Sve što dolazi iz Gaze u izraelskim se zajednicama koje okružuju Pojas posmatra kao prijetnja. Čak i ako „teror“ stiže nošen morskim povjetarcem u obliku papirnog zmaja, pa i onda kada se na drugom kraju tog konca nalazi samo dijete

Gatovo godinu dana nakon postizanja sporazuma o prekidu vatre između Hamasa i Izraela, život se u palestinsku enklavu vraća tek djelomično, dok se bombardiranja nastavljaju, iako rjeđe. U odsustvu izraelske avijacije, deseci stanovnika Gaze vratili su se starom običaju izrade i puštanja malih ručno rađenih zmajeva. Neke od ovih letjelica uspjele su preći „žutu liniju“, zone gdje su i dalje raspoređene izraelske trupe, pa čak i samu granicu.

Izraelska vlada u njima, međutim, ne vidi bezazlenu igru. Ministar odbrane Israel Katz upozorio je da će pojačati napade na Gazu ukoliko se puštanja nastave, dok je premijer Benjamin Netanyahu u nedjelju izjavio da će „odgovorni“ za lansiranje zmajeva, balona ili dronova prema Izraelu biti mete ciljanih napada, što uključuje i evakuaciju područja s kojih se lansiraju. Ovo upozorenje uslijedilo je nakon što se tokom vikenda nekoliko zmajeva pojavilo u pograničnim mjestima, od kojih su četiri pronađena u kibucu Nahal Oz, na svega 800 metara od granične linije.

Historijsko naslijeđe ovdje ima veliku težinu. Tokom 2018. godine, pet godina prije velike ofanzive na Gazu, zmajevi i baloni opremljeni zapaljivim materijalom spalili su stotine hektara šuma i poljoprivrednog zemljišta na jugu Izraela. Ovi incidenti, koje su stanovnici Gaze tada predstavljali kao oblik protesta protiv blokade, ostavili su dubok trag. To sjećanje i danas hrani sumnju prema svakom letećem objektu koji pređe žutu liniju.

Rafi Babian, šef sigurnosti u jednom lokalitetu u zapadnom Negevu, prisjeća se tih događaja: „Godine 2018. uzimali su zmajeve, na rep bi im privezali zapaljivu flašu ili neku vrstu punjenja, i uz vjetrove koji pušu sa zapada ka istoku spalili su nam stotine i hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta, šuma i stabala. Nije to bila samo ekonomska šteta: bila je to i opipljiva trauma, posebno za djecu koja su se počela bojati svakog balona. Prestali smo donositi balone na rođendane.“

Ta epizoda se kasnije razvila u takozvani „teror balona“, koje je teže uočiti golim okom. Sada, kada je izraelska avijacija odsutna sa neba iznad Gaze, novi zmajevi ponovo otvaraju istu ranu. „Nije u pitanju samo konac, već i veličina“, ističe Babian, sumnjajući da su ovi objekti stigli kako bi se „testirala naša reakcija.“

S druge strane, Hamas negira bilo kakvu odgovornost za ove zmajeve na kojima nije pronađen eksploziv i tvrdi da oni pripadaju „djeci koja među ruševinama tragaju za svojim nevinošću“, optužujući Izrael da koristi ovaj događaj kao „izgovor“ za nastavak bombardovanja uprkos prekidu vatre.

U Gazi su narodni odbori, koje čine lokalne nevladine i humanitarne organizacije koje upravljaju kampovima za raseljene, u ponedjeljak naveče izdali saopćenje u koordinaciji s vlastima Hamasa, pozivajući roditelje da spriječe svoju djecu u puštanju zmajeva.

„Činimo sve što je u našoj moći kako bismo prekinuli ovu praksu, ne da bismo ograničili djetinjstvo naše djece, već da bismo zaštitili njihove nevine živote“, navodi se u tekstu. Umm Mohammed, majka iz grada Gaze, izjavila je kako strahuje da bi njen sin mogao stradati: „Svakog ljeta moj desetogodišnji sin Ahmed i djeca iz komšiluka puštaju te zmajeve radi zabave, ali mu to više neću dozvoliti.“

S druge strane granice, u mošavu Netiv Ha'Asara, izraelskom naselju najbližem Gazi,  Hila Fenton već skoro dvije godine pokušava pomiriti strah i nadu. „Prije 7. oktobra morala sam ponovo graditi svoja uvjerenja i optimizam, a nakon toga to više nije lako“, objašnjava ona.

„Običavala sam govoriti da bi pobjeda za oba naroda bila da ti zidovi prestanu postojati; da možemo sjesti na bicikl i otići na plažu, i da oni mogu doći ovamo kao nekada. Danas u to vjerujem mnogo manje: ti zidovi će morati stajati još dugo vremena.“ Ipak, ona se drži jedne misli: „Rješenje je istovremeno najkomplikovanije i najjednostavnije što postoji: prihvatanje. Prihvatamo li da nam je Gaza komšija? Izrael je napravio korak ka tom prihvatanju 2005. godine, a Hamas ga, nažalost, nije slijedio. Biti žrtva je također izbor, a to je izbor koji je Hamas napravio za svoj narod: po kojoj cijeni i dokle?“

Međutim, nemaju svi prostora za nadu. Avida Bachar, koji je preživio 7. oktobar, izgubio je suprugu, petnaestogodišnjeg sina i nogu kada su pripadnici Hamasa upali u njegovu kuću u kibucu Be'eri, gdje je tog dana ubijeno 115 ljudi. On ne vjeruje da će se Hamas razoružati niti da će Trumpov Odbor za mir išta promijeniti: „Ne poznajete ih kao ja. Ne vjerujem ni da Netanyahu zna kakvi su oni.“ Prema njegovom mišljenju, „svi bi trebali otići u druge zemlje i početi od nule. S nama ne mogu živjeti.“

Između Bacharovog straha i nade koju gaji Fenton, budućnost Gaze uveliko će zavisiti i od ishoda na biralištima: u Izraelu su za 27. oktobar zakazani parlamentarni izbori.

IZVOR: La Vanguardia