Energetski sporazum potpisan u Washingtonu između M.T. Abraham Grupe i kompanije Atlantic-See LNG Trade mogao bi dugoročno promijeniti energetsku sliku Hercegovine, ali i otvoriti niz političkih pitanja u Bosni i Hercegovini. Memorandum predviđa okvir za dvadesetogodišnji ugovor o isporuci američkog ukapljenog prirodnog plina za potrebe Aluminij Industrije i planirane plinske elektrane, što se predstavlja kao veliki korak ka stabilnoj opskrbi energijom i industrijskom razvoju

Potpisan je Memorandum o razumijevanju u Washingtonu između kompanija M.T. Abraham Group i Atlantic-See LNG Trade prošlo je u regionalnoj javnosti gotovo neprimjetno. Iza tog dokumenta krije se mnogo više od običnog poslovnog sporazuma. Riječ je o projektu koji povezuje energetiku, geopolitiku i unutrašnje političke odnose u Bosni i Hercegovini i koji jasno pokazuje kako se globalne energetske promjene reflektiraju na male i politički složene države.

Memorandum su potpisali predsjednik M.T. Abraham Grupe, Amir Gross Kabiri, i predsjednik kompanije Atlantic-See LNG Trade, Alexandros Exarchou, tokom Transatlantskog summita o sigurnosti opskrbe plinom održanog u Washingtonu 24. februara. Skup su organizirali predsjednik Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju i američki ministar unutarnjih poslova, Doug Burgum, te potpredsjednik tog vijeća i ministar energetike, Chris Wright.

Dokument utvrđuje okvir za dugoročni ugovor o opskrbi ukapljenim prirodnim plinom koji bi, prema planovima, trebao trajati dvadeset godina. Ugovor bi trebao biti finaliziran do kraja 2026. godine, a predviđa isporuke američkog LNG-a za potrebe kompanije Aluminij Industrija, jedne od ključnih industrijskih firmi u Hercegovini i najvećih proizvođača aluminija u jugoistočnoj Evropi.

Prema informacijama koje je objavila Abraham Grupa, ukapljeni prirodni plin isporučivala bi kompanija Venture Global Commodities. Gas bi se dopremao kroz planirani sistem Južne plinske interkonekcije, a koristio bi se u kombiniranoj plinsko-parnoj elektrani koju Aluminij Industrija planira izgraditi.

Takva elektrana, poznata kao CCGT postrojenje, omogućava istovremenu proizvodnju električne i toplotne energije, uz znatno veću efikasnost od klasičnih termoelektrana. Za kompaniju poput Aluminija, čija proizvodnja zahtijeva stabilnu i veliku količinu električne energije, to bi predstavljalo strateški oslonac.

U saopćenju Abraham Grupe navodi se da bi projekt mogao postati „najznačajniji program opskrbe američkim ukapljenim prirodnim plinom Bosni i Hercegovini i širem regionu“.

Amir Gross Kabiri, predsjednik kompanije, istakao je kako potpisivanje memoranduma predstavlja potvrdu povjerenja američke administracije. „Odabrani smo kao glavni uvoznik američkog LNG-a u Bosni i Hercegovini. Time ćemo osigurati stabilnu opskrbu energijom u Hercegovini, potaknuti razvoj industrije i otvoriti nova radna mjesta“, poručio je Kabiri.

On je posebno zahvalio američkoj ambasadorici Kimberly Guilfoyle na podršci projektima koji se odnose na razvoj energetskog sektora u regiji.

Energetski sporazum uklapa se u širu strategiju američke administracije predsjednika Donalda Trumpa koja nastoji povećati izvoz ukapljenog prirodnog plina prema Evropi.

Nakon naglog smanjenja isporuka ruskog gasa Evropi, američki LNG postao je ključni izvor energije za mnoge evropske države. Washington tu priliku vidi ne samo kao ekonomski, nego i kao geopolitički instrument.

U tom kontekstu i projekti na Zapadnom Balkanu dobivaju novu težinu. Povećanje energetskih veza između SAD-a i evropskih partnera predstavlja, kako tvrde američki zvaničnici, način jačanja sigurnosti snabdijevanja i smanjenja ovisnosti o politički nestabilnim izvorima.

Energetski projekt samo je dio šire strategije M.T. Abraham Grupe. Kompanija planira izgradnju velikog solarnog parka, plinske elektrane i aktivno se nastoji uključiti u finansiranje i izgradnju Južne plinske interkonekcije.

