„Svi su me udarali, a jedan mi je stao na glavu i vrat“, rekao je. „Neko mi je svukao hlače. Svukli su mi i donji veš.“ A onda je jedan od čuvara izvadio gumenu palicu koja se koristi za batinanje zatvorenika. „Pokušavali su da mi je uguraju u rektum. Napinjao sam se da to spriječim, ali nisam uspio“, rekao je, govoreći uz sve veći nemir. „Bilo je užasno bolno.“ Čuvari su mu se smijali, kaže. „Onda sam čuo kako neko govori: ‘Daj mi mrkve'“, prisjetio se, dodajući da su potom upotrijebili mrkvu. „Bilo je ekstremno bolno“, rekao je. „Molio sam za smrt.“

Odluka izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da pokrene pravni postupak protiv The New York Timesa uslijedila je neposredno nakon objavljivanja ove reportaže novinara Nicholasa Kristofa, koju je zvanični Jerusalem okarakterisao kao zlonamjernu i neutemeljenu propagandu.

U središtu tužbe nalazi se oštro osporavanje tvrdnji iz članka objavljenog u Timesu o navodnom „sistematskom i institucionalizovanom“ seksualnom nasilju unutar izraelskih bezbjednosnih struktura, što je Netanyahu odbacio kao modernu verziju „krvne klevete“ usmjerenu na demonizaciju države Izrael.

Izraelska strana u tužbi posebno insistira na neuporedivosti izolovanih incidenata unutar sopstvenog sistema, za koje tvrdi da ih nadležni organi redovno istražuju i procesuiraju, sa planskim zvjerstvima koja su militanti Hamasa počinili sedmog oktobra 2023. godine.

Osim toga, pravni tim izraelske vlade u podnesku problematizuje kredibilitet Kristofovih anonimnih svjedoka i oslanjanje na izvještaje organizacija poput Euro-Med Monitora, označavajući ih kao pristrasne političke instrumente, čime je ovaj slučaj prerastao u jedan od najvećih pravnih i medijskih sukoba između Izraela i uticajnih američkih medija.

Tekst zbog kojeg Netanyahu tuži njujorški dnevnik objavljujemo u cjelosti, u redovima ispod;

Teza je jednostavna: bez obzira na naše stavove o bliskoistočnom sukobu, morali bismo biti jedinstveni u osudi silovanja.

Pristalice Izraela isticale su upravo to nakon brutalnih seksualnih napada na Izraelke tokom napada pod vođstvom Hamasa sedmog oktobra 2023. godine. Donald Trump, Joe Biden, Benjamin Netanyahu i mnogi američki senatori, uključujući Marca Rubija, osudili su to seksualno nasilje, a Netanyahu je s pravom pozvao „sve civilizirane vođe“ da „dignu glas“.

Pa ipak, u potresnim intervjuima, Palestinci su mi opisali obrazac rasprostranjenog izraelskog seksualnog nasilja nad muškarcima, ženama, pa čak i djecom, nasilja koje vrše vojnici, doseljenici, ispitivači unutrašnje sigurnosne agencije Shin Bet i, iznad svega, zatvorski čuvari.

Nema dokaza da izraelski lideri naređuju silovanja. Ali posljednjih godina izgradili su sigurnosni aparat u kojem je seksualno nasilje postalo, kako je navedeno u prošlogodišnjem izvještaju Ujedinjenih nacija, jedna od „standardnih operativnih procedura“ Izraela i „glavni element u zlostavljanju Palestinaca“. U izvještaju organizacije Euro-Med Human Rights Monitor iz Ženeve, zagovaračke grupe koja je često kritična prema Izraelu, zaključuje se da Izrael primjenjuje „sistematsko seksualno nasilje“ koje se „široko praktikuje kao dio organizovane državne politike“.

Kako izgleda ta standardna operativna procedura? Sami al-Sai (46), slobodni novinar, kaže da ga je, dok su ga nakon hapšenja 2024. godine vodili u zatvorsku ćeliju, grupa čuvara bacila na pod.

