Ukrajinski napadi na rusku teritoriju poljuljali su javnu podršku, nekadašnji lojalisti okreću leđa predsjedniku, dok se u Kremlju, prema nekim izvorima, pribojavaju mogućeg prevrata

Bio je to vjerovatno najozbiljniji napad na Moskvu još od Drugog svjetskog rata. Ukrajinske bespilotne letjelice, koje su proteklog vikenda pogodile rusku prijestolnicu i njena prigradska naselja, srušile su dugogodišnje napore Kremlja da ovaj grad izoluje od direktnih posljedica sukoba. U ovim udarima poginula su najmanje tri civila, dok je više od deset osoba povrijeđeno.

Videozapisi objavljeni na internetu prikazuju ukrajinske dronove kako eksplodiraju na nebu, praćeni šokiranim reakcijama posmatrača. Ovi napadi uslijedili su nakon višemjesečnih ukrajinskih udara dugog dometa na ruske rafinerije nafte, vojne objekte i industrijska postrojenja, s jasnim ciljem da se osakati ratna mašinerija predsjednika Vladimira Putina.

Međutim, postavlja se ključno pitanje: ima li ikakvih naznaka da će ovi udari, uz sve glasnije negodovanje u javnosti, uticati na Putinovu odlučnost da nastavi borbu?

Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky izjavio je da su udari na Moskvu potpuno opravdan odgovor na prošlosedmični ruski napad krstarećim projektilima na Kijev, u kojem su poginule najmanje 24 osobe, uključujući troje djece. Napadi su se poklopili s trenutkom u kojem je ruska proljetna ofanziva doživjela zastoj, pri čemu su invazione snage, prvi put od 2023. godine, izgubile više ukrajinske teritorije nego što su uspjele zauzeti.

Kremlj je izuzetno oprezan zbog mogućeg državnog udara ili pokušaja atentata koji bi predvodili nezadovoljni članovi ruske elite, navodi se u nedavnom izvještaju neimenovane evropske obavještajne agencije. Iako nema nezavisne potvrde da su ključni saveznici okrenuli leđa Putinu, bijes unutar zemlje vidno raste. Nekoliko bivših lojalista već je javno istupilo protiv ruskog lidera, što je donedavno bilo potpuno nezamislivo.

„Zašto nam je potreban predsjednik koji se boji biti sa svojim narodom u ratu koji je sam započeo? On ne zna kako da pobijedi, kako da ga okonča, niti kako da se iz njega izvuče. Jednostavno čeka, nadajući se da će se sve riješiti samo od sebe“, napisao je Roman Romanov, ratno orijentisani ruski bloger, dodajući zapitanost da li je vrijeme da se carska kruna prepusti nekom dostojnijem.

Ipak, Putin ne pokazuje namjeru da preispita svoj katastrofalni pokušaj pokoravanja Ukrajine i njenog vraćanja pod okrilje Moskve. Da bi oružje utihnulo, potrebni su pregovori, a Putin je do sada tek nagovijestio spremnost za susret sa Zelenskym, ali isključivo pod ruskim uslovima. Istovremeno, Zelensky je upozorio da Rusija planira mobilizaciju dodatnih 100.000 ljudi za novu ofanzivu na Kijev.

Stručnjaci za rusku vanjsku politiku naglašavaju da postoji izuzetno malo dokaza o tome da je Putin revidirao svoje temeljne političke ciljeve. Pritisak ne proizvodi automatski kompromis u visokopersonalizovanim autoritarnim sistemima, naročito kada je vođenje rata duboko isprepleteno s legitimitetom samog režima.

Ruski izaslanik pri Ujedinjenim nacijama Vasily Nebenzya izjavio je da su mirovni pregovori s Ukrajinom, vođeni uz posredovanje SAD-a, dospjeli u slijepu ulicu te da Moskva neće obustaviti borbena dejstva dok potpuno ne zauzme regiju Donbas na istoku Ukrajine. Posljednji značajniji susret delegacija dviju zemalja održan je u februaru u Ženevi.

