Škola bosanskoga jezika „Kalem“ ugostila je akademika Ibrahima Kajana, koji u Oroslavje dolazi kao poseban gost programa posvećenog bošnjačkoj književnosti u Republici Hrvatskoj, manjinskoj kulturi i jezičnom identitetu.
Bošnjačka djeca susrela su se s čovjekom koji je u svom životu spojio Mostar i Zagreb, književnost i kulturni rad. Ibrahim Kajan je istaknuti bošnjački, bosanskohercegovački i hrvatski književnik. Iza njega stoji bogati književno-esejistički, publicistički, naučni i urednički opus. U njegovu slučaju govorimo o antologijskom pjesniku i jednom od najvećih živućih bošnjačkih književnika, ali i o čovjeku koji je bio među pionirima oblikovanja bošnjačkoga identiteta u Hrvatskoj.
VIŠE NA TEMU: Prijateljstva koja ostaju: U Oroslavju otvorena Škola bosanskog jezika „Kalem“
Od 1969. godine živi u Zagrebu, gdje je dao nemjerljiv doprinos kulturnom organiziranju Bošnjaka. Bio je osnivač i dugogodišnji predsjednik Kulturnoga društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“, pokretač i glavni urednik časopisa Behar, te čovjek koji je znao da književnost predstavlja i otvaranje prostora u kojem jedna kultura može disati. U tom smislu Kajan predstavlja svjedoka jednoga vremena, ali i njegovog kreatora.
Upravo zato njegovo gostovanje među bošnjačkom djecom u Hrvatskoj ima posebnu vrijednost. Pod vođenjem književnika i predavača škole Filipa Mursel Begovića, Kajan je djeci približio kako je otkrivao svoj bošnjački identitet kad je kao mladi vojnik 1968. godine, bježeći iz kasarne na Črnomercu, ušao u antikvarijat Matice hrvatske u Ilici i ondje prvi put otkrio zaboravljene bošnjačke autore.
VIŠE NA TEMU: Prof. dr. Ismail Palić približio djeci historiju bosanskog jezika
Kroz Kajanovu biografiju djeca su mogla naslutiti kako knjiga nekad mijenja život, kako riječ postaje putokaz, a pamćenje obaveza. Njegova najnovija knjiga Samo prolaznik – autobiografski fragmenti to najbolje potvrđuje. Iako naslov sugerira skromnost i svijest o prolaznosti, iza te formule stoji snažna priča o rubnim identitetima, gradovima, jeziku, zaboravu, prijateljstvima, nepravdama i potrebi da se sve ono važno sačuva od nestajanja.
U Kajanovim pričanjima sa djecom moglo se saznati detalje iz njegovog privatnog života, ali upoznati i biografije Envera Čolakovića, Saliha Alića, Smaila Balića, Nedžada Pašalića i mnogih drugih ljudi kojima je vraćao dostojanstvo pisanjem. To je jedna od najljepših crta njegova stvaralaštva – svijest da pišući o drugima, zapravo otkrivamo i sebe.
Zato je Kajanov svijet istodobno i intiman i kolektivan. U njemu su Mostar i Zagreb, otac i majka, džamija i nacionalna institucija, književne večeri i povijesni lomovi, bošnjački identitet i ljudska dobrota.
Za bošnjačku djecu koja pohađaju Školu bosanskog jezika u Oroslavju ovo je bila prilika da upoznaju čovjeka koji je svjedočio kako se književnost živi, a mogli su ga pitati kako nastaje pjesma i kako je izgledalo biti mlad pisac u teškim vremenima, kako se brani jezik, zašto su knjige važne i kada se čini da ih svijet zaboravlja. I možda još važnije, djeca su mogla spoznati da pisci nisu udaljene figure iz čitanki, nego ljudi od glasa, iskustva, humora, bola i sjećanja.
Poseban program Škole bosanskog jezika „Kalem“ sufinanciran je sredstvima iz Državnoga proračuna Republike Hrvatske putem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, RH.