„Svi su me udarali, a jedan mi je stao na glavu i vrat“, rekao je. „Neko mi je svukao hlače. Svukli su mi i donji veš.“ A onda je jedan od čuvara izvadio gumenu palicu koja se koristi za batinanje zatvorenika.

„Pokušavali su da mi je uguraju u rektum. Napinjao sam se da to spriječim, ali nisam uspio“, rekao je, govoreći uz sve veći nemir. „Bilo je užasno bolno.“ Čuvari su mu se smijali, kaže. „Onda sam čuo kako neko govori: ‘Daj mi mrkve'“, prisjetio se, dodajući da su potom upotrijebili mrkvu. „Bilo je ekstremno bolno“, rekao je. „Molio sam za smrt.“

Al-Saiju su oči bile vezane, ali je čuo kako neko na hebrejskom, koji razumije, govori: „Nemoj slikati“. To mu je sugerisalo da je neko izvadio kameru. Jedan od čuvara bila je žena koja ga je, kako kaže, uhvatila za genitalije i našalila se: „Ovo je moje“, a zatim stisnula dok nije vrisnuo od bola.

Čuvari su ga ostavili vezanog lisicama na podu, a on je osjetio miris dima cigareta. „Shvatio sam da im je to pauza za pušenje“, rekao je.

Nakon što su ga ubacili u ćeliju, zaključio je da je mjesto na kojem je silovan i ranije korišteno u iste svrhe, jer je na svojoj koži zatekao povraćku, krv i polomljene zube drugih ljudi.

Al-Sai je rekao da mu je ponuđeno da postane doušnik izraelske obavještajne službe, te vjeruje da je svrha njegovog hapšenja i zatvaranja u sistemu administrativnog pritvora bila da se izvrši pritisak kako bi pristao. Budući da se ponosio svojim novinarskim profesionalizmom, odbio je.

Tokom karijere izvještavao sam o ratovima, genocidima i zvjerstvima, uključujući silovanja, ponekad na mjestima gdje su razmjere seksualnog nasilja daleko veće od bilo čega što su počinili militanti Hamasa ili izraelski čuvari i doseljenici. U sukobu u Tigrayu u Etiopiji prije nekoliko godina, procjenjuje se da je silovano 100.000 žena. Masovna silovanja sada se događaju u Sudanu.

Ipak, novac naših američkih poreznih obveznika subvencioniše izraelski sigurnosni establišment, pa je to seksualno nasilje u kojem Sjedinjene Države saučestvuju.

Interesovanje za izvještavanje o seksualnim napadima na palestinske zatvorenike pojavilo se nakon što mi je Issa Amro, nenasilni aktivista kojeg ponekad zovu palestinskim Gandhijem, tokom moje prethodne posjete rekao da su ga izraelski vojnici seksualno napali i da vjeruje da je to uobičajena pojava o kojoj se rijetko izvještava zbog osjećaja sramote.

Prema nekim podacima, Izrael je samo na Zapadnoj obali priveo 20.000 ljudi od napada sedmog oktobra, a više od 9.000 Palestinaca i dalje je u pritvoru. Mnogi nisu optuženi, već su pritvoreni pod nejasno definisanim sigurnosnim osnovama, a većini su uskraćene posjete Crvenog krsta i advokata.

„Izraelske snage sistematski koriste silovanje i seksualnu torturu kako bi ponizile palestinske pritvorenice“, navodi se u izvještaju Euro-Meda. Citira se izjava 42-godišnje žene koja je rekla da je gola bila vezana za metalni sto dok su izraelski vojnici dva dana prisilno općili s njom, dok su drugi vojnici snimali napade. Nakon toga su joj pokazane fotografije silovanja i rečeno joj je da će biti objavljene ako ne bude sarađivala s izraelskom obavještajnom službom.

