Zapisnik o predaji Turske državne blagajne u Sarajevu iz augusta 1878. godine otkriva da se smjena vlasti nakon odluka Berlinskog kongresa u administraciji odvijala uz potpunu birokratsku preciznost. Umjesto prazne kase i haosa, austrougarski povjerenici i osmanski činovnici zatekli su i dva dana popisivali stotine hiljada groša, zlatne turske lire, austrijske dukate, francuske napoleondore, ali i zaboravljeni ratni porez te privatne depozite vodećih sarajevskih trgovaca

Kada se u ljeto 1878. godine, nakon Odluka Berlinskog kongresa, austrougarska vojska pod komandom generala Josipa Filipovića probijala prema Sarajevu, oružani otpor domaćeg stanovništva stvarao je sliku o potpunom haosu, nasilju i slomu civilne uprave. Mnogi historiografski narativi sugerisali su da se smjena vlasti odvijala isključivo kroz oružane sukobe i vanredne okolnosti. Međutim, sačuvani arhivski dokumenti otkrivaju da su iza kulisa ratnih okršaja osmanski činovnici i pedantni austrougarski administratori obavljali primopredaju vlasti sa zapanjujućom birokratskom preciznošću, ključ po ključ, groš po groš, u potpunom miru i strogo prema propisima.

Jedan od najupečatljivijih svjedočanstava tog historijskog trenutka jeste Zapisnik o predaji Turske državne blagajne u Sarajevu, sastavljen 22. i 23. augusta 1878. godine. Ovaj ručno pisani dokument na latinici i bosanskom jeziku, koji se čuva u Arhivu Bosne i Hercegovine, donosi detaljan popis zatečenog novca, papirnih asignacija, zlatnika, medalja i privatnih depozita u samom centru osmanske vlasti, sarajevskom Konaku. Priča o otvaranju ove kase ne samo da razbija mitove o navodno praznoj osmanskoj kasi, nego pruža fascinantan uvid u monetarni šarenolikost i trgovačke veze Bosanskog vilajeta na samom zalasku osmanske epohe.

Državna blagajna nalazila se u zgradi Konaka na Bistriku, u prostoriji desno od samog glavnog ulaza. Samo tri dana nakon što su trupe XIII vojnog zbora ušle u grad, po nalogu Komande izdat je nalog da se kasa otvori i zvanično preuzme. Predstavnik nove vlasti bio je Kosta Hörmann, tadašnji perovođa krilnih vlasti i kasniji istaknuti kulturni radnik te osnivač Zemaljskog muzeja.

Ipak, otvaranje blagajne nije izvedeno obijanjem niti nasilnim preuzimanjem. Civilni i vojni guverner Hafiz-paša odbio je lično prisustvovati predaji, pa je postupak odložen dok nisu pozvani osmanski službenici koji su godinama vodili finansije i računovodstvo vilajeta: finansijski savjetnik Galib-efendija, državni blagajnik Hadži Abdi-aga i blagajnički pisar Uzeir-efendija. Tek u njihovom prisustvu, uz ovjeru zastupnika defterdara (šefa finansija vilajeta), službeno je započeto prebrojavanje.

Procedura je bila toliko detaljna da je potrajala puna dva dana. Zapisnik svjedoči da je prvi dan, 22. augusta, potrošen isključivo na prebrojavanje i klasifikaciju papirnog novca (kaime), pa je nastavak rada na srebru, zlatu i dragocjenostima odložen za naredno jutro.

Prvo iznenađenje koje je povjerenstvo zateklo u sefu bio je posebni omot sa novcem koji je sakupljao Fazli-paša tokom nedavno završenog Rusko-turskog rata (1877–1878). radilo se o vanrednom ratnom prirezu koji uopšte nije bio ubilježen u zvanične finansijske knjige i račune vilajeta. U tom skrivenom paketu pronađeno je ukupno 11.739 groša u papirnim novčanicama (kaimama) koje je izdala Otomanska banka.

Nakon toga, pristupilo se brojanju redovnog državnog novca iskazanog u zvaničnim računima. U kasi je pronađeno više od 1,7 miliona groša u papirnim kaimama složenim u uredno vezane pakete od po 1.000, 500 ili 100 komada.

