Sukob Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u Jemenu prerastao je u otvoreno nadmetanje za prevlast nad Crvenim morem i Rogom Afrike. Iza bombardovanih skladišta oružja i diplomatskih optužbi krije se mnogo dublja borba, za luke, trgovačke rute, zlato i oblik budućeg poretka na jednoj od najvažnijih svjetskih pomorskih arterija

Ono što je trebalo biti prikrivena isporuka vojne opreme pretvorilo se u otvoreni obračun između dvije najmoćnije zaljevske monarhije. Posljednjeg vikenda u decembru dva broda, isplovila iz emiratske luke Fudžejra, uplovila su u jemenski grad Al Mukalla nakon što su prethodno isključila sisteme za praćenje. Istovareni su sanduci s oružjem i borbenim vozilima. Pošiljka je bila namijenjena južnom separatističkom pokretu koji je sedmicama ranije preuzeo kontrolu nad dvjema pokrajinama uz saudijsku granicu, potisnuvši snage jemenske vlade koje podržava Rijad.

Saudijske vlasti reagirale su brzo i oštro. Skladište s oružjem je bombardirano, a Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije optužilo je Ujedinjene Arapske Emirate za “izuzetno opasne poteze”, poručivši da je svaka prijetnja nacionalnoj sigurnosti “crvena linija”. Abu Dhabiju je upućen ultimatum da u roku od 24 sata povuče svoje snage iz Jemena. Emirati su odbacili optužbe kao “suštinski netačne”, ali su istovremeno najavili evakuaciju svojih pozicija.

Tenzije su dodatno porasle kada su snage lojalne Rijadu ponovo preuzele teritorije od Južnog prijelaznog vijeća (STC). Saudijska Arabija potom je optužila Emirate da u Abu Dhabiju štite lidera separatista Aidarousa al-Zubaidija, koji je, prema saudijskim tvrdnjama, pobjegao iz Jemena “pod okriljem noći” kako bi izbjegao neugodan sastanak u Rijadu. Na tom sastanku delegacija STC-a iznenada je objavila samoraspuštanje, potez koji je ostatak pokreta odbacio.

„Za Saudijce je ovo bilo pitanje nacionalne sigurnosti koje nisu mogli ignorirati“, ocjenjuje Umer Karim, stručnjak za saudijsku politiku.

Sukob u Jemenu razotkrio je mnogo dublje i dugotrajnije rivalstvo. Crveno more i moreuz Bab el-Mandeb predstavljaju jednu od najvažnijih arterija globalne trgovine. Kontrola logističkih koridora, luka i pomorskih ruta postala je centralno pitanje regionalne moći. Iako su Saudijska Arabija i UAE prije samo nekoliko godina nastupali gotovo usklađeno, podržavajući kontrarevolucionarne i antiislamističke snage, intervenišući u Jemenu, blokirajući Katar i izražavajući nepovjerenje prema Iranu, njihovi putevi se sve očitije razilaze.

Prelomni trenutak dogodio se krajem decembra kada je Izrael priznao Somaliland, samoproglašenu državu na sjeveru Somalije, koja je još 1991. proglasila nezavisnost. Premijer Benjamin Netanjahu taj je potez predstavio kao produžetak duha Abrahamovih sporazuma. Somaliland ima strateški položaj na ulazu u Crveno more, a luka Berbera, kojom upravljaju emiratske kompanije, daje mu izuzetnu geopolitičku težinu.

U Rijadu su se upalila alarmna svjetla. Smatralo se da Izrael ne djeluje sam, nego u koordinaciji s Emiratima, te da se time pokušava geopolitički obruč oko Saudijske Arabije dodatno stegnuti. Saudijska Arabija osudila je normalizaciju između Izraela i Somalilanda kao opasan presedan.

Istovremeno, lider jemenskog STC-a al-Zubaidi otvoreno je prijetio proglašenjem nezavisnosti Južnog Jemena i izrazio interes za priključenje Abrahamovim sporazumima. Federalna vlada Somalije potom se svrstala uz saudijski blok i poništila sporazume s UAE, optuživši ih za destabilizaciju suvereniteta zemlje.