Nemoguće je znati koliko su česti seksualni napadi na Palestince. Moje izvještavanje za ovaj tekst zasnovano je na razgovorima sa 14 muškaraca i žena koji su izjavili da su ih seksualno napali izraelski doseljenici ili pripadnici snaga sigurnosti. Razgovarao sam i sa članovima porodica, istražiteljima, zvaničnicima i drugima.

Ove žrtve sam pronašao raspitujući se kod advokata, organizacija za ljudska prava, humanitarnih radnika i samih običnih Palestinaca. U mnogim slučajevima bilo je moguće djelimično potkrijepiti priče žrtava razgovorom sa svjedocima ili osobama kojima su se žrtve povjerile, poput članova porodice, advokata i socijalnih radnika; u drugim slučajevima to nije bilo moguće, vjerovatno zato što je sramota činila ljude nevoljnim da priznaju zlostavljanje čak i najmilijima.

Organizacija Save the Children naručila je prošle godine istraživanje među djecom uzrasta od 12 do 17 godina koja su bila u izraelskom pritvoru; više od polovine izjavilo je da je svjedočilo seksualnom nasilju ili ga doživjelo. Iz ove organizacije navode da je stvarna brojka vjerovatno viša jer zbog stigme neki nisu željeli priznati šta im se dogodilo.

Komitet za zaštitu novinara (CPJ), ugledna američka organizacija, anketirao je 59 palestinskih novinara koje su izraelske vlasti oslobodile nakon napada sedmog oktobra. Tri posto je reklo da su silovani, a 29 posto da su pretrpjeli druge oblike seksualnog nasilja.

Izraelska vlada odbacuje tvrdnje da seksualno zlostavlja Palestince, baš kao što je i Hamas negirao silovanja Izraelki. Izrael je pozdravio izvještaj Ujedinjenih nacija koji dokumentuje seksualne napade Palestinaca na Izraelke, ali je odbacio poziv iz tog izvještaja da se istraže izraelski napadi na Palestince. Netanyahu je osudio „neosnovane optužbe za seksualno nasilje“ iznesene protiv Izraela.

Izraelsko Ministarstvo nacionalne sigurnosti odbilo je dati komentar za ovaj tekst. Zatvorska služba „kategorički odbacuje optužbe“ o seksualnom zlostavljanju, rekao je portparol koji je želio ostati anoniman, dodajući da pritužbe „ispituju nadležni organi“. Portparol je odbio reći da li je ikada ijedan član zatvorskog osoblja otpušten ili krivično gonjen zbog seksualnih napada.

Palestinci koje sam intervjuisao opisali su razne vrste zlostavljanja pored silovanja. Mnogi su naveli da su im genitalije često snažno povlačene ili da su udarani u testise. Ručni detektori metala korišteni su za sondiranje između golih nogu muškaraca, a potom su zabijani u njihove intimne dijelove; nekim muškarcima su ljekari morali amputirati testise nakon premlaćivanja, navodi Euro-Med.

Jedan od razloga zašto se ovim zloupotrebama ne pridaje više pažnje jesu prijetnje izraelskih vlasti, koje povremeno upozoravaju zatvorenike prilikom puštanja na slobodu da šute, tvrde oslobođeni Palestinci. Drugi razlog je, kako su mi rekli palestinski preživjeli, to što arapsko društvo ne podstiče raspravu o ovoj temi iz straha od narušavanja morala porodica zatvorenika i ugrožavanja palestinskog narativa o prkosnim i herojskim pritvorenicima.

Konzervativne društvene norme također sputavaju raspravu: dvije žrtve su mi rekle da bi zatvorenik koji prizna da je silovan ugrozio mogućnost svojih sestara i kćerki da pronađu muževe.

Jedan poljoprivrednik je prvobitno pristao da se njegovo ime objavi u ovom tekstu. Pušten početkom ove godine nakon višemjesečnog administrativnog pritvora, bez podignute optužnice, ispričao je šta se dogodilo jednog dana prošle godine: pola tuceta čuvara ga je imobilisalo držeći ga za ruke i noge, dok su mu svukli hlače i donji veš i ugurali metalnu palicu u anus. Silovatelji su se smijali i klicali, rekao je.

