Ova publikacija ukazuje na značaj i prisustvo perzijske islamske umjetnosti u domaćim zbirkama, pokazujući da ta građa nije marginalna, već svjedočanstvo dugotrajnih kulturnih veza, intelektualnih razmjena i umjetničkih tokova koji su Bosnu i Hercegovinu povezivali s ključnim središtima islamskog svijeta.
U izdanju Fondacije “Baština duhovnosti”, objavljena je knjiga „Djela perzijske islamske umjetnosti u BiH“ autora Harisa Derviševića.
Riječ je o djelu koje na naučno utemeljen i metodološki odgovoran način osvjetljava jedan manje istražen segment kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
Ova publikacija ukazuje na značaj i prisustvo perzijske islamske umjetnosti u domaćim zbirkama, pokazujući da ta građa nije marginalna, već svjedočanstvo dugotrajnih kulturnih veza, intelektualnih razmjena i umjetničkih tokova koji su Bosnu i Hercegovinu povezivali s ključnim središtima islamskog svijeta.
Posebna vrijednost knjige ogleda se u radu s izvornim predmetima, rukopisima i arhivskom građom, kao i u nastojanju da se artefakti sagledaju u širem historijskom kontekstu.
Riječ je o studiji, kako autor objašnjava, o umjetničkim djelima koja se nalaze u zbirkama u Bosni i Hercegovini, različite tipologije.
“Predstavljeni su rukopisi, tepisi, predstavljeni su predmeti od metala i još poneki predmeti koji se ne mogu svrstati u ovu skupinu. Najveća prevashodnost su rukopisi, tepisi… Nešto od toga je predstavljeno ranije, ali ja sam na neki način mislio da zavređuju pažnju, da se predstave u jednoj cjelovitoj monografiji, jer uistinu su predmeti prvog reda, odnosno pokazao sam da je riječ o nekim ne tako zanemarivim djelima; mogli bi se svrstati, ne znam da li je to u superlativu, ali i o remek-djelima, kao što je rukopis koji bih ja izdvojio”, kazao je Dervišević.
Riječ je o rukopisu Kur'ana sultana Uldžajtua. On je malo poznat, ali svrstava se među najljepše i najreprezentativnije primjerke rukopisa u svijetu. To su džuzevi, a to su dijelovi Kur'ana. Znači, u Bosni se nalaze dva od tih ukupnih džuzeva. Zatim su tu tepisi koji su nastali vjerovatno u Kermanu u 17. stoljeću. Nalazili su se u turbetu jednog uvaženog šejha.
“Ono što je neobičnost ove monografije jeste da pristupam umjetničkim djelima kao živim ljudima, odnosno živom tkivu, da pokažem njihov ‘životopis’. Da je malo drugačije – ne samo da su ‘mrtvi’, nego da pokušavam prikazati kako putuju i kako dospiju u Bosnu. I plus nekoliko anegdota koje se vežu za ta umjetnička djela. Možda nešto što je do sada najmanje predstavljeno jesu predmeti od metala, gdje sam pokazao da u Bosni i Hercegovini imamo jako dobre kolekcije perzijske islamske umjetnosti iz različitih perioda. Pošto smo više historijski okrenuti osmanskom civilizacijskom krugu, nama nisu bila predstavljena ta djela, ali pokušao sam na neki način zakoračiti i pokazati da u islamskoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini postoji još područja koja nisu istražena”, kazao je Dervišević.
Ovo nipošto nije konačna monografija, nego i poziv drugim istraživačima da pristupe istraživanju, naročito predmeta od metala, jer ono što je u knjizi predstavljeno samo je jedan dio, dok se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, zbog ograničenosti monografije, nalazi još dio kolekcije predmeta.
Ali ono što je važno jeste da veći dio tih predmeta koji su predstavljeni u knjizi dolazi u Bosnu i Hercegovinu krajem 19. stoljeća, i to je jedna od najvećih akvizicija u Evropi u to vrijeme – znači najveće dospijeće djela perzijske islamske umjetnosti u Evropu krajem 19. stoljeća je upravo u BiH.
U Fondacija Baština duhovnosti ističu da ovim izdanjem žele skrenuti pažnju na važan, ali do sada nedovoljno cjelovito istražen segment kulturne baštine – prisustvo i značaj perzijske islamske umjetnosti u bosanskohercegovačkim zbirkama. Knjiga jasno pokazuje da ova građa nije tek marginalan ili slučajan dio naslijeđa, već vrijedan dokaz dugotrajnih kulturnih veza, intelektualnih razmjena i umjetničkih tokova koji su Bosnu i Hercegovinu povezivali s ključnim središtima islamskog svijeta.
