Ovi izbori morali bi se suočiti s sedmim oktobrom i razaranjem u Gazi i Libanu. Izborna kampanja koja zaobilazi ključna pitanja nagovještava šta nas čeka kada se sve završi

Dežurni komentatori ne prestaju sa nagađanjima. Kada je tačno premijer primio telefonski poziv u ranim jutarnjim satima sedmog oktobra 2023. godine? Kada je napustio svoju kuću i u koju je, u sekundu tačno, stigao na odredište?

Možda ga je zadržala šminkerka? Ili frizer? To će imati historijski značaj, pa istraživački novinari kopaju duboko u potrazi za kompromitujućim dokazima. Možda je otišao u toalet, a da o tome nismo obaviješteni? I šta je radio narednih 53 minuta?

Sa patosom rezerviranim za sudbonosna istraživačka otkrića, novinari prepuni vlastite važnosti okomili su se na njegov raspored, kao da sve stoji i pada na preciznom trenutku u kojem je stigao spasonosni poziv. Da je Benjamin Netanyahu samo manje oklijevao kod kuće, da je samo bio brži u vezivanju cipela, bili bismo spašeni.

Osim što ove sveznalice nehotično doprinose mitu o njegovoj svemoći, samo da su ga probudili na vrijeme!, ovakvo zabadanje nosa svjedoči i o površnosti ovog izbornog ciklusa, koji je potpuno lišen bilo kakvog sadržaja.

Ljudima se govori da su ovi izbori sudbonosniji od bilo kojih u historiji Izraela. Kažu da će rezultati zapečatiti sudbinu zemlje, nabolje ili nagore. I ljevica i desnica uvjerene su da će 27. oktobar 2026. ući u historiju.

Ali ono što prethodi samom danu glasanja prevazilazi svaku mogućnost opisa. Kampanja pokazuje da je sposobna odvojiti žito od kukolja, ali uporno insistira na bavljenju trivijalnostima, što baca ozbiljnu sumnju na navodni prelomni značaj ovih izbora.

Ništa tako dobro ne odražava duh vremena kao opsesija rasporedom Benjamina Netanyahua. Niko se ne usuđuje dotaknuti bilo koje kritično pitanje, a njih je napretek, pa se umjesto toga bježi u sferu besmislenih tema.

Pitanje šta bi se dogodilo da se probudio usred noći između šestog i sedmog oktobra 2023, pozvao ministra odbrane, a odmah potom, još bunovan od sna, i načelnika generalštaba IDF-a, jedino je koje dobija svu pažnju.

Ali koga zanima odgovornost za ono što smo naknadno uradili u Gazi? Koga zanima ratnohuškačka politika koja traje do danas? Šta je s našom budućnošću? Koga briga, samo nam pričajte o tom telefonskom pozivu.

Netanyahu pokušava skrenuti razgovor sa gorućih pitanja, i to je razumljivo, ali opozicija i mediji ulijeću u njegovu zamku poput muha. I jednima i drugima je, očigledno, ugodnije da ne kopaju po dubokim ranama, budući da ni sami nemaju nikakav pravi lijek da ponude.

Ovaj izborni ciklus morao bi se baviti krivicom za sedmi oktobar, ali ništa manje od toga i krivicom za Gazu i Liban, kao i neuspjehom u Iranu, međunarodnim bojkotom i načinima da se on okonča.

Iznad svega, glavno pitanje morao je biti pravac u kojem zemlja ide. Ostajemo li u Gazi? Napuštamo li Liban? Nastavljamo li s pogromima? Rasformiramo li naseljeničke farme? Kako da se vratimo u porodicu naroda?

O svemu tome nećete čuti ni riječi, ni od vladajuće koalicije, ni od opozicije. Mediji, naravno, nikome ne postavljaju teška pitanja. Izbori podsjećaju na prelazni rok u sportu: ko će igrati za koji tim?

Izborna kampanja kao zavod za zapošljavanje. Nekoliko stotina ljudi, uglavnom bez ikakve političke težine, traži posao. Ko ulazi, a ko ispada. To je jedino oko čega se diže prašina.

Ako Avigdor Lieberman zamijeni Itamara Ben-Gvira na mjestu ministra nacionalne bezbjednosti, hoće li to bilo šta stvarno promijeniti? Hoće li Lieberman stati na kraj zlostavljanju palestinskih zatvorenika? Čak ni pitanje hoće li Gadi Eisenkot i Naftali Bennett promijeniti smjer kojim ova zemlja ide, još uvijek nema jasnog odgovora.

Da, Izraelcima će očigledno biti prijatnije i ugodnije, ali Izraelu je sada potrebno mnogo više od toga. Izborni ciklus koji izbjegava važna pitanja nagovještava i šta će se dogoditi kada se on završi.

Iako još ništa nije odlučeno, kada se izborna kampanja fokusira na budućnost Chilija Troppera, prelazak Tally Gotliv iz Likuda u Otzma Yehudit Itamara Ben-Gvira, ili čak na premijerov raspored od prije tri godine, tamni oblak nadvija se nad onim što nas čeka.

Kada sve izaziva samo jedan veliki zijevak, postavlja se pitanje da li je Izrael, koji se, prema tvrdnjama mnogih, suočava sa najsudbonosnijim izborima u svojoj historiji, uopće više povezan sa stvarnošću.