pogoršao posljednjih desetljeća i širi se na druge razvijene ekonomije, uključujući partnere iz Evropske unije (EU), zahvaljujući poreznim rajevima, nižim porezima na prihod od kapitala i rupama u porezu na dobit, što omogućava kompanijama da se koriste za izbjegavanje poreza kao što su porez na bogatstvo ili porez na nasljedstvo.
Američka oligarhija
Prema podacima koje je prikupila platforma Tax Justice Now , najbogatiji Amerikanci plaćaju oko 23% poreza na sav svoj godišnji prihod od 2018. Godine 1950. njihov ukupan doprinos iznosio je 70,2%. 1970. godine 52,7%. 1990. godine 36%. U 2010. godini 27,7%.
Kao odgovor na ove brojke i kao odgovor na savjet Gabriela Zucmana, američka organizacija Patriotic Millionaires upozorava na rizik koji ovaj trend predstavlja za demokraciju: „Dugo vremena znamo da su Sjedinjene Države oligarhija, jer njihova politika u velikoj mjeri odražava sklonosti i interese malog dijela bogatih pojedinaca poput nas. Ali ono što smo vidjeli na Trumpovoj inauguraciji učinilo je to jasnijim nego ikad. Gledanje kako predsjednik polaže zakletvu u pratnji trojice najbogatijih ljudi na planeti – Elona Maska, Jeffa Bezosa i Marka Zuckerberga – nije ostavilo sumnje u to ko će imati (i već ima) veći utjecaj u njegovom drugom mandatu.”
“Trump može tvrditi da je šampion radnih ljudi, ali jedan pogled na VIP odjeljak na njegovoj inauguraciji trebao bi jasno pokazati da je Trump čovjek milijardera”, nastavlja ova grupa milionera, predvođena investitorima, rukovoditeljima ili nasljednicima kao što su Abigail Disney, muzičar Brian Eno, filmski režiser Richard Curtis ili bivši izvršni direktor BlackRocka i Permo Morrissa, koji nastoje sprječiti da svijet padne u autoritarne ruke. […] “Moramo početi tako što ćemo oporezovati bogate ljude poput nas.”
Suprotno s ovim prijedlozima, nekoliko sati nakon inauguracije, novi predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump naglo je zaustavio napredak ka većoj globalnoj pravdi u naplati poreza. Između ostalih hitnih dekreta na istoj liniji, Trump je potpisao naredbu kojom se ostavlja u zrak minimalni porez od 15% na dobit multinacionalnih kompanija dogovoren u okviru OECD-a kako bi se izbjegao gubitak javnih prihoda zbog bijega u porezne oaze.
Ove sedmice su Sjedinjene Države povukle sličan potez povlačeći se iz pregovora UN-a o novom globalnom poreznom sporazumu, upozoravajući da će se protiviti bilo kakvom ishodu pregovora koji se završavaju u četvrtak, 6. februara.
