Sahat-kulu u Nevesinju u svom putopisu spominje Evlija Čelebija, naglašavajući njenu svrhu povezanu s dnevnim namazima. Sudeći prema okvirnim historijskim tokovima i vremenu izgradnje prvih sahat-kula na Balkanu, ova sahat-kula podignuta je kao vakufski objekat, ali nakon izgradnje džamije. Kao i kod većine sahat-kula u Bosni i Hercegovini, nepoznat je njen graditelj. Zajednička odlika svih ovih objekata jeste da su podizani u okviru vakufa.
Uz obnovu Hadži Velijudina Bakrača (Dugalića) džamije u Nevesinju, kao dio graditeljskog kompleksa obnovljena je i sahat-kula. Iako je stoljećima bila najprepoznatljiviji simbol vizuelnog identiteta ove male hercegovačke kasabe, o njoj se malo toga zna. Historijski izvori, ili preciznije rečeno istraživači naše prošlosti, kao da nisu bili naročito naklonjeni ovom podjednako profanom i sakralnom graditeljskom naslijeđu.
Sahat-kulu u Nevesinju u svom putopisu spominje Evlija Čelebija, naglašavajući njenu svrhu povezanu s dnevnim namazima. Sudeći prema okvirnim historijskim tokovima i vremenu izgradnje prvih sahat-kula na Balkanu, ova sahat-kula podignuta je kao vakufski objekat, ali nakon izgradnje džamije. Kao i kod većine sahat-kula u Bosni i Hercegovini, nepoznat je njen graditelj. Zajednička odlika svih ovih objekata jeste da su podizani u okviru vakufa.
Najraniji primjer javnog sata na prostoru Osmanskog Carstva, kako bilježi Kreševljaković, datira iz perioda između 1566. i 1572. godine, kada je u Skoplju podignuta sahat-kula sa satom prenesenim iz zauzetog Sigeta. Osmanlije su ideju o sahat-kulama preuzele iz srednjoevropske prakse. U osmanskom periodu svaka sahat-kula imala je posebno zaduženo lice koje je brinulo o njenom radu – navijalo sat i osiguravalo njegovu tačnost. Mehanizmi su najčešće navijani jednom sedmično. U ranijem periodu satovi su pokazivali tzv. „a la turca“ vrijeme, dok su kasnije pojedini prešli na srednjoevropski sistem računanja vremena. Održavanje i popravke vršili su specijalizirani majstori – sahačije. Briga o sahat-kulama u početku je bila u nadležnosti vakufa, odnosno vakufskih uprava, dok su kasnije tu ulogu preuzeli i jugoslavenski narodni odbori, posmatrajući ih kao korisne objekte od lokalnog značaja.
Kreševljaković je u svom radu opisao 20 sahat-kula na prostoru Bosne i Hercegovine, od čega se pet nalazi u Hercegovini: u Mostaru, Počitelju, Trebinju, Stocu i Nevesinju. Danas su samo posljednje dvije u funkciji, dok se ostale mogu smatrati ugroženim nacionalnim spomenicima.
Do 1891. godine u satnom mehanizmu sahat-kule u Nevesinju, prema njegovim navodima, nije bilo mina. Te godine nabavljen je novi sat s tri mine: na jugoistočnoj strani nalazili su se tzv. turski brojevi, na sjeveroistočnoj rimski, a na jugozapadnoj arapski brojevi. Prema njegovim podacima, stranica kvadratne osnovice sahat-kule iznosi do 3 metra, a visina između 14 i 15 metara.
U nepotpisanom tekstu o kulturno-historijskim spomenicima na području Nevesinja, objavljenom u Glasniku IVZ-A 1954. godine, navodi se da osnovica sahat-kule iznosi 3,20 x 3,43 metra, dok je njena visina 15 metara. Autor je, prema vanjskom izgledu kamenih blokova, izveo zaključak da je za njenu gradnju korišten kamen sa stećaka, što se kasnije pokazalo neutemeljenim. Već tada je postojao vidljiv sat samo na istočnoj i zapadnoj strani. Krov, pokriven crijepom, bio je vidljivo oštećen, kao i vijenac ispod krova. Uočeno je i da su zidovi kule popustili te su bili učvršćeni željeznom zategom na visini od oko pet metara iznad tla.
Objekat je, prije ove obnove, bio u prilično devastiranom i zapuštenom stanju. Takvom stanju doprinijelo je i dugogodišnje usaglašavanje između općinskih organa i Vakufske direkcije o načinu obnove ovog nacionalnog spomenika. Evidentirano je da je kula bila izložena požaru sa susjednih objekata, što je negativno utjecalo na njenu kamenu strukturu. Posebno je stradala istočna strana, na koju je bio naslonjen niz manjih objekata. Kamen ugrađen u kulu pokazao je neuobičajene karakteristike – iako velikih dimenzija, bio je lakši i mekši od kamena korištenog za druge građevine u Nevesinju.
Radovi na restauraciji sahat-kule predstavljali su jedan od najobimnijih segmenata projekta. Kula je konstruktivno ojačana čeličnim sistemom ugrađenim u njenoj unutrašnjosti. Dodatno je izvršeno ojačanje zidova karbonskim vlaknima (carbon fiber), čime je povećana nosivost konstrukcije. Na kamenim zidovima provedeni su injekcioni radovi, pri čemu su šupljine ispunjene i osigurana cjelovitost strukture.
Na vanjskim fasadama oštećeni kameni blokovi pažljivo su uklonjeni i zamijenjeni novim, usklađenim s izvornim materijalom. Tokom radova vodilo se računa o estetskoj usklađenosti i karakteristikama materijala. Ugrađeni su i novi satni mehanizmi i brojčanici, čime je sahat-kula ponovo stavljena u funkciju.
Kao posebna vrijednost nevesinjske sahat-kule ističe se novi satni mehanizam, izrađen u Turskoj. On, kao i nekada, prikazuje vrijeme pomoću rimskih, tzv. turskih (latiničnih) i klasičnih arapskih brojeva. Satni mehanizam je elektronski i napaja se električnom energijom. Uz sebe ima i UPS koji mu omogućava da 24 sata radi bez napajanja strujom. Svrstan je u kategoriju pametnih satova s automatskom memorijom u trajanju od dvije godine, što znači da bi, ukoliko dođe do prekida u radu, nakon ponovnog pokretanja mehanizam nastavio odbrojavanje u tačnom vremenu. Podešen je za ljetno i zimsko računanje vremena. Prema deklaraciji, neometano bi trebao raditi i na ekstremnim temperaturama od –45 do +60 stepeni. Satni mehanizam povezan je sa zvonom u sahat-kuli koje se oglašava jednom na puni sat.
Izvor: Preporod
