Diplomatski rat između Bijele kuće i Vatikana, koji korijene vuče još iz 19. stoljeća, ulazi u svoju najkontroverzniju fazu. Dok Donald Trump oštrim napadima na papu Leona XIV. oživljava stari američki antikatolicizam, historija nas uči da sukob Washingtona i Svete stolice nikada nije bio samo vjersko pitanje, već bespoštedna borba za moralni i politički primat u modernom svijetu

Donald Trump oduvijek je ostavljao utisak šoumena u stalnom spektaklu, no u jednoj od svojih posljednjih provokacija otišao je korak dalje, obrušivši se na papu Leona XIV. Povod su bile papine izjave protiv rata u Iranu, zbog čega ga je Trump direktno optužio da je „slab pred zločinom“. Pontifex je, s druge strane, smireno poručio kako namjerava nastaviti svoj angažman u korist mira. Ovaj oštri verbalni sukob pruža nam izvrsnu priliku da analiziramo historiju konfliktnih odnosa između Vatikana i Bijele kuće, koja je daleko od idilične.

Sjedinjene Američke Države zvanično su prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom još 1867. godine. Time je započeo period duži od jednog stoljeća koji je karakterizirala ova anomalna diplomatska situacija. Šta je zapravo motiviralo tako drastičnu odluku? Kao neposredan uzrok često se navodi činjenica da su dvoje katolika, Mary Surratt i njen sin John, bili optuženi za umiješanost u konfederacijsku zavjeru koja je kulminirala ubistvom predsjednika Abrahama Lincolna. Mary je tu optužbu platila vješalima, dok John na kraju ipak nije osuđen.

S obzirom na to da svi zavjerenici nisu bili katoličke vjeroispovijesti, vjerovatnije je da je odluka o prekidu odnosa bila plod narastajućeg antikatoličkog raspoloženja u tadašnjem američkom društvu. Na papu se gledalo kao na stranog vladara sklonog nametanju vlastitih stavova, dok su američki katolici, zbog svoje odanosti Rimu, bili pod stalnom sumnjom da interese vjere stavljaju ispred nacionalnih interesa. Ovi duboko ukorijenjeni predrasudi učinili su nemogućim da jedan katolik zakorači u Bijelu kuću kao predsjednik sve do pojave Johna F. Kennedyja, skoro stoljeće kasnije.

Rim je, istovremeno, budno pratio zbivanja u Sjevernoj Americi. Katolička populacija tamo je, uprkos podozrenju protestanata, doživljavala nagli rast zahvaljujući snažnoj evropskoj imigraciji, predvođenoj Italijanima i Ircima, poput porodice Kennedy. Papa je 1893. godine imenovao apostolskog delegata u Washingtonu, pokušavajući uspostaviti neformalne kanale komunikacije.

Već tridesetih godina prošlog vijeka, kardinal Pacelli, budući Pio XII, putovao je Sjedinjenim Državama. Nakon što je 1939. godine sjeo na Petrovu stolicu, njegovo diplomatsko balansiranje izazvalo je nelagodu u Bijeloj kući. Washington je od pape očekivao direktnu i bespoštednu osudu nacističkog režima, što je u tom trenutku izostalo u formi koju su Amerikanci priželjkivali.

Da bismo došli do sljedeće epizode visokih tenzija, moramo preskočiti nekoliko decenija. U početku su se Ivan Pavao II i Amerikanci odlično razumjeli, do te mjere da su 1984. godine konačno obnovljeni puni diplomatski odnosi. Nakon više od stoljeća bez stalnog predstavništva, Washington je imenovao ambasadora u Vatikanu, Williama A. Wilsona, dok je Sveta Stolica za apostolskog nuncija pri Bijeloj kući postavila nadbiskupa Pija Laghija. Činilo se da je era ad-hoc izaslanika završena.

Predsjednik Reagan bio je tada ključni saveznik Vatikana u borbi protiv komunizma. Međutim, ti srdačni odnosi naglo su zahladnjeli nakon pada Sovjetskog Saveza. Andrea Riccardi, biograf Karola Wojtyle, ističe kako papa nije želio da svijetom upravlja samo jedna imperija: „Sveta Stolica je naklonjena multipolarnim međunarodnim odnosima koji imaju UN kao referentnu tačku“. Poljski papa se otvoreno sukobio s Washingtonom povodom Prvog zaljevskog rata 1990. godine, a ponovo 2003. godine, protiveći se invaziji na Irak koju su predvodile SAD.

Bijela kuća je tada legitimirala svoj ratni pohod navodnim posjedovanjem oružja za masovno uništenje od strane režima Saddama Husseina. Ivan Pavao II se, prema riječima Georgea Weigela, poznatog biografa i stručnjaka za njegov lik, protivio sukobu na „odlučan, strastven i rigorozan“ način. Weigel navodi da se Wojtyla slagao s potrebom za promjenom režima u Bagdadu kako bi se diktatura zamijenila demokratijom, ali nikako nije mogao prihvatiti korištenje vojnih sredstava za postizanje tog cilja.

Američka diplomatija nije blagonaklono primila stav Rima. Condoleezza Rice, tadašnja savjetnica za nacionalnu sigurnost, izjavila je da ne razumije „poziciju Vatikana“ spram tako brutalne diktature. Iz njene perspektive, bilo je jasno da pregovori s tiraninom ne vode nikuda. Ipak, u tim trenucima, kritike su se još uvijek izricale uz zadržavanje određenog nivoa diplomatske pristojnosti.

To se stubokom promijenilo s Donaldom Trumpom, ljubiteljem neobuzdanih i neprikladnih istupa. Još 2016. godine, dok je bio samo kandidat, papa Franjo mu je prigovorio zbog namjere da izgradi zid na granici s Meksikom. Prema Bergogliu, taj projekat je bio nespojiv s kršćanskom vjerom: „Osoba koja razmišlja o gradnji zidova, a ne mostova, nije kršćanin“.

Trump je papinu poruku nazvao sramotnom i uzvratio upozorenjem da će papa itekako priželjkivati njegovu pobjedu ako islamisti napadnu Vatikan. Kasnije, iz Ovalnog ureda, Trump je nastavio svoju politiku, a Franjo je oštro osudio masovne deportacije, pozivajući vjernike i sve ljude dobre volje da ne podlegnu narativima koji diskriminišu migrante i izbjeglice.

Ovaj antagonizam je, čini se, nadrastao i samu smrt. Kada je Bergoglio preminuo, Trump se na sahrani pojavio u plavom odijelu, što je bilo potpuno neprimjereno činu za koji je propisana stroga crna boja. Kontroverzni Trump sada se nije zaustavio na kritikama Lava XIV. Na svojoj društvenoj mreži Truth Social podijelio je sliku generisanu vještačkom inteligencijom na kojoj on sam poprima lik Isusa Krista. Sliku je obrisao nekoliko sati kasnije nakon lavine optužbi za blasfemiju. Postavlja se pitanje: radi li se ovdje o čistoj megalomaniji ili je ovo samo još jedan primjer antikatoličke ideologije koja vuče korijene iz najdubljih slojeva američke historije?

IZVOR: Historia Y Vida