Informacija o pokretanju ove istrage dospjela je u javnost nakon parlamentarnog upita zastupnice Zelenih i bivše austrijske ministrice pravde Alme Zadić. Kako je potvrđeno iz Ministarstva pravde Austrije, ne radi se o preliminarnim provjerama, već o zvaničnom krivičnom postupku koji vodi nadležno tužilaštvo. To ukazuje na postojanje validnih i ozbiljnih sumnji protiv osumnjičenog Austrijanca. Više tužilaštvo u Beču odbilo je iznijeti detalje o identitetu meta istrage i narednim koracima, pozivajući se na taktičke razloge i zaštitu samog procesa

Dokazi o jezivim zločinima počinjenim tokom troipogodišnje opsade Sarajeva dobijaju novu, međunarodnu pravnu dimenziju. Austrijsko pravosuđe je krajem aprila ove godine zvanično pokrenulo krivični postupak protiv jednog svog državljanina i još jedne, zasad neidentificirane osobe.

Tereti ih se za učešće u organiziranim snajperskim turama na brdima oko opkoljenog Sarajeva tokom devedesetih godina. Riječ je o fenomenu poznatom kao „ljudski safari”, gdje su bogati strani državljani plaćali basnoslovne sume kako bi s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) pucali na civile.

Informacija o pokretanju ove istrage dospjela je u javnost nakon parlamentarnog upita zastupnice Zelenih i bivše austrijske ministrice pravde Alme Zadić. Kako je potvrđeno iz Ministarstva pravde Austrije, ne radi se o preliminarnim provjerama, već o zvaničnom krivičnom postupku koji vodi nadležno tužilaštvo. To ukazuje na postojanje validnih i ozbiljnih sumnji protiv osumnjičenog Austrijanca. Više tužilaštvo u Beču odbilo je iznijeti detalje o identitetu meta istrage i narednim koracima, pozivajući se na taktičke razloge i zaštitu samog procesa.

Alma Zadić, koja je i sama kao desetogodišnje dijete izbjegla iz Bosne i Hercegovine upravo pred ratnim užasima, izjavila je za bečki list Der Standard da su je ovi izvještaji duboko potresli. Naglasila je da optužbe ukazuju na najteže oblike ratnih zločina koji moraju biti potpuno istraženi i procesuirani, jer za nekažnjivost ne smije biti mjesta.

Pozadina ove istrage seže do ranijih pravosudnih procesa u Italiji. Tužilaštvo u Milanu je prošle godine pokrenulo prvu istragu nakon prijave pisca i novinara Ezija Gavazzena, koji je u svojoj knjizi „I cecchini del weekend“ („Vikend-snajperisti”) prikupio svjedočanstva o ovim ekspedicijama. Glasine o bogatim strancima koji dolaze na linije oko Sarajeva kruže još od 1995. godine, a slovenski režiser Miran Zupanič ih je 2022. godine dokumentovao u filmu Sarajevo Safari.

Prema operativnim saznanjima italijanskog pravosuđa, bogati turisti su za ove aranžmane plaćali između 80.000 i 100.000 eura. Svjedočanstva bivših plaćenika otkrivaju još monstruozniju stranu ove priče: postojale su posebne tarife za ubijene ljude, pri čemu su najskuplje bile glave sarajevske djece.

Prema tvrdnjama svjedoka, logističku mrežu za ove stravične aranžmane navodno je vodila jedna agencija iz Belgije sa sjedištem u Londonu, uz podršku saradnika iz Milana. Klijenti su se okupljali u Italiji, letjeli iz Trsta za Beograd, odakle su dalje transportirani direktno na borbene linije iznad Sarajeva.

Prema nepotvrđenim izjavama unutar tih krugova, kroz ove rute je na sarajevsko ratište navodno stiglo oko 230 Italijana, ali i državljani Francuske, Belgije, Švicarske i Austrije. Austrijsko Ministarstvo pravde je, međutim, naglasilo da njihova istraga ne počiva na Gavazzenovim istraživanjima, što implicira da su austrijske službe došle do sopstvenih, nezavisnih izvora i dojava na domaćem tlu.

Austrijski krivični zakon striktno zabranjuje učešće, vrbovanje ili finansijsku podršku stranim vojnim sukobima. Kada je riječ o pucanju na civile, aktiviraju se članovi zakona koji tretiraju ratne zločine i zabranjene metode ratovanja. Dok austrijske vlasti tek sklapaju mozaik, italijansko tužilaštvo već vodi postupke protiv nekoliko osoba. Među njima su i ljudi koji se ne uklapaju u profil pukih „vikend-turista”, već klasičnih plaćenika i ideoloških fanatika.

U februaru je u Italiji saslušan osamdesetogodišnji bivši vozač kamiona, strastveni lovac i nostalgičar za fašizmom, koji se u javnosti hvalio da je išao u „lov na ljude”. Iako je pred tužiocima povukao izjave, tvrdeći da je u Bosni boravio samo poslovno i da su njegove priče bile obično preuveličavanje, istraga se nastavlja.

Drugi osumnjičeni, šezdesetpetogodišnji Lucio C., bio je znatno direktniji u medijskim istupima. Priznao je da je služio kao dobrovoljac na strani srpskih paravojnih formacija, a motiv je bio ideološki. Izjavio je da je na Balkan otišao jer mrzi muslimane i gaji simpatije prema ekstremnoj desnici. Njegova advokatica sada pokušava oboriti ove iskaze tvrdnjom da je riječ o praznim hvalisanjima čovjeka koji zbog oštećenja vida nije bio sposoban ni za redovni vojni rok.

Bez obzira na to da li se radilo o avanturistima s dubokim džepom ili o radikalnim desničarima, činjenica je da su položaji Vojske Republike Srpske na brdima iznad grada, poput Jevrejskog groblja, ili neboderi na linijama razgraničenja, bili dostupni stranim državljanima koji su dolazili s jasnom namjerom da siju smrt.

Tokom opsade Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana, ubijeno je više od 11.000 ljudi, među kojima i 1.601 dijete, dok je više od 50.000 građana ranjeno. Strategija opsade bila je potpuno jasna: terorisanje i iscrpljivanje stanovništva uskraćivanjem hrane, vode, energenata i neprekidnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem. Građani koji su pretrčavali raskrsnice bili su izloženi stalnoj opasnosti, ne znajući ko se nalazi s druge strane optičkog nišana.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu okarakterisao je opsadu Sarajeva kao stravičan ratni zločin i kampanju terora protiv civilnog stanovništva. Za ove zločine na doživotne kazne zatvora osuđeni su najviši politički i vojni zvaničnici Republike Srpske, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića, kao i komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić i Dragomir Milošević.

Učešće stranih boraca na svim stranama u sukobima u bivšoj Jugoslaviji odavno je historijski dokumentovano. Na stotine dobrovoljaca i plaćenika iz cijele Evrope dolazilo je na balkanska ratišta. Među njima je bio značajan broj osoba s migracijskim porijeklom koje su imale porodične veze u regionu, ali i ekstremnih desničara i ratnih avanturista.

Ipak, fenomen u kojem bogati pojedinci plaćaju hiljade eura za privilegiju da nekažnjeno pucaju na žive mete u opkoljenom gradu predstavlja najmračniju devijaciju tog sukoba. Pokretanje zvanične istrage u Austriji šalje jasnu poruku da, uprkos protoku vremena od tri decenije, ratni zločini ne zastarijevaju, a krug odgovornih za teror nad građanima Sarajeva mogao bi se proširiti i na imućne zapadne saučesnike.

IZVOR: Der Standard, El Pais, Bosna.hr