U obraćanju je naglašeno da međunarodna krivična pravda ne završava smrću osuđenika te da se njena trajna vrijednost nalazi upravo u pravosnažno utvrđenim činjenicama koje ostavlja budućim generacijama. Budućnost Bosne i Hercegovine, Srbije i cijelog regiona ne može se graditi na negiranju ili relativiziranju pravosnažnih presuda niti na državnom veličanju osoba osuđenih za genocid i druge najteže međunarodne zločine, nego na činjenicama, odgovornosti, poštovanju žrtava, vladavini prava i jasnom institucionalnom otklonu od politika i ideologija koje su dovele do zločina.
Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, uputio je pismo predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Gracieli Gatti Santana, glavnom tužiocu Sergeu Brammertzu i sekretaru Abubacarru M. Tambadou, sa zahtjevom za hitno razmatranje svih pravnih, proceduralnih, administrativnih i institucionalnih mogućnosti postupanja u vezi s transferom posmrtnih ostataka Ratka Mladića i javno najavljenim odavanjem najviših državnih i vojnih počasti u Srbiji.
Institut se Međunarodnom rezidualnom mehanizmu obratio u okviru svoje institucionalne misije naučnog istraživanja genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih teških povreda međunarodnog humanitarnog prava, dokumentovanja činjenica o zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini, očuvanja kulture pamćenja, zaštite dostojanstva žrtava te afirmacije činjenica pravosnažno utvrđenih pred međunarodnim i domaćim sudovima.
Obraćanje Instituta potaknuto je prije svega javnim najavama najviših predstavnika Republike Srbije da će Ratko Mladić, ukoliko njegovi posmrtni ostaci budu preneseni u Srbiju, biti sahranjen uz najviše državne i vojne počasti. U pismu je dato detaljno obrazloženje razloga za hitno postupanje, uz poseban osvrt na izjave najviših političkih dužnosnika Republike Srbije, uključujući ministra pravde Nenada Vujića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, u vezi s povratkom Mladićevih posmrtnih ostataka i organiziranjem njegove sahrane.
Naslijeđe međunarodnog krivičnog pravosuđa
Institut je izrazio duboku zabrinutost zbog ovih najava, ocjenjujući da one zahtijevaju hitnu i posebnu pažnju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Naglašeno je da se ne radi samo o pitanju mjesta ukopa preminulog osuđenika niti samo o odnosu njegove porodice prema mjestu i načinu sahrane. Riječ je o pitanju naslijeđa međunarodnog krivičnog pravosuđa, autoriteta pravosnažnih presuda, odnosa država prema osobama pravosnažno osuđenim za najteže međunarodne zločine, prava i dostojanstva žrtava, tranzicijske pravde, ali i o poruci koju međunarodne i državne institucije šalju budućim generacijama u Bosni i Hercegovini, Srbiji i cijelom regionu.
U obraćanju je posebno naglašena suštinska razlika između prava porodice da sahrani preminulog člana i odluke države da osobi pravosnažno osuđenoj za genocid i druge najteže međunarodne zločine oda najviše državne i vojne počasti. Državni simboli, vojni ceremonijal i službeni protokol nisu privatni čin žalosti, nego službeni čin države i javna poruka o tome kome država iskazuje posebno poštovanje i priznanje. Zbog toga bi takva ceremonija predstavljala najsnažniju institucionalnu glorifikaciju pravosnažno osuđenog počinioca genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Institut je ukazao i na posebnu međunarodnopravnu dimenziju odnosa Republike Srbije prema ovom predmetu. Podsjetio je da je Međunarodni sud pravde u presudi iz 2007. godine utvrdio da je Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida u Srebrenici, kao i obavezu pune saradnje s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju zbog netransferiranja upravo Ratka Mladića radi suđenja.
Posebna pažnja u pismu posvećena je žrtvama i njihovim porodicama. Istaknuto je da presude međunarodnih sudova za hiljade porodica u Bosni i Hercegovini nisu apstraktni pravni dokumenti, nego međunarodno i sudsko priznanje njihovog stradanja i pravosnažno utvrđivanje individualne krivične odgovornosti za zločine čije posljedice nose duže od tri decenije. Sahrana Ratka Mladića uz državni protokol, vojni ceremonijal i najviše državne i vojne počasti za žrtve i njihove porodice predstavljala bi duboko poniženje i poruku da država može istovremeno formalno prihvatati međunarodne sudske presude, a javno i institucionalno veličati osobu osuđenu tim presudama.
Institut je upozorio i na dugoročne posljedice eventualne državne i vojne ceremonije, uključujući daljnju posthumnu heroizaciju i mitologizaciju Ratka Mladića, jačanje njegovog simboličkog i gotovo kultnog statusa u dijelu političkog i društvenog prostora, kao i normalizaciju i vrijednosnu rehabilitaciju politika i ideologija s kojima je njegova pravosnažno utvrđena odgovornost neposredno povezana. Posebno je ukazano na opasnost daljnjeg širenja negiranja i relativiziranja genocida i drugih međunarodnih zločina među budućim generacijama.
