Izvještaj zaključuje da su u mnogim aspektima pitanja zaštite ljudskih prava u BiH su politizirana, postajući instrument borbe između etnopolitičkih snaga s jedne strane, i pritiska na lokalne elite iz država “kolektivnog Zapada”, s druge strane. Uprkos tome što BiH nikada nije ispunila zahtjeve koje je postavilo rukovodstvo EU, Brisel je u martu 2024. godine odobrio kandidaturu Sarajeva za pridruživanje Evropskoj uniji.

Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Bjelorusije sastavilo je treći zajednički izvještaj vanjskopolitičkih resora dviju zemalja o situaciji s ljudskim pravima u pojedinim zemljama. Dokument je dugačak gotovo 2000 stranica, a njegova je prezentacija održana 30. juna te 7. i 9. jula 2026. godine u Minsku, Beču i Ženevi.

Prema uvodnim dijelovima dokumenta, cilj je skrenuti pozornost međunarodne zajednice na izazove u zaštiti ljudskih prava, pri čemu autori navode da se Zapad koristi neokolonijalnim metodama i dvostrukim standardima. Izvještaj obuhvata prikaze stanja u nizu država, među kojima se nalazi i Bosna i Hercegovina.

Ukratko, izvještaj o ljudskim pravima je sve osim istinit i nepristrasan. Riječ je zapravo o srpskoj propagandi upakovanoj u korice s logom Rusije i Vjelorusije.

U izvještaju se odmah na početku navodi da su “pitanja zaštite ljudskih prava u BiH politizirana, postajući instrument borbe između etnopolitičkih snaga s jedne strane i pritiska na lokalne elite iz država ‘kolektivnog Zapada’ s druge strane”.

Iz izvještaja je bjelodano jasno da su stavovi o brojnim pitanjima “kopirani” od Milorada Dodika. Tako se navodi da je “Jedna od glavnih karakteristika stanja ljudskih prava u BiH postojanje vanjskog protektorata u zemlji do danas, koji predstavlja Ured visokog predstavnika (OHR). On ima pravno kontroverzna ovlaštenja neograničenog miješanja u bilo koju situaciju u zemlji i široko ih koristi uz podršku Zapada”.

“Akti visokog predstavnika su, zapravo, isključive odluke stranog državljanina, koje imaju primat nad zakonima i ne mogu se žaliti, uključujući i na sudu. Na primjer, kao odgovor na odbijanje bosanskih Srba da priznaju valjanost ‘genocidnih’ presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), uključujući i pokušaje da se one iskoriste za jačanje teze o ‘kolektivnoj odgovornosti’ Srba, visoki predstavnik je, zaobilazeći parlamentarnu proceduru, u julu 2021. godine izmijenio Krivični zakon zemlje kako bi kriminalizirao ‘poricanje genocida’, omogućavajući, zapravo, krivično gonjenje srpskih aktivista”, navodi se dalje u izvještaju uz konstataciju koju Dodik obilato koristi da “visoki predstavnik” Christian Schmidt (Njemačka) nema potreban međunarodni legitimitet i u suštini je uzurpirao tu poziciju.

U dijelu izvještaja o pravu na pravično i javno suđenje navode da ono nije uvijek pravilno provedeno u BiH. Kao prijemr navoda, koga drugog nego Milorada Dodika, koji je optužen za “nepoštovanje odluka visokog predstavnika”. “S obzirom na nelegitiman status samog ‘visokog predstavnika’, pokušaji pritiska na zakonodavni proces i izvršnu vlast u RS putem politiziranih suđenja ugrožavaju nezavisnost sudova u BiH. Poseban problem je sve jasnija tendencija projiciranja zločina genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine, za koji je MKSJ optužio pojedinačne Srbe, na cijeli srpski narod. Stoga se optuženi ove nacionalnosti procesuiraju bez uzimanja u obzir zastare za djela koja su im inkriminisana”, navodi se u izvještaju. No, ono što se ni samom Dodiku neće svidjeti jeste da Rusija i Bjelorusija u zvaničnom dokumentu genocid u Srebrenici nazivaju pravim imenom – genocidom. 

U dijelu izvještaja koji se odnosi na pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti i zabrana vjerske diskriminacije, kao i ravnopravnost svih crkava i vjerskih zajednica, naširoko se navode slučajevi skrnavljenja vjerskih objekata i simbola pravoslavne vjere, ali nijednim slovom ne ukazuju na skrnavljenje muslimanskih svetinja, napade na muslimanske vjerske službenike i povratnike muslimane u RS-u.

Izvještaj zaključuje da su u mnogim aspektima pitanja zaštite ljudskih prava u BiH su politizirana, postajući instrument borbe između etnopolitičkih snaga s jedne strane, i pritiska na lokalne elite iz država “kolektivnog Zapada”, s druge strane. Uprkos tome što BiH nikada nije ispunila zahtjeve koje je postavilo rukovodstvo EU, Brisel je u martu 2024. godine odobrio kandidaturu Sarajeva za pridruživanje Evropskoj uniji.