Kremlj je također uputio prijetnje Letoniji zbog navodnih planova ove baltičke države da dozvoli Ukrajini lansiranje dronova prema Rusiji sa svoje teritorije. Iz Moskve je poručeno da članstvo u NATO-u neće pružiti zaštitu od eventualne odmazde. Letonija je odbacila ove optužbe, dok su Sjedinjene Američke Države oštro osudile ruske prijetnje.

Dodatno zaoštravanje retorike uslijedilo je nakon izjave litvanskog ministra vanjskih poslova Kestutisa Budrysa, koji je sugerisao da bi NATO trebao ciljati Kalinjingrad, snažno utvrđenu rusku eksklavu na Baltičkom moru, kako bi pokazao sposobnost probijanja ruskih odbrambenih sistema. Kremlj je ove komentare opisao kao izjave na granici ludila.

Ono što dodatno onesokojava Moskvu jeste činjenica da Ukrajina ubrzava proizvodnju vlastitih projektila koji mogu dosegnuti rusku prestonicu. Vojni dizajneri krstarećih raketa Flamingo otvoreno poručuju da bi sjedište ruske sigurnosne službe FSB u Moskvi trebalo zbrisati sa zemlje. Ukrajinske snage trenutno testiraju i balističke rakete kratkog i srednjeg dometa za udare na glavni grad Rusije.

Iz komande ukrajinskih zračnih snaga navode da bi ovi udari mogli demoralisati rusku vojsku i otvoriti prostor za sveobuhvatnu kontraofanzivu, ali istovremeno upozoravaju na opasnost da bi Putin u očaju mogao posegnuti za taktičkim nuklearnim oružjem. To postavlja ozbiljno pitanje pred međunarodne partnere Kijeva, koji moraju unaprijed definisati svoj odgovor, jer će nakon eventualne upotrebe takvog oružja biti prekasno.

Upotreba taktičkih nuklearnih glava, iako manje razorne moći od strateškog oružja, srušila bi nuklearni tabu koji je na snazi od 1945. godine i gurnula svijet u opasnu novu eru. Rusija je upravo pokrenula trodnevne nuklearne vježbe s ciljem podizanja borbene spremnosti za upotrebu ovih kapaciteta, objavljujući snimke transporta i montiranja nuklearnih bojevih glava na mobilne raketne sisteme Iskander-M.

Ove vojne vježbe odvijaju se u sjeni Putinove dvodnevne posjete Kini i razgovora s predsjednikom Xi Jinpingom. Iako Peking pruža ekonomsku i diplomatsku podršku Kremlju, zapadni analitičari smatraju da Kina djeluje i kao faktor odvraćanja kada je riječ o nuklearnim prijetnjama, mada ta podrška ima svoje jasne granice.

Peking ne želi poraz Rusije; odgovara mu oslabljena Rusija koja je zavisna od Kine, ali ne i zemlja koja klizi u potpuni haos ili kolaps režima. Kina će vjerovatno uticati na Putina da ne koristi nuklearno oružje sve dok ima konvencionalne alternative, ali ga teško može zaustaviti ako on procijeni da bi vojni poraz u Ukrajini direktno doveo do pada njegovog režima ili lične ugroženosti.

Iako su postojala očekivanja da će ogroman broj ruskih žrtava u Ukrajini – koje ruski opozicioni mediji procjenjuju na više od 350.000 poginulih – natjerati Putina da privede invaziju kraju, njegova opsesija vraćanjem Ukrajine pod kontrolu Kremlja očigledno nadilazi sve druge obzire i ekonomske interese.

Politički analitičari podsjećaju na Putinov stav iz 2014. godine, nakon aneksije Krima, kada je odbacio sugestije da bi radi izbjegavanja zapadnih sankcija trebalo smiriti tenzije, naglasivši da je ruska „hiljadugodišnja historija“ važnija od ekonomije.

Njegova pozicija do danas se nije promijenila: spreman je trošiti i ljude i novac zarad te historijske vizije. Za njega geopolitički sukob nije završen, a trenutni nivo zamora i iritacije među ruskim stanovništvom još uvijek ne smatra faktorom koji bi ga mogao natjerati na prekid rata. Potencijalni mir će zadovoljiti Putina samo ako procijeni da je ruska imperija obnovljena i da je svijet ponovo podijeljen između velikih sila, baš kao u vrijeme Hladnog rata.

IZVOR: The Times