Izjava Puhala zaista više odgovara onom Đinđiću koji je u zimu 1994. godine okretao pečenog vola na Palama s osuđenim ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, nego li o “iskrenom prijatelju Bosne i Hercegovine” i proevropskom reformatoru.
Kada je Zoran Đinđić postao premijer Srbije, nakon što je nasilu smijenjen Slobodan Milošević, mnogi su očekivali veliki zaokret u politici Srbiji u odnosu na politiku iz 90-ih. Taj zaokret se zaista i desio, ali ne zbog promjene u stavovima nosilaca vlasti u Srbiji nego zbog međunarodnog pritiska i okolnosti u kojima se Srbija našla.
Zoran Đinđić je za regionalne aktere postao “dašak svežeg vjetra” u politici Srbije. Nakon njegove smrti biografija mu je ispeglana pa je u sjećanju ostao kao “lice modern Srbije”, koja teži evropskim vrijednostima. Istina ipak nađe put, pa se otkrije i parvo lice Zorana Đinđića.
Naravno, aktuelna tema je Ratko Mladić. Gostujući u podcastu „Rubikon”, Branislav Puhalo, nekadašnji tjelohranitelj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, otkrio je da je bivši premijer Srbije Zoran Đinđić nudio Mladiću novac za plastične operacije kako bi se sklonio.
Prema riječima Puhala, bivši premijer Đinđić ne bi nikada predao Mladića kao što je to uradio Boris Tadić jer je, kako kaže, “volio Ratka”.
“Đinđić je volio Ratka. Molim te, bio sam sa Zoranom Đinđićem, predsjednikom Vlade. Rekao mi je da odem da nađem Ratka. Pošto je Ratko išao na utakmice i da ga zamolim da se ne pojavljuje po tim utakmicama, koliko god treba novca, i plastične operacije i sve. Koliko god treba novaca da ga sklonimo negdje”, rekao je Puhalo.
Izjava Puhala zaista više odgovara onom Đinđiću koji je u zimu 1994. godine okretao pečenog vola na Palama s osuđenim ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, nego li o “iskrenom prijatelju Bosne i Hercegovine” i proevropskom reformatoru.
U jednoj polemici s čelnicima Liberalne stranke Srbije o odnosu Srbije prema Kosovu, BiH i entitetu Republici Srpskoj, historičar Čedomir Antić citirao pokojnog Zorana Đinđića.
Đinđić je, prema tom citatu, ne zna se tačno kada, ali najvjerovatnije prije preuzimanja vlasti, ovako skicirao srpske nacionalni program:
“Jedino rješenje našeg nacionalnog i državnog pitanja, nakon raspada bivše SFR Jugoslavije, je u tome da se stvori Savez srpska država u kojeg bi ušli Srbija, Crna Gora i Republika Srpska i da to treba biti naš politički i državni cilj. Ako to ne može odmah, mi trebamo raditi na tome i treba da se trudimo kao što se Zapadna Njemačka trudila trideset godina da pripoji Istočnu Njemačku. I da napravimo jednu državu čije će jezgra biti Srbija, Crna Gora i Republika Srpska koja će biti uređena kao jedna savezna, jedna dobra i moderna država … ali kao jedna nacionalna država …… Jer sve druge države koje su demokratske, Njemačka, Francuska … su nacionalne države”.
I jedan videosnimak, koji je sudeći prema onome što je govorio Đinđić nastao nekad vjerovatno 1995. govori o njegovom pogledu na državu Bosnu i Hercegovinu.
“Što se tiče Republike Srpske mi mislimo, ne samo da mislimo, nego imamo informacije, naprosto je samo pitanje da međunarodna zajednica se pomiri sa realnošću, da Srbi koji žive u Republici Srpskoj su dobili svoju državu. Da su u stanju da brane svoju državu. Kada se Amerika pomiri sa činjenicom da ne može da se stvori muslimanska država u Bosni i Hercegovini. Čak i ako dođe do nekih zaoštravanja, ratnih dejstava, vojska RS je u posljednjih mjesec dana dobila naoružanje koje joj je nedostajalo. Mladić ima 200.000 vojnika pod punim naoružanjem i to je jedna vojska koja može da pobijedi ne samo vojsku Alije Izetbegovića, nego i Hrvatske. Samo je pitanje trenutka kad će međunarodna zajednica da prizna, Republika Srpska postoji, ona će biti priznata i da se izvrši razgraničenje”, rekao je Đinđić tada.
Premijera Zorana Đinđića ubili su pripadnici kriminalnog “zemunskog klana” i pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO), tzv. Crvene beretke, predvođeni bivšim zapovjednikom te postrojbe Miloradom Ulemekom Legijom.
U krivičnom postupku koji je počeo u decembru 2003. godine i koji je završen u maju prošle godine, Ulemek i Zvezdan Jovanović, koji je ubio premijera hicem iz snajperske puške, osuđeni su na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, dok su ostali zavjerenici osuđeni na manje kazne.
