Njegovo najpoznatije djelo, “Geschichte des osmanischen Reiches” (Historija Osmanskog Carstva), objavljeno je u više svezaka između 1827. i 1835. godine. Pored toga, pisao je o Zlatnoj Hordi, Asasinima, krimskom hanatu, Istanbulu i Bosforu. Prevodio je radove velikana islamske misli i književnosti: Gazalija, Zamahašarija, Mutanebija, Sa‘labija, Hamuja, Hafiza, Saadija, Evlije Čelebije i mnogih drugih

U mirnom mjestu Klosterneuburg-Weidling, petnaestak kilometara sjeverno od Beča, nalazi se groblje koje ne odlikuje samo njegova ljepota, već i izuzetna duhovna i historijska snaga koju nosi jedan od njegovih nadgrobnih spomenika.

Na tom mjestu, među grobovima značajnih ličnosti austrougarske prošlosti, vječni spokoj našao je austrijski orijentalista, diplomata, prevodilac i historičar Joseph von Hammer-Purgstall (1774–1856). Njegov grob, s pažljivo osmišljenim nadgrobnim spomenicima, nije samo mjesto počinka, već i poruka generacijama koje dolaze – o prolaznosti, duhovnosti i mostovima među kulturama.

Grob Hammera-Purgstalla ističe se svojom izuzetnom estetikom i sadržajem. U svakom njegovom detalju osjeća se da ga je njegov budući stanovnik – sam Hammer – osmislio s predumišljajem. Sve strane nadgrobnog spomenika ispisane su natpisima na različitim jezicima, što odražava njegovu poliglotsku narav, ali i želju da njegovo posljednje počivalište postane simbol univerzalne poruke o prolaznosti i povratku Bogu.

Na grobu se nalaze natpisi na desetak jezika, a dominiraju oni na arapskom, osmanskoturskom i perzijskom jeziku. I to ne slučajno. Citati iz Kur’ana, arapski epiteti Boga, i poetski stihovi osmanskih i perzijskih klasika svjedoče o duhovnoj povezanosti Hammera s islamskim svijetom, u kojem je proveo znatan dio svoje diplomatske i intelektualne karijere.

Joseph von Hammer-Purgstall rođen je 1774. godine u Grazu. Nakon školovanja u Beču, 1796. godine započinje svoju diplomatsku karijeru, a već 1799. biva postavljen u austrijsku ambasadu u Istanbulu. U to vrijeme intenzivno studira osmanski turski, arapski i perzijski jezik, često putujući po Levantu i Bliskom istoku. Sarađivao je i s britanskim admiralom Williamom Sidneyjem Smithom u političko-vojnoj borbi protiv francuskog utjecaja u regiji.

Po povratku u Beč, Hammer se približava austrijskom državniku Metternichu, no njihova saradnja bila je, prema različitim izvorima, povremeno ograničena. Ipak, Hammer ostaje u službi dvora kao prevodilac i savjetnik, dok istovremeno razvija svoj naučni i književni rad. Godine 1847. izabran je za prvog predsjednika novoosnovane Akademije nauka u Beču.

Njegovo najpoznatije djelo, “Geschichte des osmanischen Reiches” (Historija Osmanskog Carstva), objavljeno je u više svezaka između 1827. i 1835. godine. Pored toga, pisao je o Zlatnoj Hordi, Asasinima, krimskom hanatu, Istanbulu i Bosforu. Prevodio je radove velikana islamske misli i književnosti: Gazalija, Zamahašarija, Mutanebija, Sa‘labija, Hamuja, Hafiza, Saadija, Evlije Čelebije i mnogih drugih.

Njegov prevod Hafizovog “Divana” utjecao je i na stvaranje poznatog Goetheovog “Zapadno-istočnog Divana” (West-Östlicher Divan), objavljenog 1819. godine.

