Suverenitet se više ne mjeri zastavama i parlamentima. On se mjeri lancima snabdijevanja, softverom, energijom i podacima. Spektakularnost Kine leži u njenoj nevidljivosti. Činjenica da je gotovo sve što koristimo, konzumiramo i želimo posredovano sistemom dizajniranim hiljadama kilometara daleko, a mi to ipak doživljavamo kao proizvod vlastite slobode, najveći je trik modernog doba
Možda ste se jutros probudili uvjereni da još uvijek živite u Sarajevu, Zagrebu ili Splitu. Radio svira domaće hitove, komšija vas pozdravlja na kafi, a portali bruje o novim aferama lokalnih političara. Sve su to detalji kojima hranimo fikciju, jer, vjerovali ili ne, vi zapravo živite u Narodnoj Republici Kini.
Nije važno imate li kineski telefon na noćnom ormariću. Probudili ste se uz alarm uređaja sklopljenog u Zhengzhouu. U kupatilu ste oprali zube četkicom iz Yangzhoua, stavili je u čašu s industrijske trake iz Shenzhena, baš kao i vašu digitalnu vagu ili dozer sapuna. Ovi predmeti nemaju nacionalni identitet; oni su jeftini, zamjenjivi i dizajnirani da prođu neopaženo, ali svi potiču iz jedne države.
Kina se u naše živote integrirala dio po dio. Nije bilo invazije, projektila ni zastava. „To je tržište, narode“, kako bi rekli ekonomisti. To je velika obmana: vjerujemo da su to samo „stvari“, a ne diktatura globalnog sistema koji strukturira našu svakodnevnicu bez našeg znanja.
„Ljudi ne razmišljaju o tome šta stoji iza našeg svakodnevnog života“, ističu stručnjaci. Mi donosimo odluke kao potrošači, važući cijenu i korist, ne ulazeći dublje u porijeklo. Ključno je da mi konzumiramo preko Kine, ne nužno kinesku robu, već zapadne dizajne koje realizuje azijska mašinerija.
Pogledajte svoj ormar. Vaša obična pamučna majica vjerovatno je stigla iz tekstilnih tvornica u Nantongu. Vaše patike, koliko god „zapadno“ izgledale, proizvedene su hiljadama kilometara daleko. Za velike evropske brendove globalni lanac snabdijevanja ovisi isključivo o Aziji.
Izlazimo van i vidimo krovove prekrivene solarnim panelima. Kina drži više od 70% globalne proizvodnje u ovoj industriji, dominirajući cijelim lancem, od prerade silicijuma do izvoza. Vozimo se električnim trotinetima ili automobilima čije baterije zavise o mineralima (litijum, kobalt) koje su Kinezi rafinirali. Čak i ako vozite njemački automobil, on ovisi o senzorima i čipovima proizvedenim u azijskom divu. Udio kineskih automobila na evropskom tržištu u protekle dvije godine skočio je s minornih 1,4% na nevjerovatnih 10%.
Ured u kojem radite je zapravo u Kini: vaš monitor, tastatura, kablovi i ruter. Digitalna infrastruktura je nevidljiva, ali konstantna. Kada otvorite telefon, TikTok vam ne nudi ono što želite vidjeti; on to odlučuje umjesto vas, koristeći algoritme fino podešene u kineskim inžinjerskim ekosistemima.
Kineska komunistička partija igra pragmatično. Oni ne vode ideološke bitke na našim televizijama; oni pobjeđuju na ekonomskom terenu. Njihov cilj je postati nezaobilazan partner, razvijajući tehnologije koje su naprednije i jeftinije od bilo čijih drugih.
Ono što nas čeka u budućnosti čini današnjicu blijedom. Kineska kompanija Broad Group može podići zgradu od deset spratova za manje od 29 sati. Njihovi humanoidni roboti uskoro će čistiti naše ulice i raditi kao obezbjeđenje. Čak se i tradicionalni vatrometi povlače pred noćnim spektaklima dronova.
Suverenitet se više ne mjeri zastavama i parlamentima. On se mjeri lancima snabdijevanja, softverom, energijom i podacima. Spektakularnost Kine leži u njenoj nevidljivosti. Činjenica da je gotovo sve što koristimo, konzumiramo i želimo posredovano sistemom dizajniranim hiljadama kilometara daleko, a mi to ipak doživljavamo kao proizvod vlastite slobode, najveći je trik modernog doba.
IZVOR: Bosna.hr, El Mundo
