Selektor Iraka se na putu do Svjetskog prvenstva suočio s temperaturama od 50 stepeni i ratnim udarima, pa poručuje da dueli protiv Norveške, Francuske i Senegala ne ulivaju strah.

Dvadeset osam mjeseci, 21 utakmica, četiri kruga kvalifikacija, jedanaesterac u 117. minuti i baraž. Selektor zarobljen u Dubaiju, odakle posmatra kako preko puta zaljeva bukti rat dok detonacije tresu sve oko njega. Ekipa najprije blokirana u Bagdadu, a potom u Jordanu, dok oko njihovog hotela lete projektili. Na kraju, grozničavo putovanje od 14.500 kilometara do Meksika, gdje je sve stalo u jednu noć, a Irak postao posljednja reprezentacija koja je osigurala plasman. Čak i kada su konačno sletjeli na američko tlo, heroja čiji ih je gol odveo na prvenstvo privodi FBI, dok je fotografu koji je trebao dokumentovati historiju zabranjen ulazak.

Može se slobodno reći da nijedna reprezentacija nije imala teži i neobičniji put do Svjetskog prvenstva.

„Bilo je to nevjerovatno iskustvo“, kaže Graham Arnold. Ovaj 62-godišnji australijski stručnjak, nogometni fanatik kojeg igrači doživljavaju kao drugog oca i koji izaziva euforiju gdje god se pojavi, odlučan je u stavu da priča još nije gotova i da je vrijeme da pokažu svijetu šta znaju. Kada ga slušate, nemoguće je da mu ne povjerujete, ponajviše zato što je on vjerovao u ovaj tim kada niko drugi nije.

Kada je Arnoldov agent primio poziv iz Nogometnog saveza Iraka, počeo je razgovor riječima da je stigla ponuda, ali da je on sigurno neće htjeti prihvatiti. Arnold je odmah upitao zašto ne bi. Bilo je to u maju 2025. godine, manje od godinu dana nakon što je podnio ostavku na mjesto selektora Australije jer se osjećao potpuno iscrpljeno. Irak je prethodno otpustio Jesúsa Casasa i gotovo cijeli stručni štab nakon poraza od Palestine rezultatom 2:1 u trećem krugu azijskih kvalifikacija. Tražili su brz odgovor i dali Arnoldu rok od tri dana za odluku. Odbijanje se činilo kao najlogičniji potez, ali Arnold voli izazove i rekao je „da“. Dvanaest mjeseci kasnije sletjeli su u Chicago na svoje prvo Svjetsko prvenstvo još od 1986. godine.

Arnold priznaje da porodica u početku nije bila oduševljena i da su prijatelji brinuli zbog opće percepcije o Iraku. Međutim, nakon odlaska s klupe Australije bio je van nogometa više od pola godine i počeo je gubiti strpljenje. Trenerski posao daje svakodnevni smisao i izazov, a kada to odjednom nestane, psihološki se teško nositi s prazninom. Upravo tada je stigla ponuda iz Bagdada. Arnold ističe da je presudila njegova čista opsesija nogometom i trenerskim poslom, kao i kvalitet samih igrača.

Protiv Iraka je igrao tokom karijere, a posebno pamti utakmicu iz 2007. godine kada je Irak pobijedio Australiju sa 3:1. Svaki put kada ih je gledao, vidio je odlične pojedince, ali i očigledan nedostatak organizacije. Činjenica da se nisu plasirali na Mundijal punih 40 godina za njega je predstavljala sjajnu priliku i motiv da učini ponosnim i sretnim narod od 46 miliona ljudi.

Iračani su potpuno opsjednuti nogometom. Arnold se prisjeća šoka kada je stigao u Bagdad na dan odigravanja utakmice između Real Madrida i Barcelone i shvatio da je u državi proglašen neradni dan kako bi svi mogli gledati meč. Prati se engleska Premier liga i kompletan svjetski nogomet, dok na utakmicama domaćih klubova bude i do 50.000 gledalaca. Svi su očajnički željeli plasman na Svjetsko prvenstvo, isključivo zbog nacionalnog ponosa i zastave.

Taj ogroman pritisak osjećao se i među igračima. Arnold je primijetio da su momci na prve treninge dolazili u stanju bliskom paničnom napadu. Zbog toga se fokusirao na psihologiju i izgradnju samopouzdanja, kako pojedinačnog tako i timskog. Oko Iraka je uvijek mnogo negativnosti, a ljudi zbog stalnih ratova osjećaju da nemaju sreće u životu i da ih svijet ne cijeni. Kada je vidio da je svih 26 fudbalera neprestano na telefonima, Arnold je potpuno zabranio korištenje društvenih mreža pod prijetnjom izbacivanja iz tima, kako bi ih zaštitio od laži i negativnih komentara.

Igračima je postavio jasna pravila, rekavši im da im je on poput oca, a članovi stručnog štaba stričevi. Prvog dana na sastanak su zakasnila četiri nogometaša, nakon čega im je jasno poručio da bez discipline nemaju nikakve šanse za plasman. Ipak, kao Australac, bio je svjestan da ne može promijeniti njihov mentalitet u potpunosti. Živio je u Bagdadu osam mjeseci kako bi shvatio njihovu kulturu i svakodnevni život. Morao je prilagoditi i vlastite metode. Na ekstremnim vrućinama, koje dostižu i 50 stepeni Celzijusa, niko ne izlazi vani tokom dana, večera se tek u jedanaest sati navečer, a svi treninzi moraju se uskladiti i s vremenom za namaz.

