Povodom vinilnog reizdanja debitantskog albuma ‘Divlje jagode’, prisjećamo se pola stoljeća duge priče benda koji je uz Seada Lipovaču i glasove Ante Tonija Jankovića, Alena Islamovića, Tife i Gibonnija stvarao hitove poput ‘Krivo je more’ i ‘Motora’ te postao jedan od najdugovječnijih rock fenomena ovih prostora.

Prije pedeset godina, 1976., u Zagrebu je osnovana rock grupa Zenit, koja je naredne godine promijenila ime u Divlje jagode, pod kojim je postala jedan od najzanimljivijih fenomena jugoslavenske rock scene. Osnovao ju je dvadesetogodišnji Sead Lipovača, rođen u Bihaću, koji je nakon završene srednje škole u rodnom gradu došao na studij u Zagreb, gdje je studirao vanjsku trgovinu. Pjevač Zenita bio je Ante Toni Janković, također rodom iz Bihaća. Lipovača, gitarist i frontmen grupe i Janković činili su autorsku okosnicu Divljih jagoda, grupe koju mnogi smatraju zakašnjelim začetnicima “heavy metala” u jugoistočnoj Europi. Glazbeni idoli Seada Lipovače bili su hard rock sastavi poput Deep Purplea, Led Zeppelina, Black Sabbatha, Uriah Heepa, The Whoa…

Glazbeni počeci Seada Lipovače vežu se uz sastav Novi akordi s kojim je 1975. snimio singl “Jesen stiže otišle su laste” na čijoj se B strani nalazi obrada poznate narodne pjesme “Škripi đeram”. (Vjerojatno poneseni tim iskustvom, Divlje jagode 1978. godine snimili su u hard rock maniri poznatu sevdalinku “Moj dilbere”, čime su na neki način na ovim prostorima postali i preteča globalnog trenda novijeg datuma, kada je bosanskohercegovačka glazbena baština, preko izvođača poput Amire Medunjanin i Mostar Sevdah Reuniona, postala vidljiva daleko van granica Bosne i Hercegovine.)

Tijekom karijere Divlje jagode objavile su nekoliko singlova i dvanaest studijskih albuma, a 2006. godine Croatia Records je objavio “box set” na kojem se nalazi svih dvanaest studijskih albuma Divljih jagoda i jedan singl. Prvi singl snimili su u jesen 1977. za zagrebački Jugoton, tada vodeću diskografsku kuću, na kojemu se nalaze dvije pjesme. Pjesma “Jedina moja” s tog singla postala je, uz baladu “Krivo je more” koju je grupa snimila naredne godine, zaštitni znak Divljih jagoda. Lipovača, koji bio duboko u dosluhu s kretanjima na globalnoj rock sceni – iako su Divlje jagode u bivšoj Jugoslaviji, ne bez razloga, percipirane kao provincijalni, srednjostrujaški fenomen, što je prvi iz niza paradoksa koji se veže uz njih – nazvao je debitantski album po imenu grupe, “Divlje jagode”, koji otvara istoimena pjesma, po uzoru na brojne svjetske rock grupe, poput Rolling Stonesa ili Led Zeppelina koji su svoje debitantske albume nazvali po nazivu grupe. Album je objavio Jugoton početkom 1979. godine. “U malom vrtu raste divlji plod”, stih je kojim započinje pjesma “Divlje jagode”, koji je potpuno besmislen, na osnovu kojega se može steći poprilično dobar uvid u tekstove Divljih jagoda. Tu je najprije kič konstrukcija “mali vrt”, a da ne govorimo o nespojivosti vrtova, koji su urbani motiv, s divljim, šumskim jagodama. Efekt se stvara slabo ili nikako povezanim frazama, počesto patetičnim i predvidivim, koje je publika prihvaćala s himničkom revnošću.

Koncert s Iron Maidenom

Materijal na albumu sastojao se od devet pjesama, među kojima su i poznate balade “Krivo je more” i nova verzija pjesme “Jedina moja”, dok je većina ostalih pjesama u hard rock maniri, na tragu Deep Purplea i Black Sabbatha. Tekstove je napisao Ante Janković, a glazbu Sead Lipovača.