Dodatnu napetost stvara i rat u Sudanu. Od 2023. godine zemlja je poprište brutalnog sukoba između regularne vojske i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF). Emirati podržavaju RSF, dok Saudijska Arabija sve otvorenije staje uz vojsku. Napredovanje RSF-a, uz snažnu logističku pomoć iz Abu Dhabija, natjeralo je Rijad na direktniji angažman.

Saudijska Arabija, Egipat i Somalija zatvorili su zračni prostor za letove iz Emirata koji su snabdijevali RSF. Egipat i Turska pojačali su podršku sudanskoj vojsci, bombardirajući paravojne linije snabdijevanja. Time se mijenja ravnoteža na terenu.

U tom kontekstu, Rijad je intenzivirao odnose s Eritrejom. U decembru je prijestolonasljednik Mohammed bin Salman ugostio predsjednika Isaiasa Afwerkija, jačajući koordinaciju u Sudanu i na Rogu Afrike. Eritreja s nepovjerenjem gleda na ambicije Etiopije, bliskog partnera Emirata, da ponovo dobije izlaz na Crveno more.

Egipat, iako finansijski vezan za Emirate, sve otvorenije usklađuje stavove sa Saudijskom Arabijom po pitanjima Sudana, Jemena i Somalije.

U Abu Dhabiju tvrde da je njihova strategija usmjerena na sprječavanje jačanja islamističkih mreža “pod plaštom državne vlasti”. Predsjednica Emirates Policy Centre, Ebtesam AlKetbi, ističe da Emirati suverenitet shvataju kao nešto što se zaslužuje efektivnom kontrolom i upravljanjem, a ne samo međunarodnim priznanjem.

Međutim, iza sigurnosne retorike stoji ambiciozna geoekonomska strategija. U protekloj deceniji UAE su postali najveći direktni investitor u Africi, nadmašivši Kinu i Sjedinjene Države. U posljednjih pet godina emiratske kompanije najavile su projekte vrijedne 110 milijardi dolara.

Ključ leži u lukama. Kompanije AD Ports Group i DP World stekle su koncesije širom kontinenta. Prema riječima sultana Ahmeda bin Sulayema, direktora DP Worlda, transport kontejnera od kenijske obale do Ruande skraćen je s dvije sedmice na četiri dana, uz troškove smanjene na trećinu.

Ipak, emiratska prisutnost prati i niz optužbi. U Sudanu, prema navodima međunarodnih organizacija, Emirati preko Čada i Libije isporučuju oružje RSF-u u zamjenu za zlato. Prema izvještaju organizacije Swissaid, samo 2025. godine u Abu Dhabi je stiglo 29 tona zlata iz Sudana, te dodatne količine iz susjednih zemalja korištenih kao tranzitne tačke.

Ekonomist Arcade Ndoricimpa upozorava da UAE primjenjuju minimalne standarde provjere porijekla zlata, uključujući ono iz zona sukoba i područja povezanih s kršenjem ljudskih prava.

Ako je povlačenje Francuske iz Sahela otvorilo prostor Rusiji i Kini, izraelsko priznanje Somalilanda i sve agresivnija emiratska politika ukazuju na duboke promjene u Rogu Afrike. Emirati su, u manje od dvije decenije, transformirali ekonomske interese u trajni politički i vojni utjecaj.

Sukob sa Saudijskom Arabijom u Jemenu samo je simptom šire borbe za kontrolu trgovačkih ruta, prirodnih resursa i budućeg poretka na Crvenom moru i u Africi. Nekada usklađeni partneri sada se sve otvorenije nadmeću, a posljedice tog rivalstva osjećaju se od Mukalle do Berbere, od Kartuma do Mogadiša.

U tom sudaru interesa, geopolitička karta regije se ubrzano precrtava a Crveno more postaje poprište tihe, ali sve manje prikrivene borbe za prevlast.

IZVOR: La Vanguardia, El Pais, agencije