Merjema ili Marija nas ujedinjuje – Jevreje, kršćane i muslimane – čak i ako gajimo nepomirljive teološke razlike oko njenog statusa. Kći jevrejske porodice iz Nazareta, kasnije je u kršćanstvu poštovana kao Majka Božja (theotokos). I za muslimane ona ima posebno mjesto jer je uzor krajnje odanosti Bogu i vrlini. Poštuje se zbog svoje jedinstvene ličnosti – ne samo kao Isusova majka, već posebno zato što je Marija. Stoga je ovaj aspekt naglašen u Kur'anu: „I (sjeti se) kada su meleki rekli: ‘O Merjema, Bog te je odabrao i očistio, i On te je odabrao iznad svih (drugih) žena svjetova'“ (Kur'an 3:42).

Za kršćane je took svih blagdana od Velike Gospe, preko Božića do Uskrsa Marijin lik veoma važan: od porođaja u štali, bdijenja u podnožju križa do uspeća. Za mene kao muslimanku, Sveta Marija ili Merjem, kako je naziva Kur'an, izvor je inspiracije. Kao naučnica, često otkrivam nove aspekte njene jedinstvene ličnosti. Muslimani se često vraćaju da razmišljaju o njenom duhovnom naslijeđu.

Merjema ili Marija nas ujedinjuje – Jevreje, kršćane i muslimane – čak i ako gajimo nepomirljive teološke razlike oko njenog statusa. Kći jevrejske porodice iz Nazareta, kasnije je u kršćanstvu poštovana kao Majka Božja (theotokos). I za muslimane ona ima posebno mjesto jer je uzor krajnje odanosti Bogu i vrlini. Poštuje se zbog svoje jedinstvene ličnosti – ne samo kao Isusova majka, već posebno zato što je Marija. Stoga je ovaj aspekt naglašen u Kur'anu: „I (sjeti se) kada su meleki rekli: ‘O Merjema, Bog te je odabrao i očistio, i On te je odabrao iznad svih (drugih) žena svjetova'“ (Kur'an 3:42).

Stoga se Merjemin sin u Kur'anu često spominje kroz počasni naziv „Isa, sin Merjemin“. Za muslimane, Merjema daje Isau poseban status – a ne obrnuto. Kur'an joj odaje počast tako što je 19. poglavlje – Sura Merjem – nazvao po njoj. Ona je jedina žena čije se ime spominje 34 puta. Do danas, muslimani i nemuslimake iz cijelog svijeta hodočaste u Kuću Djevice Marije u Efesu, Turska. To je duboko dirljivo iskustvo.

Merijema ostaje uzor pobožnosti za mene i mnoge druge muslimane. Zato sam svojoj kćeri dala ime Merjem po njoj. Za mene je ovo imenovanje bila iskrena molitva, nada. Molila sam se svom Stvoritelju da i moja kćerka prihvati Mariju kao inspiraciju, vodiča u svom životu. Slijedila sam primjer Marijine majke Svete Ane, ili Hane na hebrejskom – i ponavljala dovu koju je izgovorila tokom trudnoće: „Gospodaru moj! Ono što je u mojoj utrobi u potpunosti posvećujem Tebi, pa to primi od mene. Ti si (jedini) zaista Svečujući, Sveznajući“ (Kur'an 3:35).

U Svetom hramu

Marijina majka je u početku bila šokirana. Očekivala je sina kojeg je željela posvetiti Svetom Hramu. Ali Bog je uvjerava da je Marija njegov izbor i njegova volja.

Kada se porodila, rekla je: „Gospodaru moj! Rodila sam djevojčicu“ – i Bog je u potpunosti znao šta je porodila – „i muško nije kao žensko. Dala sam joj ime Merjema i tražim Tvoju zaštitu za nju i njeno potomstvo od prokletog šejtana.“ (Kur'an 3:36)

Merjema je povjerena poslaniku Zekerijau i prva je žena kojoj je odobren pristup Svetom hramu u Jerusalemu. Tamo u svojoj molitvenoj niši (mihrab, isti naziv za dio u džamiji koji označava smjer molitve), Merjema provodi svoje vrijeme u iskrenom obožavanju. Merjema je sveprisutna u našoj važnoj dnevnoj muslimanskoj molitvi (salat) i uvijek u našem sjećanju. Ovdje se i ja ugledam na nju. Prečesto je meni i mnogim drugim muslimanskim djevojkama i ženama uskraćen ulazak u glavno društvo zbog naših vjerskih praksi. Merjema – simbol nade za pozitivne promjene. Merjema, mlada, hrabra djevojka koja je izazvala status quo. Vjerska elita, muško svećenstvo, patrijarhat Svi su upitni.

