Dok su se američki predsjednici smjenjivali, a Bliski istok tonuo u sukobe, Brett McGurk je dvije decenije ostao u samom centru moći u Washingtonu. Od arhitekte iračke strategije do ključnog savjetnika u ratu u Gazi, McGurk je postao najmoćniji diplomata za kojeg šira javnost jedva zna,  čovjek čija je hladna realpolitika direktno oblikovala sudbinu regije, ostavljajući za sobom trag koji kritičari nazivaju katastrofalnim, a pobornici neophodnim

Kada je Stephen Colbert u martu 2026. godine tražio stručnjaka koji bi objasnio kompleksnost rata s Iranom, izbor je pao na Bretta McGurka. Iako njegovo ime rijetko puni naslovnice izvan diplomatskih krugova, ovaj pedesetdvogodišnjak je tokom dvije decenije postao nezaobilazna figura američke vanjske politike. Služeći pod četiri predsjednika, od Busha i Obame, preko Trumpa do Bidena, McGurk je preživio ideološke čistke i polarizacije koje su uništile karijere mnogih njegovih kolega. Njegov rad postao je svojevrsni Rorschachov test: za jedne je on majstor pragmatizma, za druge simbol američkih promašaja u regiji.

McGurkova karijera započela je gotovo idealistički. Kao mladi pravnik, bio je u zgradi Vrhovnog suda 11. septembra 2001. godine, trenutku koji je odredio njegov daljnji put. Dvije godine kasnije, letio je za Bagdad kao pravni savjetnik u timu koji je pokušavao izgraditi demokratski Irak nakon pada Sadama Huseina. Taj rani period obilježen je „izgradnjom nacije“, ali McGurk je brzo postao skeptičan posmatrajući kako se zemlja urušava u sektaško nasilje.

George W. Bush ga je 2005. povukao u Bijelu kuću, gdje je McGurk učestvovao u kreiranju strategije „Surge“, slanja dodatnih 30.000 vojnika kako bi se spriječio potpuni kolaps Iraka. Već tada se nametnuo kao elokventan savjetnik koji komplikovane situacije zna pretočiti u jasne opcije. Međutim, njegova bliskost s Nouri al-Malikijem, šiitskim premijerom kojeg su optuživali za marginalizaciju sunita i jačanje milicija pod uticajem Irana, donijela mu je prve ozbiljne kritike. Neki su ga podrugljivo zvali „šaptačem Malikiju“.

Njegov uspon nakratko je zaustavljen 2012. godine kada je Barack Obama predložio McGurka za ambasadora u Iraku. Republikanci su se usprotivili zbog njegovih veza s Malikijem, a situaciju je zapečatilo curenje privatnih emailova koji su otkrili aferu s novinarkom Wall Street Journala (s kojom je danas u braku). McGurk je povukao nominaciju, ali se već sljedeće godine vratio kao „švicarski nožić“ Johna Kerryja.

Kao specijalni izaslanik za borbu protiv IDIL-a, McGurk je donio jednu od najkontroverznijih odluka: naoružavanje sirijskih Kurda (YPG). Iako su bili najefikasnija snaga na terenu, njihova povezanost s PKK-om dovela je odnose s Turskom do tačke pucanja. Predsjednik Erdogan je bio toliko bijesan da je zahtijevao McGurkovo uklanjanje iz sobe tokom sastanaka s Obamom. McGurk je, međutim, ostao pri svom, vjerujući da cilj opravdava sredstva.

Povratkom u Bijelu kuću 2021. godine, McGurk je proglasio kraj grandioznih ambicija. Njegova nova filozofija bila je „inkrementalni napredak“. To je podrazumijevalo popravljanje odnosa sa Saudijskom Arabijom, uprkos Bidenovom obećanju da će ih tretirati kao „parije“ zbog ubistva Jamala Khashoggija.

Kada je Rusija napala Ukrajinu 2022. i uzdrmala energetsko tržište, McGurk je bio ključni arhitekta „velikog reseta“ s Rijadom. Njegov krajnji cilj, njegov „bijeli kit“, bio je istorijski sporazum o normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije. U toj velikoj geopolitičkoj igri, palestinsko pitanje tretirano je kao sporedno, sve do katastrofe 7. oktobra 2023. godine.

Nakon napada Hamasa, McGurk je postao najsnažniji zagovornik bezuslovne podrške Izraelu unutar administracije. Dok su State Department i progresivni demokrati tražili uslovljavanje pomoći zbog ogromnih civilnih žrtava u Gazi, McGurk je tvrdio da bi to samo ojačalo poziciju Hamasa.

Kritičari, poput Rande Slim, optužuju ga da preferira brza rješenja za dugogodišnje probleme koji se ne mogu riješiti bez dubinske transformacije regije. Za njega, realpolitika je jedini put: „Svrha vanjske politike nije da bude oduška za naša osjećanja nade ili ogorčenja, već da oblikuje stvarne događaje u stvarnom svijetu“, citirao je jednom Kennedyja.

McGurk je napustio Bijelu kuću u januaru 2025. godine, dok su ga studenti na kampusima nazivali ratnim zločincem. On, međutim, ostaje prkosan, ističući da su pod njegovim nadzorom neutralisane prijetnje poput Hezbolaha i oslabljen uticaj Irana. Njegova karijera ostaje svjedočanstvo o tome kako se američka moć projektuje na Bliskom istoku: hladno, proračunato i često s posljedicama koje nadilaze mandate predsjednika koje je savjetovao.

Cijeli tekst u magazinu Foreign Policy