Nekoliko sati kasnije, kako kaže, onesvijestio se i odveden je u zatvorsku ambulantu. Nakon što se probudio, ponovo je silovan, još jednom metalnom palicom.

„Krvario sam“, prisjetio se. „Potpuno sam se slomio. Plakao sam.“ nakon što je vraćen u ćeliju, zatražio je od čuvara olovku i papir da napiše pritužbu zbog napada. Zahtjev je odbijen. A te večeri u ćeliju je došla grupa čuvara.

„Ko je taj što hoće da podnese pritužbu?“, podsmjehivao se jedan čuvar, a drugi ga je pokazao prstom. „Premlaćivanje je počelo odmah“, prisjetio se. A onda su ga silovali palicom treći put tog dana.

Prisjetio se kako je jedan rekao: „Sada imaš još više toga da staviš u svoju pritužbu.“

Nekoliko dana nakon što sam ga intervjuisao, farmer je nazvao i rekao da ipak ne želi da se njegovo ime koristi. Upravo ga je posjetio Shin Bet i upozorio ga da ne pravi probleme, a također se plašio da bi njegova porodica loše reagovala na pažnju javnosti.

„Sveprisutno seksualno zlostavljanje palestinskih zatvorenika je realnost; to je normalizovano“, rekla je Sari Bashi, izraelsko-američka pravnica za ljudska prava i izvršna direktorica Javnog komiteta protiv mučenja u Izraelu. „Ne vidim dokaze da je to naređeno. Ali postoje trajni dokazi da vlasti znaju da se to dešava i da to ne zaustavljaju.“

Drugi izraelski advokat, Ben Marmarelli, rekao mi je da se na osnovu iskustava palestinskih pritvorenika koje je zastupao, silovanje palestinskih zatvorenika predmetima „dešava na svim nivoima“.

Bashi je rekla da je njena organizacija podnijela stotine pritužbi u kojima se detaljno opisuje užasno zlostavljanje palestinskih pritvorenika i ni u jednom slučaju to nije dovelo do podizanja optužnice. Nekažnjivost, rekla je, daje „zeleno svjetlo“ zlostavljačima.

Jedan palestinski zatvorenik iz Gaze hospitaliziran je u julu 2024. godine sa rupturom rektuma, slomljenim rebrima i probušenim plućnim krilom. Istražitelji su došli do zatvorskog video-snimka koji navodno prikazuje zlostavljanje. Vlasti su privele devet rezervnih vojnika ali su izraelski desničari burno reagovali, pri čemu je rulja bijesnih demonstranata, uključujući i političare, upala u zatvor kako bi pružila podršku čuvarima. Posljednje optužbe protiv vojnika odbačene su u martu, a prošlog mjeseca vojska je odobrila povratak tih vojnika na dužnost.

Netanyahu je odbacivanje optužbi pozdravio kao kraj „krvne klevete“. „Država Izrael mora progoniti svoje neprijatelje a ne svoje herojske borce“, rekao je.

Bashi je ishod opisala ovako: „Rekla bih da je odbacivanje optužbi zapravo davanje dozvole za silovanje.“ Taj zatvorenik, kojem je nakon toga navodno bila potrebna stoma vrećica za prikupljanje otpada, vraćen je u Gazu, a njegov poznanik je rekao da je proveo mjesece u bolnici oporavljajući se od unutrašnjih povreda. Poznanik je dodao da je bivši zatvorenik odbio intervju.

Krivično gonjenje i pažnja javnosti mogu obuzdati takvo nasilje. Godine 1997. policajci u New Yorku silovali su haićanskog imigranta Abnera Louimu palicom tako brutalno da je bila potrebna hospitalizacija i operacije. Newyorčani su bili ogorčeni, gradonačelnik Rudy Giuliani posjetio je Louimu u bolnici, a policajci su procesuirani u istorijskom sudskom postupku. To je poslalo snažnu poruku čitavim policijskim snagama: oni koji napadaju pritvorenike biće kažnjeni. I to je poruka koja se mora poslati čitavim izraelskim snagama sigurnosti.