U toj strategiji prirodni gas ima ključnu ulogu. Predviđeno je da se doprema preko LNG terminala na otoku Krku, čime bi se osigurao stabilan dotok energenta u Hercegovinu. Plinska elektrana trebala bi služiti kao balansni kapacitet elektroenergetskog sistema, kako za potrebe Aluminija, tako i za elektroprivredu Herceg-Bosne.

U političkom smislu, ovaj energetski blok mnogi posmatrači tumače kao pokušaj stvaranja zasebne energetske infrastrukture unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, realizacija projekata Južna interkonekcija suočava se s ozbiljnim političkim i pravnim preprekama. Ključni problem predstavlja nedostatak državnog zakona o gasu.

Bez takvog zakona, veliki infrastrukturni projekti poput Južne ili Istočne plinske interkonekcije ne mogu dobiti potrebne saglasnosti na državnom nivou. Upravo na tome insistiraju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Denis Bećirović.

Zakon bi, prema njihovom stavu, trebao uspostaviti regulatorno tijelo nadležno za transport, trgovinu i razvoj gasne infrastrukture na teritoriji cijele države.

Bez takvog institucionalnog okvira projekti ostaju blokirani između entitetskih interesa i državnih nadležnosti. S obzirom na političku dinamiku u parlamentu, mnogi analitičari smatraju da usvajanje zakona u skorije vrijeme nije realno očekivati.

Za investitore to znači dodatnu neizvjesnost. Energetski projekti zahtijevaju dugoročno planiranje i stabilan pravni okvir, a Bosna i Hercegovina upravo u tim segmentima pokazuje najveće slabosti.

U širem kontekstu, sporazum potpisan u Washingtonu dio je globalne energetske promjene koja je zahvatila Evropu nakon 2022. godine. Kontinent koji je decenijama bio snažno oslonjen na ruski gas sada sve više zavisi od američkog LNG-a.

Prema analizi Instituta Clingendael, Ecologic Institutea i Norveškog instituta za međunarodne odnose, gotovo 59 posto evropskog uvoza ukapljenog plina tokom 2025. godine dolazilo je iz Sjedinjenih Američkih Država.

Autori izvještaja upozoravaju na pojavu koju nazivaju „selektivnom sljepoćom“ evropske energetske politike. Nakon prekida odnosa s Moskvom, svaki neruski izvor energije počeo se posmatrati kao politički neutralan.

U praksi se, međutim, pojavila nova vrsta ovisnosti.

Američki gas je skuplji i podložniji tržišnim oscilacijama, a njegova distribucija sve češće se povezuje s političkim pregovorima i trgovinskim odnosima.

Tokom prošlogodišnjih pregovora o carinama između Washingtona i Bruxellesa, kupovina američke energije otvoreno je korištena kao argument za ublažavanje trgovinskih mjera. Energetika je tako postala dio šireg političkog paketa.

U toj velikoj energetskoj transformaciji Bosna i Hercegovina igra relativno malu, ali indikativnu ulogu. Njena potrošnja gasa je skromna, infrastruktura zastarjela, a politički sistem fragmentiran.

Upravo zbog toga projekti poput Južne plinske interkonekcije imaju simboličku težinu. Oni pokazuju kako se globalni geopolitički procesi prelijevaju na lokalni nivo.

Sastanci američkih diplomata s predstavnicima kompanija poput Bechtela i agencije U.S. Trade and Development Agency jasno ukazuju na namjeru Washingtona da aktivnije učestvuje u oblikovanju energetskog sektora u Bosni i Hercegovini.

Savremena geopolitika sve više pokazuje da energija nije samo ekonomsko pitanje. Ona je instrument političkog utjecaja. Evropske države danas to osjećaju kroz cijene gasa i trgovinske pregovore. Na Balkanu se taj proces odvija u manjem, ali jasnijem obliku. Za Bosnu i Hercegovinu to znači da će energetske odluke u narednim godinama imati mnogo širi značaj od same proizvodnje električne energije.

Između industrijskih potreba, političkih blokada i međunarodnih interesa, pitanje gasa postaje jedno od ključnih strateških pitanja države. A način na koji će se ono rješavati pokazat će koliko Bosna i Hercegovina zaista ima kontrolu nad vlastitim energetskim pravcem.