Na nadgrobnom spomeniku Hammera-Purgstalla ističu se arapski natpisi:

„On je Živi, Vječni!“

„Svaka duša će okusiti smrt. Svi se Allahu vraćamo. Svaka vlast će imati kraj. Život je prolazan, osim za Onoga koji nikada ne umire.“

Na „nishanu glave“ nalazi se i epitaf:

„Ovo je merhum – onaj koji je oprošten, koji moli za milost svoga Gospodara, Prevodioca s tri jezika, Jusufa, sina Hammerovog. Za njegovu dušu neka bude lijep spomen.“

Ovi natpisi nisu puka ornamentika, već refleksija islamske sepulkralne tradicije koju je Hammer upoznao u Osmanskom Carstvu. Pojmovi poput al-Hajj (Živi) i al-Baqi (Vječni), te kur’anski citati iz sura Ali Imran (3:185) i El-Bekare (2:156), uobičajeni su motivi na osmanskim nadgrobnim pločama.

Hammer je posebno želio da se istakne kako je on „prevodilac s tri jezika“ – arapskog, perzijskog i osmanskog turskog. Ova titula, mutardžimu l-alsinati s-selase, bila je svojevrsni akademski orden islamske civilizacije.

Na unutrašnjim stranama nadgrobnog spomenika ispisani su stihovi iz klasične perzijske i osmanske poezije. Saadijevi stihovi iz Gulistana glase:

„Ah! Kad god bi u bašti nikao pupoljak/Radost mi bi dušu ispunila/ Dođi, prijatelju, u proljeće,/Kad iz mog praha nikne novi cvijet.“

Zatim slijedi distih na osmanskom:

„Zbog bašte je slavuj došao na ovaj svijet,/A potom, kao leptir, iz njega odletio.“

Ova alegorija o prolaznosti podsjeća da je ljudski život poput trenutnog boravka ptice u bašti – kratak i dragocjen.

Na drugoj strani spomenika, još jedan Saadijev stih u perzijskom originalu:

„Cijeli svijet sam proputovao/Sa svakakvim ljudima dane proveo/ U svakom kutku sam sreću tražio/I iz svakog polja po jedno klasje sakupio.“

I na kraju, na osmanskom jeziku: „Cilj posjete ovdje jeste dova. Danas je ona za mene, sutra za tebe.“

Osim arapskih, osmanskih i perzijskih stihova, na spomeniku su ugravirani i stihovi španskog pjesnika Pedra Calderóna de la Barce i francuskog pjesnika Françoisa de Malherbea. Time Hammer-Purgstall nije samo spojio Istok i Zapad u svom životu, već i u svojoj smrti.

Njegov grob tako postaje mjesto susreta religija, jezika i tradicija – ne kao kičasti eklekticizam, već kao duboko promišljen duhovni testament jednog učenjaka koji je znao da granice postoje samo za one koji ne znaju jezike, kulturu i vjeru Drugog.

Na kraju, ostaje da se i mi pomolimo riječima prikladnim čovjeku koji je toliko dao za razumijevanje između svjetova: Neka ga Milostivi Gospodar uvede u džennet pun knjiga i biblioteka.

Bilješke:
 Sažetak Hammerove glavne historiografske studije preveden je na „srpskohrvatski“ od strane rahmetli Nerkeza Smailagića pod naslovom Historija Turskog/Osmanskog Carstva, Zagreb, 1979. godine. Hammerov prevod Hafizovog Divana imao je direktan utjecaj na Goetheovo stvaranje Zapadno-istočnog Divana (West-Östlicher Divan), prvi put objavljenog u Stuttgartu, 1819. Pojmovi „nishan glave“ i „nishan nogu“ u značenju nadgrobnog spomenika koriste se i u djelu Mehmeda Mujezinovića Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.

Priredio: Sadik Mehmeti/Koha.net

O autoru: Dr. Enes Karić (1958 – ) je bosanskohercegovački teolog, akademik i profesor univerziteta, specijaliziran za hermeneutiku Kur’ana. Prevodilac Kur’ana na bosanski jezik i autor brojnih naučnih i književnih djela. Autor zahvaljuje prof. dr. Kerimu Filanu i g. Nerminu Hodžiću na pomoći pri tumačenju stihova na osmanskom i perzijskom jeziku, te g. Sidiku Spahiću na pomoći oko njemačke literature o Hammeru. Cjelovit rad sa svim natpisima na arapskom, latinskom, francuskom, grčkom, španskom i drugim jezicima biće uskoro objavljen.