Ako bi Trumpova administracija insistirala na obnavljanju posjeta Crvenog krsta zatvorenicima, ako bi američki ambasador posjetio preživjele žrtve silovanja u pratnji kamera, ako bismo uslovili transfere oružja okončanjem seksualnih napada, mogli bismo poslati moralnu i praktičnu poruku da je seksualno nasilje neprihvatljivo, bez obzira na identitet žrtve. Za početak, ambasador bi mogao osigurati da oni Palestinci koji su se usudili govoriti za ovaj tekst ne budu ponovo zlostavljani zbog svoje hrabrosti.

Kako dolazi do ove vrste nasilja? Decenije izvještavanja o sukobima naučile su me da kombinacija dehumanizacije i nekažnjivosti može gurnuti ljude u hobsovsko prirodno stanje. Naišao sam na to skretanje ka divljaštvu na stratištima od Konga preko Sudana do Mjanmara, i mislim da to u grubim crtama objašnjava i kako su američki vojnici počeli seksualno zlostavljati zatvorenike u Abu Ghraibu u Iraku.

Surova realnost je da smo mi ljudi, kada nema posljedica, sposobni za neizmjernu izopačenost prema onima koje nas uče da preziremo kao podljude.

Itamar Ben-Gvir, izraelski ministar nacionalne sigurnosti, nazvao je pritvorenike „šljamom“ i „nacistima“ i hvalio se da je pooštrio zatvorske uslove za Palestince. Kada prevladaju takvi stavovi, seksualno zlostavljanje može postati još jedno oruđe za nanošenje bola i poniženja Palestincima. Ben-Gvir je, preko portparolke, odbio komentarisati seksualne napade koje vrše službe sigurnosti.

B'Tselem, izraelska organizacija za ljudska prava, dokumentovala je „težak obrazac seksualnog nasilja“ prema Palestincima. Citira se svjedočenje zatvorenika iz Gaze, Tamera Qarmuta, koji je rekao da je silovan palicom. Mučenje je, navodi B'Tselem, „postalo prihvaćena norma“.

Bivši izraelski oficir u zatvorskoj ambulanti opisao je u svjedočenju za izraelsku grupu Breaking the Silence šta takvo prihvatanje znači u praksi: „Vidite normalne, prilično obične ljude kako dolaze do tačke u kojoj zlostavljaju ljude radi sopstvene zabave, čak ni zbog ispitivanja ili bilo čega sličnog. Iz zabave, da bi imali šta da ispričaju momcima ili iz osvete.“

Najveći dio silovanja i drugog seksualnog nasilja bio je usmjeren protiv muškaraca, makar i zato što palestinski zatvorenici čine više od 90 posto muške populacije. Ali razgovarao sam s jednom Palestinkom koja je uhapšena u dobi od 23 godine nakon Hamasovog napada u oktobru 2023. Rekla je da su vojnici koji su je uhapsili prijetili da će silovati nju, njenu majku i njenu malu nećakinju. Njena zatvorska golgota počela je pretresom do gole kože koji su obavile čuvarke, „ali je onda ušao muški vojnik, kada sam bila potpuno gola“, dodala je.

Tokom narednih nekoliko dana, kako kaže, više puta su je skidali golu, tukli i pretresali timovi muških i ženskih čuvara. Obrazac je uvijek bio isti: nekoliko čuvara, muškaraca i žena zajedno, došlo bi u njenu ćeliju, nasilno je skinulo golu, vezalo joj ruke na leđima i savilo je u struku prema naprijed, ponekad joj gurajući glavu u toaletnu šolju. U tom položaju bi je tukli i pipkali po cijelom tijelu, rekla je.

