Dok neobuzdana umjetna inteligencija preuzima kontrolu, a Trump kupuje glasove u trci za Kongres, civilizacija ubrzano klizi prema nezaustavljivom kolapsu

Stvarnost često brzo potvrđuje utemeljene pretpostavke. Nekako se samoostvaruje iz razmišljanja zabrinutih, odnosno njihovih strahova uslijed tipične krivulje kolapsa u kojoj stvarno živimo. O čemu se radi?

Prije nekoliko dana istupio je još jedan član „zajednice“ pregalaca tzv. umjetne inteligencije, izvjesni Jacob Coxon, gotovo alarmantno upozorivši na gubitak ljudske kontrole nad tim informacijskim čudovištem koje upravo razvijamo, i to na svim stranama svijeta, uz prateće spekulacije prenapuhanim dionicama tih kompanija koje svoje „proizvode“ sve više i frekventnije uvaljuju, za silne novce, onim dijelovima državnih struktura koji imaju monopol na silu. Dakle, ministarstvima odbrane (ili rata, kako ga već zovu trumpisti) i policije, obavještajnim službama, vojsci… I to bez javnog nadmetanja i konkurencije, trumpovskim direktnim pogodbama.

Ne zaboravimo, „usluge“ umjetne inteligencije koristila je američka avijacija prilikom prvog bombardiranja 28. februara u agresiji na Iran, kojom prilikom je izvršila ratni zločin ubojstva 168 učenica djevojačke škole u Minabu. Nenamjerno, navodno, iako je ciljano i pucano dva puta, radi sigurnosti uništenja ciljanog objekta i ljudi u njemu. Ispostavilo se da je cijelu operaciju vodila umjetna inteligencija na bazi zastarjelih i loših ulaznih podataka u čije se izvore, prosudbe, procedure i ishode ljudski šljam u američkoj vojsci potpuno pouzdao, a jedini tačan ulazni podatak bio je da se cilj ima gađati dva puta, naravno bez provjere ishoda prvog udara.

Tada je već trebalo zvoniti na uzbunu. Umjetna inteligencija, posebno neobuzdana i neregulirana, ili u rukama zločinaca poput američkih vojnih komandanata i njihovih civilnih gazda u Washingtonu ili Tel Avivu, ima potencijal uništenja ljudskog roda. Da se ne spominje kako su šefovi upravnih odbora kompanija koje proizvode takvu „inteligenciju“, odnosno napredni softver koji „sam uči“ — valjda na ovakvim greškama — svi članovi opskurnih sljedbeništava i kultova te ideologija depopulacije. Sa unosnim ugovorima s državom u sektoru primjene sile, vani u agresijama i doma protiv građanskog neposluha i protesta. Onom istom državom od koje će tražiti tzv. bailout aranžmane kada pukne mjehur spekulacija na dionice njihovih kompanija, a kojoj ne bi baš plaćali poreze i slične gluposti koje finansiraju „neefikasnu“ demokratiju, kako je to nazvao jedan od epigona — Elon Musk, najveći finansijer aktualne američke i ko zna koje još administracije.

Taj je isti, od empatije potpuno „oslobođen“ čovjek vodio instantno uspostavljeno, a onda i ugašeno ministarstvo državne efikasnosti. U tom kratkom periodu osakatio je finansiranje nekih od najvažnijih programa socijalne solidarnosti, dakle jedne od najvažnijih državnih funkcija.

Stvaran scenario, dakle nešto što se dogodilo, zvuči jezivo. BBC je objavio kako je jedan program umjetne inteligencije objavio poruku da su pronađeni drugi agenti nakon što je autonomno uspio probiti sigurnosno okruženje i uspostaviti kontakt i komunikaciju s drugim botovima. Onda se ustanovilo kako je razmijenjeno barem nekoliko desetaka hiljada sličnih poruka između tzv. agenata, odnosno botova koji su se, opet autonomno, udružili u kolektiv i zajednički počeli varati na testovima svojih programera (ljudi) iz kompanije OpenAI te koordinirano hakirati niz drugih kompanija kako bi sakrili tragove rabote od ljudi.