Imajući u vidu sve navedeno, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu pozvao je predsjednicu, glavnog tužioca i sekretara Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove da, svako isključivo u granicama svojih statutom i drugim relevantnim aktima utvrđenih nadležnosti hitno ispitaju i iscrpe sve pravne, proceduralne, administrativne i institucionalne mogućnosti koje Mehanizmu stoje na raspolaganju prije poduzimanja konačnih radnji u vezi s transferom posmrtnih ostataka Ratka Mladića u Republiku Srbiju, uključujući odgovarajuću komunikaciju i saradnju s nadležnim organima Kraljevine Nizozemske.
Da u okviru tih razmatranja ispitaju postoji li pravna mogućnost privremenog odgađanja transfera ili drugi zakoniti modalitet kojim bi se omogućilo da se prije konačne odluke u potpunosti razmotre posljedice javno najavljene državne i vojne glorifikacije; ukoliko za to postoji odgovarajući pravni osnov, razmotre i druge zakonite mogućnosti u pogledu transfera ili mjesta ukopa, a ukoliko takve mogućnosti nisu ostvarive, razmotre mogućnost zahtijevanja jasnih i nedvosmislenih službenih garancija Republike Srbije da transfer i sahrana neće biti iskorišteni u svrhu takve glorifikacije.
Da kao posebno relevantne okolnosti uzmu u obzir javno saopćenu namjeru političkih lidera Republike Srbije da Ratku Mladiću budu ukazane najviše državne i vojne počasti, kao i činjenicu da je Međunarodni sud pravde utvrdio međunarodnopravnu odgovornost Republike Srbije zbog povrede obaveze sprečavanja genocida u Srebrenici, povrede obaveze pune saradnje s ICTY-em zbog netransferiranja upravo Ratka Mladića te povrede obaveze postupanja u skladu s privremenim mjerama Suda.
Da prilikom razmatranja eventualnog transfera posebnu pažnju posvete pravima, interesima i dostojanstvu žrtava, međunarodnim standardima koji štite njihov položaj, kao i mogućim posljedicama državne i vojne ceremonije po autoritet pravosnažne presude, prihvatanje sudski utvrđenih činjenica u javnom prostoru i povjerenje žrtava i javnosti u međunarodnu krivičnu pravdu.
Dugoročne društvene i političke posljedice
Da procijene šire posljedice eventualnog transfera i odavanja najviših državnih i vojnih počasti po integritet, autoritet i naslijeđe ICTY-a i Međunarodnog rezidualnog mehanizma, kao i po procese tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, pomirenja, izgradnje povjerenja i vladavine prava u Bosni i Hercegovini, Srbiji i cijelom regionu;
Posebno da razmotre dugoročne društvene i političke posljedice takve državne i vojne ceremonije, uključujući daljnju posthumnu heroizaciju i mitologizaciju Ratka Mladića, jačanje njegovog simboličkog i gotovo kultnog statusa u dijelu političkog i društvenog prostora te normalizaciju i vrijednosnu rehabilitaciju politika i ideologija s kojima je njegova pravosnažno utvrđena odgovornost neposredno povezana, kao i dalje širenje negiranja i relativiziranja genocida i drugih međunarodnih zločina među budućim generacijama;
Da iskoriste institucionalni autoritet, iskustvo i postojeće mehanizme saradnje Međunarodnog rezidualnog mehanizma, posebno njegovog Tužilaštva, kako bi prema nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji i drugim državama regiona ukazali na potrebu dosljednog poštivanja pravosnažno utvrđenih činjenica, presuda i naslijeđa međunarodnih sudova te reagiranja, u skladu s važećim zakonodavstvom, na negiranje zločina i glorifikaciju pravosnažno osuđenih počinilaca, posebno u kontekstu transfera i sahrane Ratka Mladića i očekivane intenzivnije posthumne glorifikacije koja bi nakon toga uslijedila.
U obraćanju je naglašeno da međunarodna krivična pravda ne završava smrću osuđenika te da se njena trajna vrijednost nalazi upravo u pravosnažno utvrđenim činjenicama koje ostavlja budućim generacijama. Budućnost Bosne i Hercegovine, Srbije i cijelog regiona ne može se graditi na negiranju ili relativiziranju pravosnažnih presuda niti na državnom veličanju osoba osuđenih za genocid i druge najteže međunarodne zločine, nego na činjenicama, odgovornosti, poštovanju žrtava, vladavini prava i jasnom institucionalnom otklonu od politika i ideologija koje su dovele do zločina.
