Na prostoru od svega nekoliko stotina metara, antičke vinarije, križarska utvrđenja i mamelučki minareti stoje zbijeni jedni uz druge, svjedočeći o burnim milenijskim smjenama civilizacija. Tranzicije su ovdje toliko oštre da se na trenutak čini kao da Filistejci i križari pružaju ruku jedni drugima, dok mudraci Sanhedrina iz drevnog Izraela stoje rame uz rame s ashabima poslanika Muhameda. Rijetke su tačke na mapi koje nude tako zapanjujući historijski presjek kroz vijekove ljudskog postojanja

Drevni Tel Javne, arheološki brežuljak koji je dugo bio zapušten i prepušten divljini, danas ubrzano guta moderna urbana arhitektura. S njegove istočne strane, odmah iza željezničke pruge, niče novo stambeno naselje, što je pokrenulo transformaciju ovog historijskog lokaliteta u uređeni gradski park. Posljednjih godina uloženi su značajni napori kako bi se prostor prilagodio posjetiocima: izgrađene su pješačke staze, stepenice koje vode ka samom vrhu uzvišenja i drvene pergole koje pružaju hlad. Brojne informativne table detaljno govore o prošlosti, ali priroda duž staza i dalje tvrdoglavo zadržava svoj divlji karakter.

Svaki korak kroz ovo zelenilo otkriva elemente koji svjedoče o prohujalim vijekovima, ali i o arapskom selu koje je nekada ovdje stajalo, kroz stabla badema, živice od kaktusa i bezbrojne materijalni ostatke iz doslovno svih historijskih epoha.

Tokom opsežnih iskopavanja na istočnoj strani brda, arheolozi su otkrili monumentalni antički kompleks za proizvodnju vina iz vizantijskog perioda. Pronađene velike vinarije, skladišta i radionice za izradu glinenih ćupova u kojima se vino čuvalo i transportovalo jasno svjedoče o tome da je ovo mjesto nekada bilo privredno središte regije. S čistog vrha Tela otvara se širok pogled na sve četiri strane svijeta, prema istom onom horizontu koji je prije skoro hiljadu godina posmatrao Fulk, križarski kralj Jerusalema. On je upravo na ovom strateškom uzvišenju podigao utvrđenje Ibelin, čije su konture vidljive i danas. Križari su na brdu izgradili i crkvu, koja je u 13. vijeku, nakon smjene vlasti, pretvorena u džamiju, da bi vijek kasnije Mameluci uz nju podigli vitki minaret koji i danas dominira pejzažom.

Sve do sudbonosne 1948. godine, ova džamija i njen minaret nalazili su se unutar arapskog sela Jibna (Yibna). Mjesec dana nakon proglašenja Države Izrael, selo je zauzeto u vojnim operacijama, a gotovo sve kuće su sravnjene sa zemljom. Na zemljištu koje je od stanovnika Jibne kupljeno još tokom četrdesetih godina, ubrzo su podignuti kibuc Kvucat Javne i religijski obrazovni institut Beit Raban. Sama moderna općina Javne, kao i kooperativna poljoprivredna imanja Kfar Hanagid i Beit Gamliel, osnovani su 1949. godine na nekadašnjim seoskim posjedima.

Iako je izraelska vojska u poslijeratnom zamahu pedesetih godina potpuno srušila samu džamiju, mamelučki minaret na vrhu brda je pošteđen. Vrijeme ga je nagrizlo, ali je nedavno temeljito saniran, ojačan i danas se nalazi u odličnom stanju, dok na njegovoj sjevernoj fasadi i dalje stoji očuvan kameni natpis sa zahvalnicom sultanu koji je naredio njegovu izgradnju.

Samo nekoliko minuta lagane šetnje od historijskog vrha, prema zapadu, nalazi se park Sanhedrin. Unutar ovog zelenog kompleksa pažnju privlači upečatljiva građevina s prepoznatljivom plavom kupolom i masivnim kamenim lukovima. Od pedesetih godina prošlog vijeka ovo mjesto se u izraelskom društvu naziva Grobnicom Rabana Gamaliela, jer prema jevrejskoj tradiciji u ovom mauzoleju počiva predsjednik Sanhedrina, najvišeg jevrejskog vjerskog i sudskog suda iz prvog vijeka nove ere.

S druge strane, islamska tradicija donosi potpuno drugačiju priču: prema muslimanskim predanjima, na ovom mjestu je sahranjen Abu Hurejra, jedan od najpoznatijih ashaba i pratilaca poslanika Muhameda, koji je preminuo 681. godine. Savremena naučna i arheološka istraživanja, međutim, nadvijaju sumnju nad oba vjerovanja, pokazujući da nijedna od ove dvije historijske ličnosti zapravo nije sahranjena na ovom lokalitetu. Bez obzira na historijsku tačnost, kontroverzno zdanje i dalje opstaje kao dvostruki spomenik vjere i trajni podsjetnik na neraskidivo preplitanje vjerskih i historijskih narativa.

Danas je ovaj prostor potpuno integrisan u ritam svakodnevice. Nakon obilaska antičkih ruševina i kontemplacije pod plavom kupolom, posjetioci se spuštaju do obližnje lokalne pekare na toplo pecivo. Pristup lokalitetu je jednostavan jer do sjevernog ulaza vodi direktna navigacija, dok se zapadni ulaz koristi kao polazna tačka za šetnju prema parku Sanhedrin. Prostor je u potpunosti prilagođen porodičnim posjetama i prohodan za dječija kolica, čime je ovaj slojeviti teatar rane historije, nakon vijekova izolacije, ponovo postao dio živog gradskog tkiva.

IZVOR: Haaretz