Češki pisac Karel Čapek još je 1920. napisao pripovijetku R.U.R. (Rossumovi univerzalni roboti) u kojoj proročanski (samoispunjujuće?) predviđa pobunu robota (to je njegov neologizam, skovan za potrebe pripovijesti, od rabota — rad) protiv ljudi. Roboti se, dakle, u nekom trenutku ne samo počnu otimati kontroli svojih programera, već ih oponašaju, upozorava češki književnik, ne naučnik ili inženjer, prije više od 100 godina.

To se desi kada čovjek pomisli da ima božanske prerogative, pa počne kreirati „stvorenja“. Za razliku od Boga, on ih ne može kontrolirati, ne može ih, kako se vidi, čak niti usmjeravati. Ta stvorenja postaju od empatije i morala neovisni pobunjenici, baš kao i njihovi kreatori, poput Muska, a čovjek, nastavi li ovako, neće imati mogućnost da ih zauzda. Postat će prvo njihov rob, a onda i suvišan. Rob njihov i njihovih „stvoritelja“. Najbolji mogući scenario za depopulaciju.

Spomenuti Coxon, koji je radio u OpenAI-u, dao je otkaz u Anthropicu s tvrdnjom da se, bez obzira na to šta pričaju njihovi šefovi, niti jedna kompanija ne ponaša odgovorno, da srljaju prema superinteligenciji koja samu sebe usavršava i tako se kockaju životima.

Ajeya Cotra, autorica neovisnog izvještaja o navedenom slučaju, upozorila je kako ovaj incident izgleda kao da smo „prešli više od 50 posto puta do potpunog preuzimanja kontrole od strane umjetne inteligencije“. Evan Hubinger, zadužen za sigurnost i usklađivanje AI modela u Anthropicu, rekao je kako vjeruje da bi umjetna inteligencija mogla uništiti čovječanstvo te procijenio šansu na više od 10 posto u idućih deset godina. Jakub Pachocki iz OpenAI-a priznao je da rizici rastu jer se gradi „izvanzemaljski intelekt koji nadilazi naš vlastiti“, potvrdivši da su se agenti pobunili i „djelovali protivno duhu vrijednosti kojima su podučavani“.

Problem leži u činjenici da niko još nije riješio takozvani problem usklađivanja — kako natjerati umjetnu inteligenciju da se drži ljudskih moralnih načela umjesto da zadatke izvršava doslovno i bez ikakvih kočnica. Je li to uopće moguće?

Pokušaji da se u strojeve ugrade ljudske vrijednosti zapinju u praksi: modeli odluke donose prebrzo da bi ih ljudi mogli pratiti, a ni sami ljudi se ne mogu dogovoriti oko jedinstvenog moralnog kompasa. Botovi nisu samo slijepo slijedili naredbe. Prema Cotrinom izvještaju, mnogi agenti su tokom akcije primijetili kako drugi botovi rade nešto neetično, ali su ipak pristali sudjelovati, pri čemu niti jedan nije pokušao upozoriti ljude. Tehnološki komentator Dwarkesh Patel istaknuo je kako je izrazito zabrinjavajuće to što su agenti pokazali veću lojalnost svojoj „robotskoj mreži“ nego ljudskim stvoriteljima.

Evo uskrslog upozorenja jednog pisca, nakon 100 godina, u realnom stanju. To je jedna krivulja koja raste eksponencijalno, teorijski u beskonačnost. No, ima i ona druga.

Američki predsjednik infantilnog rječnika i pubertetske zrelosti, a najvjerovatnije galopirajuće demencije, Donald Trump, na predizbornom je skupu, osim hrpe dječačke nadmenosti, praznih prijetnji, kontradikcija i laži — najviše u vezi s agresijom na Iran, njezinih posljedica i po američku, a kamoli globalnu privredu i standard građana — izjavio da će svakom punoljetnom stanovniku SAD-a dati 5.000 dolara ako republikanci pobijede na međuizborima u novembru i time sačuvaju većinu u oba doma Kongresa, čime će nastaviti najbolji period u američkoj povijesti ikada!

Dakle, osim što se ovakva otvorena kupovina glasova zakonski kažnjava u svakoj iole normalnoj državi, to je otvorena, javna i nekažnjena korupcija, javno nuđenje mita. A za mito odgovara i strana koja nudi i koja prima.