„Držali su ruke svuda po mom tijelu“, rekla je. „Da budem iskrena, ne znam da li su me silovali“, dodala je, jer je ponekad gubila svijest od batinanja. Svrha zlostavljanja je, misli ona, bila dvostruka: da se slomi njen duh i da se izraelskim muškarcima omogući da nekažnjeno maltretiraju golu Palestinku.

„Skidali bi me i tukli nekoliko puta dnevno“, rekla je. „Bilo je to kao da me upoznaju sa svima koji su tamo radili. Na početku svake smjene dovodili bi momke da me skinu.“

Kada je trebala biti puštena iz zatvora, kako kaže, pozvana je u prostoriju sa šest zvaničnika i strogo upozorena da nikada ne daje intervjue.

„Prijetili su da će me, ako progovorim, silovati, ubiti mene i ubiti mog oca“, rekla je. Očekivano, odbila je da se njeno ime spomene u ovom tekstu.

Čini se da su neki od najgorih oblika seksualnog zlostavljanja bili usmjereni protiv zatvorenika iz Gaze. Jedan novinar iz Gaze podijelio je sa mnom svoju priču o zlostavljanju koje je pretrpio nakon što je priveden 2024. godine.

„Niko nije izbjegao seksualne napade“, rekao je. „Ne bih rekao da su svi silovani, ali svi su prošli kroz ponižavajuće, prljave seksualne napade.“ Jednom prilikom, kako kaže, čuvari su mu satima vezali testise i penis plastičnim vezicama dok su mu tukli genitalije. Danima nakon toga, rekao je, urinirao je krv.

Jednom prilikom je, kako navodi, oboren i skinut golišav, a dok su mu oči bile vezane i ruke u lisicama, doveden je pas. Uz podstrekavanje vodiča na hebrejskom, pas se popeo na njega.

„Koristili su kamere da slikaju, a čuo sam njihov smijeh i hihotanje“, rekao je. Pokušao je da skine psa sa sebe, ali je životinja prodrla u njega. I drugi palestinski zatvorenici i posmatrači ljudskih prava navodili su izvještaje o policijskim psima koji su obučavani da siluju zatvorenike. Novinar je rekao da ga je prilikom puštanja na slobodu jedan izraelski zvaničnik upozorio: „Ako želiš ostati živ kada se vratiš, ne razgovaraj s medijima.“

Zašto je onda pristao da govori?

„Postoje trenuci kada je sjećanje nepodnošljivo“, rekao je. „Osjetio sam da bi mi srce moglo stati dok sam ti sada pričao o tome. Ali sjećam se da ima ljudi koji su još uvijek unutra. Zato govorim.“

Brojna svjedočenja ukazuju na to da je seksualno nasilje bilo usmjereno čak i prema palestinskoj djeci, koja se obično zatvaraju zbog bacanja kamenja. Pronašao sam i intervjuisao trojicu dječaka koji su bili pritvoreni, i svi su opisali da su bili seksualno zlostavljani.

Jedan od njih, stidljiv dječak u Hilfiger majici koji je u vrijeme hapšenja imao 15 godina, odbio je reći da li je i sam svjedočio stvarnim silovanjima. Ali je rekao da su prijetnje bile svakodnevne: „Rekli bi: ‘Uradi ovo, ili ćemo ti gurnuti ovu palicu u stražnjicu.'“ Drugi dječaci su ispričali vrlo slične priče o seksualnom nasilju u sklopu premlaćivanja i napomenuli da prijetnje silovanjem nisu bile usmjerene samo protiv njih, već i protiv njihovih majki i braće i sestara.

Izraelski doseljenici nisu službeni organ države na isti način kao zatvorski sistem, ali Izraelske odbrambene snage sve više štite doseljenike dok napadaju palestinske seljane i koriste seksualno nasilje kako bi natjerali Palestince u bijeg. „Seksualizovano nasilje se koristi za vršenje pritiska na zajednice“ kako bi napustile svoju zemlju, navodi se u novom izvještaju Konzorcijuma za zaštitu Zapadne obale, koalicije međunarodnih humanitarnih grupa koju predvodi Norveško vijeće za izbjeglice.