Nakon što je album bio objavljen, sastav je neko vrijeme pauzirao jer je dio članova otišao na odsluženje vojnog roka. U to vrijeme napustio ih je Mustafa Ismailovski koji se pridružuje pop sastavu Srebrna krila. Sead Lipovača ostvaruje suradnju s beogradskom hitmejkericom Marinom Tucaković koja mu piše tekstove za singlove “Hoćeš li me voljet sutra” i “Nemam ništa protiv”. Početkom 1980-ih Divlje jagode ponovno su aktivne. Na koncertima prije njih, kao predgrupa, nastupao je rock sastav BAG iz Bihaća, čijeg je basista, Alena Islamovića, Lipovača pozvao da se pridruži Divljim jagodama, nakon čega se grupa seli u Sarajevo i potpisuje ugovor sa sarajevskom diskografskom kućom Diskoton.  

Početkom 1981. godine Divlje jagode snimaju u Beogradu svoj drugi album, “Stakleni hotel”, na kojem se nalazi njihov veliki hit “Autostop”. Lipovača na koncertima koji su uslijedili preuzima manire gitariste AC/DC-a Angusa Younga. Vrhunac turneje odigrao se na beogradskom hipodromu, gdje su Divlje jagode nastupale zajedno s Bijelim dugmetom i Iron Maidenom, kojima je to bio prvi nastup na prostorima bivše Jugoslavije.

Sljedeće godine, 1982., Ante Janković napušta grupu i posvećuje se samostalnoj karijeri. Prije odlaska napisao je baladu “Ne želiš kraj”, koja će kasnije postati jedan od najvećih hitova Divljih jagoda. Ulogu vokala preuzima Alen Islamović. Treći album, “Motori”, koji je snimljen u Njemačkoj, predstavlja prekretnicu u karijeri grupe. Uz naslovnu pjesmu, koja je postala veliki hit, tu su još i balade “Šejla” i “Ne želiš kraj”. Početna naklada bila je 50.000, međutim album vrlo brzo dostiže brojku od 400.000 prodanih primjeraka i dobiva etiketu “Najbolji album godine”. U to vrijeme Jagode važe kao najkomercijalniji sastav bivše Jugoslavije.

Na velikoj turneji koja je uslijedila pridružio im se i Janković. Naredni album, “Čarobnjaci” nije ni izbliza ponovio uspjeh “Motora”. Tekstove većine pjesama napisao je Alen Islamović, dok je za pjesme “Nazovi me”, “Đavolji grad” i “Metalni radnici” tekstove napisao Sead Lipovača. Jedina pjesma koja je postigla određeni uspjeh bila je “Metalni radnici”. Nakon što je album objavljen, dobili su poziv od menadžera diskografske kompanije Trans Atlantic Records da dođu u London na probno snimanje. Početkom 1984. Divlje jagode odlaze na turneju tijekom koje Islamović dobiva ponudu od Gorana Bregovića da se pridruži Bijelom dugmetu, zbog čega među članovima Divljih jagoda dolazi do trzavica. Međutim, Islamović je odbio ponudu jer nije bio uvjeren u najavljeni odlazak Željka Bebeka iz Bijelog dugmeta. Grupa nakon turneje snima novi album “Vatra”, na kojem se izdvajaju pjesme “Ciganka” i “Let na drugi svijet”, koje su postale dio standardnog koncertnog repertoara Divljih jagoda. Nakon promocije albuma, grupa odlazi u London na probno snimanje albuma na engleskom jeziku. Po povratku iz Londona sviraju na nekoliko većih koncerata poput onoga u “OTV domu” u Zagrebu. Na koncertu je bio i Xavier Rusell, novinar heavy metal časopisa “Kerrang!”, sin poznatog filmskog redatelja Kena Rusella. “Divlje jagode glazbeno su još uvijek u sedamdesetim godinama. Utjecaj sastava Y&T, Black Sabbath i Saxon su očigledni, dok se kroz skladbe tu i tamo provlači po koji Judas Priest rif na gitari. Njihove stare balade naišle su na najpovoljniju reakciju, što svjedoči da publika voli pjevati sa svojim sastavima…” Nakon koncerta u “OTV domu”, Divlje jagode potpisuju ugovor s Guefom Hunningtonom, vlasnikom diskografske kuće Logo Records. Hunnington je bio poznat i kao producent koji je lansirao tada popularnu grupu “Eurythmics”. Početkom 1986. grupa odlazi u London kako bi počeli snimanje albuma. U studiju snimaju osam svojih starih skladbi i dvije nove, “Wild Boys” i “Fire on the water”. Na englesko tržište najprije je izbačen singl “Shayla”, nakon čega Divlje jagode nastupaju u poznatom londonskom klubu Marguee. Izlazak albuma je kasnio, a Islamović, nezadovoljan zaradom od turneje i problemima oko izlaska albuma, odlazi iz Londona i vraća se u Sarajevo. Ubrzo potom ponovno je dobio poziv od Gorana Bregovića da pređe u Bijelo dugme, što je Islamović i prihvatio.