Ovi podaci iz samog zapisnika dragocjeni su za historijsku nauku jer direktno koriguju izvještaje koji su u to vrijeme kružili evropskom štampom. Naime, austrijski i ruski listovi, poput Wiener Tagblatta i Moskovskie vedomosti, lansirali su vijest da je u sarajevskoj blagajni pronađeno svega 180.000 kuruša i skromne 3,5 zlatne lire, stvarajući sliku o potpunom finansijskom bankrotu. Zapisnik, međutim, otkriva sasvim drugačiju realnost: samo u zlatu zabilježeno je čak 278 zlatnih turskih lira, uz stotine drugih zlatnika!

Ono što ovaj dokument čini izuzetno zanimljivim za ekonomsku historiju jeste šarolikost valuta pronađenih u srebru i zlatu. Bosna je, kao najzapadnija osmanska pokrajina, održavala izuzetno žive trgovačke veze sa susjednim i evropskim zemljama, pa se u svakodnevnom prometu koristio novac najrazličitijih država.

U srebrenom dijelu blagajne, pored osmanskih medžidija i sitnog turskog novca, prebrojane su:

Ruske rublje (442,5 rubalja),  Austrijski cvancigi (30,5 komada),  Egipatski misir (1 komad),  Engleski šiling (1 komad).  Još je fascinantniji bio sadržaj zlatnog odjeljka kase, gdje su uz turske lire (u apoenima od pola, jedne, dvije i pet lira) pronađeni:  Austrijski dukati (ukupno 141 komad),  Francuski napoleondori (zlatnici sa likom Napoleona III),  Engleski konverzijni zlatnici.

Prisustvo engleskih, francuskih, ruskih i austrijskih valuta u samoj državnoj kasi rječito govori o tome koliko su strani novci bili prihvaćeni kao jednako punovažni medij plaćanja u Bosanskom vilajetu, gdje je slabljenje osmanske domaće valute primoravalo trgovce i vlasti da se oslanjaju na stabilne evropske zlatnike.

Osim gotovog novca i papirnih asignacija, u blagajni su se čuvale i druge dragocjenosti te privatni depoziti. Među državnim vrijednostima pronađeno je nekoliko stotina srebrenih medalja (nišana), kao i visoka odlikovanja Osmanskog carstva, Osmanlije i Medžidije III, IV i V reda, od kojih su neka još uvijek stajala u svojim originalnim ukrasnim kutijama.

Posebnu pažnju privlače dvije stavke koje svjedoče o ekonomskim poslovima sarajevskih trgovaca s osmanskom državom:  Jamčevina Solomona Izraelovića: U posebnoj vrećici čuvalo se 129 turskih zlatnih lira koje je poznati sarajevski trgovac Solomon Izraelović položio kao garanciju (kauciju) za državnu šumu koju je kupio od vilajetske uprave.

Depozit Despot-efendije: Tri godine prije okupacije, 1875. godine, ugledni sarajevski posjednik i trgovac Jeftanović (vjerovatno Manojlo ili Gligorije Jeftanović) položio je u državnu kasu depozit u ime pokojnog Despot-efendije. Ovaj depozit sadržavao je pravu pravcatu numizmatičku zbirku: 67 turskih zlatnih lira, 24 austrijska dukata, napoleondore, papirne italijanske i belgijske novčanice, francuske srebrenjake od po 5 franaka, turske medžidije, austrijske talire i cvancige, te ruske polurublje! Iako zapisnik ne navodi tačan pravni razlog polaganja ovog novca, sam sastav depozita svjedoči o ogromnom kapitalu kojim su raspolagale vodeće sarajevske trgovačke porodice.

Nakon što je do posljednjeg groša i zlatnika sve prebrojano, blagajnički spisi i dokumenti uloženi su u posebni drveni sanduk. Dnevnici su predati osmanskim činovnicima da ih formalno zaključe i podnesu komandi XIII vojnog zbora. Na samom kraju četvrte stranice zapisnika, Kosta Hörmann se potpisao kao kraljevski povjerenik, dok su osmanski službenici, Galib-efendija i Uzeir-efendija, stavili svoje male, okrugle lične pečate (štembilje) otisnute arapskim pismom.

Time je, u sparno augustovsko poslijepodne 1878. godine, tiho i uz pedantni birokratski zapisnik, stavljena tačka na više od četiri stoljeća osmanske finansijske uprave u Bosni i Hercegovini. Zapisnik o predaji blagajne ostao je da svjedoči o jednom prelaznom dobu u kojem su se ukrštali osmanski propisi, evropski kapital i dolazak nove, austrougarske administracije.

(Za tekst korišten materijal iz istraživačkog rada Hane Younis: „Zapisnik o predaji turske državne blagajne po okupaciji Austro-Ugarske”, Institut za historiju)