Izazov je bio i sastav ekipe, jer je devet igrača rođeno u Evropi, Švedskoj, Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj i Velikoj Britaniji. Neki od njih nikada ranije nisu bili u Iraku i morali su proći proces prilagođavanja. Problem je bio i jezik, jer oko 80 procenata tima govori arapski, što je utjecalo na komunikaciju na terenu. Arnold je to riješio tako što je igrače koji govore engleski pozicionirao na lijevu stranu terena, one koji govore arapski na desnu, dok su na pozicijama stopera i centralnog veznog igrali fudbaleri koji tečno govore oba jezika kako bi povezali linije.

Irak je treći krug kvalifikacija završio na trećem mjestu. U četvrtom krugu su eliminisani od Saudijske Arabije zbog lošije gol-razlike, pri čemu je Arnold kritikovao odluku da se mečevi igraju u Saudijskoj Arabiji kao navodno neutralnom terenu. U petom krugu, u novembru 2025. godine, odigrali su 1:1 protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata u Abu Dhabiju iako su bili bez petorice standardnih igrača. Pripreme za revanš u Basri pratile su stalne nedaće, nestanak struje, kvar na autobusu i otkazivanje reflektora na stadionu. Arnold se s osmijehom prisjeća i situacije kada je u hotelu morao zamoliti hiljade navijača da prestanu bubnjati kako bi ekipa mogla spavati, na što mu je vođa navijača odgovorio da nema problema, ali i pitao u koliko sati tačno smiju ponovo početi.

U sudijskoj nadoknadi revanš meča, u čak 17. minuti produžetka, sudija je nakon intervencije VAR-a dosudio jedanaesterac za Irak zbog igranja rukom. Arnold to nije vidio, jer se od stresa sakrio iza klupe zajedno s prevodiocem i bivšim igračem Alijem Abbasom. Ipak, Amir al-Ammari je pogodio i odveo Irak u odlučujući baraž u meksičkom Monterreyu.

Tada su počeli još ozbiljniji problemi. Dok je Arnold boravio u Dubaiju kako bi skautirao jednog igrača, Sjedinjene Američke Države i Izrael izvršili su napad na Iran, u kojem je ubijen Ali Hamnei. Arnold opisuje da je to bio najglasniji zvuk koji je ikada čuo i da se hotel na obali zatresao od eksplozija. Kada je krenuo na aerodrom kako bi se vratio u Irak, saznao je da je zračni prostor zatvoren. Ostao je blokiran deset dana, dok su igrači i stručni štab bili zarobljeni u Bagdadu.

Fifa je odbila odgoditi utakmicu, što je Arnold oštro kritikovao, ističući da to nema veze s fer-plejom. Na kraju su uspjeli osigurati čarter let do Ammana, ali su igrači do tamo morali putovati autobusom punih 28 sati. U Jordanu su proveli još 36 sati u hotelu oko kojeg su padali projektili, da bi preko Lisabona konačno stigli u Monterrey. Kada su u dva sata ujutro stigli u hotel, Arnold ih je dočekao pitanjem: „Hoćemo li ovaj rat koristiti kao izgovor ili kao motivaciju? Ako je izgovor, možemo odmah spakovati kofere i vratiti se kući.“

Irak je pobijedio Boliviju sa 2:1 i uzeo posljednju kartu za Svjetsko prvenstvo. Strijelac pobjedničkog gola Aymen Hussein zadržan je na aerodromu O'Hare u Chicagu prilikom ulaska u SAD. Proveo je osam sati na ispitivanju kod agenata FBI-ja i američkih službi sigurnosti, ali se na kraju pridružio timu. Dva dana kasnije, ulazak u zemlju zabranjen je i somalijskom sudiji Omaru Artanu.

Problem predstavlja i to što je zračni prostor iznad Iraka ponovo zatvoren, pa fudbaleri ne mogu dovesti svoje porodice u Ameriku na utakmice. Arnold se nada da će se situacija smiriti kako bi roditelji i supruge mogli uživo gledati svoje sinove i muževe.

Sam plasman na prvenstvo već je ogroman uspjeh, ali ekipa pokazuje napredak. Pobjeda nad Andorom i remi 1:1 sa Španijom podigli su samopouzdanje. Arnold, kojem je ovo četvrto Svjetsko prvenstvo u karijeri, ističe da favoriti ne pobjeđuju uvijek, podsjećajući na pobjedu Saudijske Arabije protiv Argentine na prošlom Mundijalu. Irak se nalazi u izuzetno teškoj grupi s Norveškom, Francuskom i Senegalom, ali selektor to ne vidi kao „grupu smrti“, već kao „grupu uzbuđenja“.

Smatra da će tim igrati rasterećeno jer javnost, pa čak i navijači u Iraku, očekuju sva tri poraza. Najvažnije je da igrači na terenu pokažu hrabrost, energiju i strast. Dueli protiv zvijezda kao što su Erling Haaland, Kylian Mbappé i Sadio Mané predstavljaju privilegiju i šansu da Irak šokira nogometni svijet, u što je Graham Arnold potpuno uvjeren.

IZVOR: The Guardian