Iako nisu na listi najružnijih na svijetu bosanskohercegovački stadioni su primjer zapuštenosti, nerazvijenosti i zastarjelosti. Dobar primjer u tom kontekstu je stadion Koševo. No, iako je kristalno jasno da je zapušten i zastario i da je potrebno graditi novi stadion, postoje otpori i prema tome. Sentimentalna vezanost za objekat može biti razumljiva, ali isto tako je razumljiva i potreba za napuštanjem onoga što je zastarjelo i dotrajalo. Tema arhitekture nogometnih stadiona došla je u fokus nakon što je Grad Zagreb objavio novo arhitektonsko rješenje za stadion Maksimir. Kao i uvijek mnogo je onih kojima se sviđa, a još više onih kojima se ne sviđa. Ljepota je subjektivna kategorija.

Dok bogati nogometni klubovi širom svijeta ulažu stotine miliona eura u izgradnju modernih arena, neki stadioni ostaju kao tužni svjedoci prošlih vremena. Umjesto da budu mjesta slavlja, ova nogometna borilišta često predstavljaju pravo ruglo i izvor frustracija za navijače. Kriteriji ljepote možda jesu subjektivni, no kada je riječ o dotrajalosti, asimetričnim tribinama i lošim uslovima, stručnjaci se vrlo lako slože. Od neusklađenih blokova u Velikoj Britaniji do promašaja u Južnoj Africi i Americi, lista najružnijih stadiona otkriva tamnu stranu nogometne infrastrukture koja vapi za promjenom. Iako nisu na listi najružnijih na svijetu bosanskohercegovački stadioni su primjer zapuštenosti, nerazvijenosti i zastarjelosti. Dobar primjer u tom kontekstu je stadion Koševo. No, iako je kristalno jasno da je zapušten i zastario i da je potrebno graditi novi stadion, postoje otpori i prema tome. Sentimentalna vezanost za objekat može biti razumljiva, ali isto tako je razumljiva i potreba za napuštanjem onoga što je zastarjelo i dotrajalo.

Tema arhitekture nogometnih stadiona došla je u fokus nakon što je Grad Zagreb objavio novo arhitektonsko rješenje za stadion Maksimir. Kao i uvijek mnogo je onih kojima se sviđa, a još više onih kojima se ne sviđa. Ljepota je subjektivna kategorija.

Na samom vrhu neslavnih ljestvica nalazi se zagrebački Maksimir, dom Dinama i povremeno hrvatske reprezentacije. Prema brojnim istraživanjima temeljenim na posjetiteljima, on zauzima visoka mjesta među najružnijim stadionima Evrope. Kapacitet mu je drastično smanjen s trideset pet hiljada na dvadeset pet hiljada mjesta nakon razornog potresa koji je pogodio grad, zbog čega je istočna tribina potpuno zatvorena. Osim što je vizualno neugledan jer se sastoji od četiri nepovezane tribine, stadion pati od golemih problema. Od loših sanitarnih čvorova do atletske staze koja udaljava publiku od terena, postao je jasan simbol zanemarivanja.

Situacija nije znatno bolja ni u Italiji, gdje stadion Carlo Castellani drži prvo mjesto u izboru najružnijih evropskih sportskih objekata. Riječ je o starom objektu italijanskog prvoligaša Empolija na koji stane nešto više od šesnaest hiljada gledalaca, a čije su tribine razdvojene i udaljene od travnjaka zbog atletske staze.

Sličnu sudbinu dijeli i dom španske Celte iz Viga. Njihov Balaídos prolazi kroz iznimno sporu rekonstrukciju koja je rezultirala posve neusklađenim izgledom. Posebno je kritikovan čudan krov koji mjestimično djeluje uvučeno, dok drugdje strši bez ikakvog jasnog smisla. Iako su izgrađene nove tribine, dojam nedovršenosti dominira.

Engleski nogomet poznat je po bogatoj tradiciji, ali i tamo se mogu pronaći primjeri infrastrukturnog propadanja. Blundell Park, dom engleskog niželigaša Grimsby Towna, primjer je zapuštenog stadiona. Asimetrične tribine različitih veličina i dužina stvaraju potpun dojam neorganiziranosti, dok cjelokupno loše stanje objekta izgrađenog davne godine snažno vapi za obnovom.

Sličan osjećaj izaziva londonski Selhurst Park. Iako Crystal Palace godinama igra u elitnom razredu, njihov stadion nalazi se na jednoj od najmanje poželjnih lokacija u okruženju zgrada.

Tu je i Priestfield ekipe Gillingham, čija tribina bez krova gostujuće navijače redovno izlaže vremenskim neprilikama.

Kada se odmaknemo od Evrope, pronalazimo primjere gdje je silna želja za originalnošću rezultirala katastrofom. Pravi primjer toga jeste južnoafrički Mmbatho stadion izgrađen osamdesetih godina prošlog stoljeća kao čudo arhitekture. Jedna firma izgradila je golemi objekat s kapacitetom od pedeset devet hiljada mjesta, ali su tribine potpuno neshvatljivo postavili u obliku oštrih trouglova iza golova. Ti blokovi danas podsjećaju na razbacane dječije kocke, a rezultat je vizualno odbojna građevina.

Sjedinjene Američke Države imaju svog predstavnika u obliku objekta poznatog kao U.S. Bank Stadium. Iako je riječ o savremenom objektu, njegov vanjski izgled znatno više podsjeća na golemu poslovnu zgradu.

Zanimljivo je spomenuti Monaco čiji je Stade Louis II smješten na atraktivnoj lokaciji uz obalu Mediterana, no unatoč tome slovi za jedan od lošijih nogometnih objekata. Njegov najveći problem leži u činjenici da je cijeli teren izgrađen ravno iznad golemog betonskog parkirališta, što stvara probleme s tvrdoćom terena i kvalitetom travnjaka unatoč luksuznoj vizuri samoga grada.