Zekerija je pronalazi s posebnim plodovima i darovima. Iznenađen je: “Tako ju je njen Gospodar milostivo prihvatio i blagoslovio ugodnim odgojem – povjerivši je Zekerijau na brigu. Kad god bi je Zekerija posjetio u svetištu, našao bi je opskrbljenu namirnicama. Uzviknuo je: „O Mmerjema! Odakle je ovo došlo?“ Ona je odgovorila: „Od Boga je. Zaista Bog opskrbljuje koga hoće bez ograničenja.“ (Kuran 3:37)

Merjema provocira svojim odgovorom. Ona dovodi u pitanje uzročnost. Bog je pravi Uzročnik uzroka. Uzročnost je jednostavno zavjesa koja nas izaziva i testira naša vjerovanja. Nije oblak taj koji šalje kišu. Oblak nema svijest i ne može izraziti saosjećanje. To je Bog – Najmilostiviji, istinski Opskrbitelj, koji poznaje nas i naše potrebe i odgovara na njih na odgovarajući način. Tada, i Zekerija je dirnut Merjeminim dubokim odgovorom da se moli Bogu za dijete. Shvata da mu čak i u starosti Bog može podariti potomka jer je Najmoćniji:

Tada i tamo se Zekerija pomolio svom Gospodaru govoreći: “Gospodaru moj! Podari mi – milošću svojom – pravedno potomstvo. Ti si zaista Onaj koji čuje (sve) molitve.” Pa su ga meleki pozvali dok je stajao moleći se u svetištu: “Bog ti daje radosnu vijest o (rođenju) Jahja koji će potvrditi Božiju Riječ i bit će veliki vođa, čedan i poslanik među pravednicima.” Zekerija je uzviknuo: “Gospodaru moj! „Kako mogu imati sina kad sam veoma star, a moja žena neplodna?“ On odgovori: „Tako će biti. Bog čini šta hoće.“ (Kur'an 3:38-40)

Merjemin život je beskrajna inspiracija. Ona poziva one od nas koji djeluju u svijetu uzročnosti da potvrde istinsko Jedinstvo Boga i procijene svoje pretpostavke. Ali ponekad je i sama, kao pobožna vjernica, zbunjena Božjom moći stvaranja bez vidljivog uzroka:

(Sjetite se) kada su meleki objavili: „O Merjema! Bog ti daje radosnu vijest o Riječi od Njega, njegovo ime će biti Mesija, Isa, sin Merjemin; poštovan na ovom svijetu i na Ahiretu, i on će biti jedan od onih najbližih (Bogu). I govorit će ljudima u (svom) djetinjstvu i odrasloj dobi i bit će jedan od pravednika.“ Merjema se pitala: „Gospodaru moj! Kako mogu imati dijete kada me nijedan čovjek nikada nije dotakao?“ Melek je odgovorio: „Tako će biti. Bog stvara šta hoće. Kada On nešto odluči, On jednostavno kaže: ‘Budi!’ I to bude! (Kur'an 3:45-47)

Usamljenost u očaju

U Merjeminim borbama vidim očaj i strah, ali i nadu majke. Merjema je tako sirova, tako ljudska. Dok se mora sama poroditi u pustinji, sjećam se emocionalnog i fizičkog napora koji svaka buduća majka doživljava tokom trudnoće. Merjema, bez ikakve podrške, pomoći ili resursa, sada je potpuno izolirana od vanjskog svijeta. Kako može roditi i brinuti se za svoje dijete u ovoj pustinji? Dijete koje je bez oca? Skandal! Njena zajednica će je zbog ovoga kamenovati. Povratak je nemoguć.

Njena beznadežnost i bol su opipljivi u njenim riječima. Dolazi do svog kraja. Samo želi umrijeti. „Tada su je porođajni bolovi odveli do debla palme. Ona je zavapila: ‘Jao! Voljela bih da sam umrla prije ovoga i da sam davno zaboravljena!'“ (Kur'an 19:23).

Ali upravo u tom intimnom trenutku usamljenosti i potpunog očaja Bog joj dolazi u pomoć:

Tako ju je glas odozdo umirio. „Ne tuguj! Gospodar tvoj je pod nogama tvojim potok stavio. I protresi deblo ove palme prema tebi, pa će ti svježe, zrele hurme pasti. Zato jedi i pij i smiri srce svoje. A ako vidiš nekoga od ljudi, reci: ‘Zavjetovala sam se Najmilostivijem na šutnju, pa danas ni s kim ne razgovaram.'“ (Kur'an 19:24-26)

Merjemin život i ličnost puni su lekcija i mudrosti. Kako da ne nazovem svoju kćerku po njoj?

Božje saosjećanje i ljubav bili su Merjemini stalni pratioci. On nas nikada ne napušta, čak ni u našoj dubokoj boli.

Dr. Zeyneb Sayılgan je muslimanska naučnica na Institutu za islamske, kršćanske i jevrejske studije u Baltimoreu. Zeynebino istraživanje se bavi teološkim idejama muslimanskog naučnika Bediüzzamana Saida Nursija (1876-1960). Ona je voditeljica emisije “O tome kako biti musliman: Mudrost iz Risale-i Nur”.