Album na engleskom

U svibnju 1987. napokon je objavljen album “Wild Strawberries”. Album izlazi i u Švedskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, ali bez većeg uspjeha. Umjesto Alena Islamovića, na mjesto pjevača dolazi Mladen Vojičić Tifa, s kojim Divlje jagode snimaju svoj sedmi album, “Konji”. Producent albuma bio je Peter Hinton iz Londona koji je radio s grupom Saxon. Krajem proljeća Divlje jagode kreću na promotivnu turneju, ali je ne završavaju, pošto u ljeto grupu napuštaju tri člana, a među njima i pjevač Mladen Vojičić Tifa. Krajem 1989. godine, Lipovača u sastav poziva mladog splitskog pjevača Zlatana Stipišića Gibonnija. Grupa s Gibonnijem snima demosnimke koje su pomogle Lipovači da potpiše ugovor s diskografskom kućom iz Sjedinjenih Američkih Država, no taj projekt nikada nije realiziran, zbog čega Gibonni napušta Sarajevo i vraća se u Split, gdje se posvećuje solo karijeri. Tijekom rata i u poraću, Divlje jagode su snimile još nekoliko albuma. Album “Labude kad rata ne bude” objavljen je početkom 1994., a “Sto vjekova” 1996. godine, na kojem se nalazi i pjesma na engleskom jeziku, “On the road again”, koju je napisao Gibonni. Nakon pauze od sedam godina, Divlje jagode su 2003. objavile album “Od neba do neba”. Na albumu se nalazi jedanaest pjesama od kojih se najviše izdvaja pjesma “Marija”, obrada pjesme “Lady in Black” engleske rock grupe Uriah Heep, koja je postala veliki hit. Naredne 2004. godine Croatia Records objavljuje kompilaciju na dvostrukom CD-U pod nazivom “The very best of”, nakon čega Divlje jagode odlaze na turneju po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, gdje održavaju brojne koncerte, a zatim se vraćaju kući gdje održavaju koncerte po većim gradovima bivše Jugoslavije. U vrijeme mojega odrastanja, prve gitarske akorde učili smo prema pjesmi “Crni leptir” beogradske Yu Grupe. Međutim, pojavom Divljih jagoda, primat su preuzele balade “Krivo je more” i “Jedina moja”. Usprkos (ili upravo zbog toga) infantilnim i patetičnim tekstovima, kakvi prevladavaju u njihovoj diskografiji, Divlje jagode uspješno su prebrodile transgeneracijske barijere, za razliku od brojnih bendova, poput Srebrenih krila čijih se pjesama danas malo tko sjeća. Njihove pjesme danas slušaju i novije generacije, o čemu na najbolji način svjedoči broj pregleda na Youtubeu, koji se broje u milijunima. Ozbiljna kritička percepcija Divljih jagoda u bivšoj Jugoslaviji izostala je. Poznati beogradski novinar i rock kritičar Petar Luković dugo je godina u legendarnom glazbenom časopisu “Džuboks” imao rubriku u kojoj je žestoko ismijavao srednjostrujašku glazbenu konfekciju, od Novih fosila, Mirzinog jata pa do Divljih jagoda. Međutim, Divlje jagode kao dugovječni, transgeneracijski fenomen zaslužili su ozbiljnu sociološku analizu. Osamdesetih, u vrijeme dok sam studirao, nastala je i rasla, ne bez razloga, fama o gitarističkoj virtuoznosti Seada Lipovače. Tih godina čuo sam izraz “najbrža ruka zapadne Bosne”, kojim se opisivala. Ne sjećam se više je li to bilo izrečeno u ironičnom, negativnom kontekstu, u što nisam uvjeren, jer je “revolveraški status” hard rock gitarista bio globalni trend, o čemu svjedoče brojne bjesomučne gitarističke solo dionice posijane po diskografijama velikih hard rock bendova, od Led Zeppelina do AC/DC-A, čiji je gitarist Angus Young, gitaristički Billy the Kid, bio idol Seada Lipovače. Tom mitološkom diskursu američki redatelj Walter Hill posvetio je svoj film “Crossroads”. Kada se promatra pedeset godina djelovanja Divljih jagoda, stječe se dojam da se ova grupa mnogo bolje uklapa u globalni kontekst negoli u domaći. Svjetsko, pogotovo po visokim produkcijskim standardima iz 1980-ih i gitarističkom umijeću Seada Lipovače, a naše, rekli bi danas.

Izvor: Josip Mlakić/Express