„Sto puta dnevno im kažem da ih volim. Obožavam ih jer su to momci s karakterom. Naša vizija je bila dovesti upravo takve ljude koji će s ponosom nositi ovaj dres. Na kraju, dvije smo godine ispred plana. Sad sam im rekao: ‘Naviknite se, sad moramo svake dvije godine na jedan ovakav turnirić’.“
U utrobi Bilinog polja, dok se zenička noć još tresla od pjesme navijača, selektor Sergej Barbarez dao je prvi komentar nakon utakmice protiv Italije. Smiren, vidno emotivan, ali s onim prepoznatljivim sjajem u očima koji imaju ljudi čija se vizija upravo ostvarila. Bosna i Hercegovina ide na Svjetsko prvenstvo, a arhitekt tog uspjeha priznaje da nikada ranije nije osjetio ovakav unutrašnji mir.
„Vjerovali smo od prvog momenta. Nikad mirnije nisam ušao u utakmicu, nikad jednostavnije nisam održao govor igračima. Ponosan sam na njih, to sam im ponovio stotinu puta. Radi ovakvih stvari smo postali to što jesmo,“ započeo je Barbarez, ne skrivajući očinsku povezanost s ekipom.
„Sto puta dnevno im kažem da ih volim. Obožavam ih jer su to momci s karakterom. Naša vizija je bila dovesti upravo takve ljude koji će s ponosom nositi ovaj dres. Na kraju, dvije smo godine ispred plana. Sad sam im rekao: ‘Naviknite se, sad moramo svake dvije godine na jedan ovakav turnirić’.“
Osvrnuo se selektor i na samu utakmicu, priznajući da je početak bio težak zbog problema u organizaciji i postavljanju.
„Nismo odmah vodili računa o protivniku, primili smo par opasnih kontri srećom bez posljedica. Protiv svjetske ekipe poput Italije, koja se vrhunski brani čak i s deset igrača, teško je kreirati prilike. Kod primljenog gola desila se greška Vasilja, ali to je plod pritiska kojem smo ga izložili lošim pasovima. Ipak, on nas je kasnije spasio. Kad znate koga imate na golu, i protivnik promašuje penale jer osjeća taj autoritet,“ analizira Barbarez.
Poseban fokus bio je na mladim snagama, Esmiru Bajraktareviću i Kerimu Alajbegoviću, koji su preuzeli odgovornost u ključnim momentima.
„Razmišljao sam da Kerim počne umjesto Esmira jer je Esmir imao brutalnih 120 minuta protiv Velsa, ali smo odlučili da nam Kerim treba kao džoker. Momak ima 18 godina, prva mu je seniorska sezona, a igra na ovom nivou. Ja imam potrebu da im sve objasnim, jer meni niko nije objašnjavao kad sam imao 18. Kod penala su bili brutalno hladni. To je taj plus mladih igrača – oni ne razmišljaju o tome šta će biti ako promaše. Jednostavno idu i pucaju.“
Pohvalio je i Harisa Tabakovića, kojeg je Zlatan Bajramović u krugu prije penala dodatno motivisao, podsjetivši ga da bude ponosan na priliku da rješava ovakve mečeve.
Kada je riječ o protivnicima u grupi, prvenstveno Kanadi, Barbarez ostaje realan, ali odlučan.
„Ko dobije Rumuniju dva puta i odigra onako protiv Austrije, ne treba se skrivati. Ipak, osnova svega je trka. I protiv Velsa i večeras imali smo više kilometara i veći intenzitet ponavljanja. To je ključ. Možemo mi pričati o taktici i golovima, ali bez zalaganja i trčanja ništa nije moguće. Pokazali smo da možemo držati visok ritam cijelu utakmicu i to je naš najveći dobitak.“
Na kraju, neizbježno pitanje o Edinu Džeki i njegovoj povredi.
„Nadam se da nije ništa ozbiljno. Edin nam treba na Svjetskom prvenstvu. Sada nas čeka teži dio posla – pripremiti plan, otići tamo i naviknuti se,“ zaključio je selektor prije nego što se zaputio ka Sarajevu, gdje su hiljade navijača već palile pobjedničke vatre. „Uživajte, zaslužili ste,“ poručio je za kraj čovjek koji je vratio vjeru u bh. fudbal.
