Netanyahu, koji je uveo Izrael u ovaj rat, premijer koji je u utorak bio prisiljen da ga okonča a da ga niko nije ni konsultovao, čovjek koji je mislio da će ga ovaj rat uvesti u historijske udžbenike kao spasitelja, snosi punu, isključivu odgovornost za njegov neuspjeh. Bio je to užasan neuspjeh, čija cijena još uvijek nije u potpunosti plaćena
Ovo je najveći neuspjeh njegovog života, daleko gnusniji od sedmog oktobra. Netanyahuov prethodni krah imao je mnogo očeva; za ovaj odgovornost snosi on, i on sam. Ako je Netanyahuov životni projekat bio, a jeste, borba protiv Irana, opsesija jednog čovjeka, onda je ovaj rat fijasko njegovog života. Iz ovog rata Izrael izlazi sa više ožiljaka nego što se to čini, slabiji i izolovaniji nego što je u njega ušao. Iran izlazi uzdrman, ali ojačan i sedmostruko nagrađen. Upravo tako izgleda propala životna misija.
Netanyahu, koji je uveo Izrael u ovaj rat, premijer koji je u utorak bio prisiljen da ga okonča a da ga niko nije ni konsultovao, čovjek koji je mislio da će ga ovaj rat uvesti u historijske udžbenike kao spasitelja, snosi punu, isključivu odgovornost za njegov neuspjeh. Bio je to užasan neuspjeh, čija cijena još uvijek nije u potpunosti plaćena.
Počelo je sa megalomanskom idejom da Izrael može rušiti režime, nastavilo se zabludom da je rat rješenje za svaki problem, uvijek prvo usvojeno i jedino isprobano, a završilo se neuspjehom da se postigne ijedan ratni cilj, niti jedan jedini. A nismo ni govorili o troškovima. Mjesec i po terora za deset miliona stanovnika Izraela, razaranja i finansijskih poteškoća, gubitak još jedne školske godine, nestanak i onih ostataka razuma i intenziviranje međunarodne izolacije Izraela.
Sedmog oktobra bilo je nemoguće svaliti svu krivicu na Netanyahuova pleća. Uz njega i podređeni njemu bili su propala vojska i nepostojeće obavještajne službe, politika opstrukcije bilo kakvog diplomatskog procesa, politika koju je podržavala većina, uključujući opoziciju, i brutalna opsada koju nije nametnuo sam Netanyahu.
Slično tome, Netanyahu ne snosi isključivu odgovornost za suludi osvetnički rat koji je Izrael vodio nakon sedmog oktobra. I genocid ima mnogo očeva. Netanyahu je bio prvi, ali ne i jedini. Historija, a možda i svijet, sravnit će račune sa svima njima: vojnim komandantima, pilotima ratnog vazduhoplovstva, vojnicima, agentima sigurnosne službe Shin Bet, rušiteljima Gaze, ubicama djece, koljačima ljekara i novinara, kolaboracionističkim izraelskim medijima i svim ostalim saučesnicima u zločinima u Gazi, koji se ne mogu i nikada neće oprostiti.
Netanyahu je krenuo u ovaj rat stvarajući privid da cijeli svijet stoji iza njega. New York Times je u srijedu opisao kako je šarmirao američkog predsjednika Donalda Trumpa, obmanjujući ga po svom običaju, dajući lažna obećanja koja je američki državni sekretar Marco Rubio nazvao „sranjima“. Kao naročito besprizoran prodavac magle, Netanyahu je ponovo uspio pridobiti Trumpovu administraciju tim sranjima. Ali ovaj put je izgubio. Administracija će ga pozvati na odgovornost, možda i uskoro.
S druge strane, izraelska opozicija nema pravo da ga kritikuje. Svi koji su klicali ratu na njegovom početku, svi ti Yairi Lapidi i Yairi Golani koji se nisu usudili reći ni jednu negativnu riječ o stupanju u rat, koji su se postrojili kao jedan u njegovom opravdavanju, izgubili su pravo da ga kritikuju. Podržali ste ga? Budite sada tiho. Svi oni koji su salutirali ratu, neki iz kukavičluka, drugi iz kratkovidnosti, a većina iz oba razloga, koji su predlagali bombardovanja i razaranja dok su osnivali groteskne „hasbara ratne sobe“, ne mogu sada napadati Netanyahua zbog rata.
Sreća naša pa imamo gospodara svijeta. Da nije Trumpa, Netanyahu bi ustrajao u Iranu prema još razornijem neuspjehu. Baš kao što je pokušavao u Gazi dok ga Trump nije zaustavio, baš kao što sada žudi da učini u Libanu, na putu ka još jednom fijasku.
Ali kako se rat privodi kraju, u jednu stvar možemo biti sigurni: Izrael ništa nije naučio. „Bibisti“ će nastaviti da podržavaju svoje idole, oni koji su protiv njega nastavit će da napadaju svog Sotonu (dok istovremeno obožavaju vojsku koja sprovodi njegove planove), a Izrael će nastaviti srljati u sljedeći rat sa istim sljepilom i entuzijazmom s kojim je jurnuo u ovaj.
U subotu sam sišao u javno sklonište koje nas je tako lijepo udomilo skoro šest sedmica, da ugasim svjetla. Kada sam to učinio, znao sam da neće dugo ostati ugašena.