Konzorcijum je anketirao palestinske poljoprivrednike i utvrdio da je više od 70 posto raseljenih domaćinstava prijavilo da su prijetnje ženama i djeci, posebno seksualnim nasiljem, bile presudan razlog za odlazak. „Seksualno nasilje“, rekla je Allegra Pacheco iz ove koalicije, „jedan je od mehanizama koji tjeraju ljude sa njihove zemlje.“

U jednom udaljenom zaseoku u dolini Jordana gdje žive beduinski farmeri, sreo sam 29-godišnjeg poljoprivrednika Suhaiba Abualkebasha, koji je ispričao kako je banda od oko 20 doseljenika divljala po kućama njegove porodice, tukući odrasle i djecu, kradući nakit i 400 ovaca te mu lovačkim nožem isjekla odjeću, a potom mu plastičnom vezicom čvrsto zavezala penis i povukla.

„Plašio sam se da će mi odsjeći penis“, rekao mi je Abualkebash. „Mislio sam da je to moj kraj.“

Neki se mogu zapitati jesu li Palestinci izmislili optužbe za seksualne napade kako bi ocrnili Izrael. Meni se to čini malo vjerovatnim jer me niko od intervjuisanih nije sam potražio, niti su znali s kim još razgovaram, a i sami su nerado govorili. Ipak, postoje dokazi da je izraelsko seksualno zlostavljanje postalo toliko učestalo da se norme mijenjaju i da palestinske žrtve postaju malo spremnije da progovore.

„Šest mjeseci nisam mogao da pričam o tome, čak ni sa svojom porodicom“, rekao je Mohammad Matar, palestinski zvaničnik koji mi je ispričao da su ga doseljenici skinuli, pretukli i ubadali palicom u stražnjicu dok su pričali o tome kako će ga silovati. Tokom napada, napadači su na društvenim mrežama objavili njegovu fotografiju na kojoj je sa povezom preko očiju i skinut u donji veš. S vremenom je Matar odlučio progovoriti kako bi pokušao razbiti stigmu. Sada na zidu svoje kancelarije drži uvećanu fotografiju koju su doseljenici napravili.

Kako bih pokušao shvatiti ono što sam saznao, pozvao sam Ehuda Olmerta, koji je bio premijer od 2006. do 2009. godine. Olmert mi je rekao da ne zna mnogo o seksualnom nasilju nad Palestincima, ali da nije iznenađen pričama koje sam čuo.

„Da li vjerujem da se to dešava?“, upitao je. „Definitivno.“

„Ratni zločini se čine svaki dan na teritorijama“, dodao je.

I tako se vraćamo na tezu koju sam naveo na početku ove kolumne: pristalice Izraela su bile u pravu 2023. godine da bismo, bez obzira na naše stavove o Bliskom istoku, morali biti u stanju odbaciti silovanje.

„Gdje ste, dođavola?“, upitao je tada Netanyahu međunarodnu zajednicu, tražeći da osudi seksualno nasilje koje je počinio ono što je izraelska vlada nazvala „Hamasovim režimom silovatelja“.

Hamas je zaista brutalno kršio ljudska prava. Izraelski zvaničnici bi trebali pogledati i sopstvena kršenja — posebno ono što je u prošlogodišnjem izvještaju Ujedinjenih nacija na 49 stranica nazvano izraelskim „sistematskim“ podvrgavanjem Palestinaca „seksualizovanoj torturi“ počinjenoj uz najmanje „implicitno ohrabrenje najvišeg civilnog i vojnog rukovodstva“.

Razmislite o tome na ovaj način: užasno zlostavljanje kojem su Izraelke bile izložene 7. oktobra sada se događa Palestincima iz dana u dan. Ono opstaje zbog šutnje, ravnodušnosti i propusta kako američkih tako i izraelskih zvaničnika da odgovore na Netanyahuovo pitanje: Gdje ste, dođavola?

IZVOR: The New York Times