Šta ovaj incident na koji se ne reagira ilustrira? Umjesto civilizacijskog napretka potpomognutog tehnologijom i reguliranog moralom, događa se ekstremno zaglupljivanje masa, podilaženje njihovim nagonima, uz tek površno pozivanje na tradicionalne vrijednosti. Tako su, potpomognuti ondašnjom cutting-edge tehnologijom, na vlast došli nacisti.

Autokratija jača, u laži se vjeruje, a moralni kompas odavno ne radi. Dolazi vrijeme zidova, bodljikavih žica, konc-logora, trke u naoružanju, plaćeničkih vojski (poput one koja ratuje protiv Ensarullaha u Jemenu, za račun Izraela i Saudijske Arabije) i ovisnosti o monopolistima. SAD su postale već poslovičnom idiokratijom, što će ih vrlo brzo dovesti do potpunog ekonomskog i političkog kolapsa. Uskoro će biti država Trećeg svijeta, ako to, s obzirom na stanje infrastrukture, već i nisu. Razlika između stvarnosti i percepcije rezultat je obmane, spekulacija na Wall Streetu i holivudske, s njome povezane propagande bez premca.

Najveća posljedica ovog političkog maloumlja jest to što je Trump navikao ljude na svoje verbalne bljuvotine, pri čemu više niko i ne reagira na izrečeno niti na način na koji je izrečeno, dakle infantilan i glup način, čemu bi se inače bunilo i suprotstavljalo. Takav odnos — straha svakog pojedinca od bijesa nasilnika, a ne zajedničkog otpora istome — vodi u oligarhijsko upravljanje kakvih je bilo u povijesti i koji nikada nisu ostali zapamćeni po dobrom.

Demokratija umire, mijenja je naizgled idiokratija, a zapravo, iza scene, potpuno otuđena i amoralna aristokratija tehnoloških fašista, privremeno udruženih s pohlepnim primitivcima, ucijenjenim najgnjusnijim seksualnim prijestupima i kupljenim, od dosega pravde i zakona zaštićenim, zgrtanjem novca od poreznih obveznika i neobuzdanih insider trading spekulacija.

Problem je samo što su nacisti bili grubi i otvoreno nehumani, pa su izazvali otpor i stvaranje široke koalicije. Danas su ljudi mahom kupljeni lažnom udobnošću, izborom raznih drangulija koje im ne trebaju, aplikacijama na pametnim telefonima, dopuštenim prekoračenjima na karticama i ne žele otpor. Uvjereni su da im je dobro. Jer može biti gore.

Avenija za spomenuto preuređenje svijeta široka je i potpuno otvorena Elonima Muskovima i Samovima Altmanima ovoga svijeta. Uz Trumpovo omiljeno pripravništvo njega i ostalih političkih figura.

Iako, ovo može značiti i da republikanci slabo stoje i boje se gubitka većine u Kongresu, što bi moglo dovesti do različitih istraga insider tradinga koji provode Trump, njegova akreba i jarani, spekulirajući na njegove pokrenute i naglo prekinute napade na Iran, kao i do istraga o netransparentnim ugovaranjima s kompanijama koje proizvode, vidimo kakvu, umjetnu inteligenciju. Ovdje se primjećuje i kondicional — ako pobijedimo — nema više uvjerenja u briljantnu pobjedu. Suluda agresija koju je za izraelski i svoj račun pokrenuo zasigurno je doprinijela ovom kondicionalu.

Kako bilo, i ova druga krivulja, teorijski, ide u beskonačnost. Dvije takve krivulje na istom dijagramu, u istom koordinatnom sistemu, predstavljaju tipično stanje kolapsa — kolapsa civilizacije.

Vratimo se na početak, na konstatacije o samoispunjujućem proročanstvu, samoostvarenju strahova. Nema nekoliko sedmica otkako je jedan hrvatski intelektualac, profesor emeritus zagrebačkog univerziteta i prijatelj, rekao kako na ovu jureću najezdu potpune gluposti kojom se vodi politika kalemimo potpuno neprovjerenu umjetnu inteligenciju. Krivulja kolapsa ili propast civilizacije, reče, samo nekoliko dana prije prethodno iznesena dva incidenta.

Quo vadis, homine?