Na zaleđenim linijama fronta sjeverno od Harkiva rat se vodi joystickom i ekranom. Mladi operateri dronova, mahom pripadnici generacije Z, postali su ključni alat ukrajinske strategije iscrpljivanja Rusije, čiji je cilj nanijeti do 50.000 gubitaka mjesečno. Za njih ubijanje više nije izuzetak, već rutina, „druga priroda“, kako sami kažu. Iz podzemnih operativnih soba, uz pomoć digitalnih mapa i bespilotnih letjelica, love neprijateljske pilote skrivene u šumama i bunkerima
Na zaleđenim linijama fronta sjeverno od Harkiva, u šumama prekrivenim snijegom, nova generacija ukrajinskih vojnika vodi rat koji sve više liči na digitalnu simulaciju smrti. Mladi operateri dronova, mahom pripadnici generacije Z, postali su ključni instrument strategije iscrpljivanja ruskih snaga, strategije čiji je cilj ubiti do 50.000 ruskih vojnika mjesečno.
„Nisam želio biti sudija, porota i dželat“, kaže „Strig“, 21-godišnji operater drona koji učestvuje u potragama i napadima na ruske dron-pilote. „Ali dželat sam postao. I s tim sam u redu. Ubistvo postaje druga priroda.“
Strig je Rumun koji je živio u Velikoj Britaniji, a 2024. godine otišao je u Ukrajinu da se bori. Služi u dronskom vodu 13. brigade Nacionalne garde „Khartiia“, specijaliziranom za likvidaciju ruskih operatera bespilotnih letjelica. „To je najlakša stvar na svijetu“, kaže bez zadrške. „Neki ljudi žele osjećati empatiju prema svima. Ja ne.“
Povećanje broja poginulih ruskih vojnika ove godine postalo je središnji element ukrajinske vojne doktrine. Ministar digitalne transformacije i odbrane Mykhailo Fedorov izjavio je novinarima da je cilj Ukrajine „ubiti 50.000 Rusa mjesečno“. Taj zadatak, kako je rekao, postavio mu je predsjednik Volodimir Zelenski, s namjerom da se „cijena rata za Rusiju učini neodrživom i da se mir nametne kroz snagu“.
Logika iza ubrzane strategije iscrpljivanja kombinacija je vojne matematike i politike. Rusija, u suštini, raspolaže s dvije vojske: profesionalnom, ugovornom silom koja se bori u Ukrajini i obaveznom, regrutnom vojskom koja služi unutar granica Rusije. Njena sposobnost da nastavi rat zavisi od toga može li mjesečno nadomjestiti više vojnika nego što ih izgubi.
Prema zapadnim procjenama, Rusija trenutno trpi između 30.000 i 35.000 mrtvih i ranjenih mjesečno. Već u decembru prošle godine, broj ruskih gubitaka, 33.200, premašio je broj novoangažiranih ugovornih vojnika, kojih je bilo 27.400. Povećanjem tog broja na 50.000, Ukrajina se nada da će potkopati ruski narativ o neizbježnoj pobjedi i povećati politički i ekonomski pritisak na Kremlj, možda čak i natjerati Vladimira Putina na nepopularnu opću mobilizaciju.
Dronovi su se u međuvremenu nametnuli kao najsmrtonosniji sistem na ratištu. Procjenjuje se da su odgovorni za do 88 posto svih gubitaka na obje strane. Teret „efikasnog ubijanja“ tako je pao upravo na novu generaciju dron-pilota i njihovih zapovjednika.
„Ako ste odrasli uz videoigre, uz PlayStation, i želite da se borite, već imate vještine potrebne da postanete ratnik dronova“, kaže potporučnik Jurij Butusov, zapovjednik specijaliziranog dronskog voda u 13. brigadi Khartiia. Butusov, nekada jedan od najpoznatijih ukrajinskih vojnih novinara i blogera, pridružio se brigadi prošle godine.
„Ranije je rat bio pitanje fizičke snage i izdržljivosti“, kaže on. „Danas je to rat dinamičnih ljudi s pravim mentalnim sklopom. Dvadesetogodišnji pilot s dobrim vještinama može ubiti više ljudi nego snajperista s dvadeset godina iskustva.“
U podzemnoj operativnoj sobi, iza Butusova treperi više od dvadeset ekrana, svaki s prijenosom analogne slike s dronova duž linije fronta. Neki dronovi lebde visoko i nadgledaju teren; drugi klize duž ivica šuma u potrazi za metama. Jedan optički dron miruje u snijegu kraj ruske logističke rute, čekajući da eksplodira čim se vozilo približi, taktika koju piloti nazivaju „ribolov“.
Butusov pokazuje snimak na kojem se vide dvojica ruskih vojnika kako prilaze nepomičnom dronu. U posljednjem trenutku primjećuju opasnost i bacaju se u stranu dok eksplozija odjekuje. Jedan biva ranjen u glavu, a zatim dokrajčen FPV dronom dok se pokušava sakriti u grmlju.
Ali ubijanje pod nebom zasićenim dronovima daleko je složenije od pukog zabijanja kamikaza-letjelica u neprijateljske položaje. Kako su dronovi postali centralni mehanizam rata, za napade, izviđanje, logistiku i evakuaciju ranjenika, tako je i ubijanje neprijateljskih dron-pilota postalo prioritet za obje strane.
„Da bismo efikasno radili svoj posao, moramo ubijati njihove pilote“, kaže Butusov. „To Ruse skupo košta. Obuka novog pilota je dug i skup proces. Gađamo i njihovu opremu i logistiku, udar na njihova sredstva može ih unazaditi i deset dana. Ali naš glavni cilj su piloti. I to je umjetnost.“
Za razliku od zračnih dvoboja iz prošlih ratova, današnji „asovi“ se međusobno ubijaju nakon dugotrajne analize, ponekad danima, dok pokušavaju locirati lansirne tačke i skloništa protivnika. Rusija je 2024. formirala elitnu jedinicu „Rubicon“, specijaliziranu za uništavanje ukrajinske logistike i dron-pilota, koja je djelovala duboko iza linija fronta.
Ukrajinci se u tom lovu oslanjaju na integrirani digitalni sistem Delta, koji spaja satelitske snimke, radarske podatke, izviđanje dronovima i informacije s terena u interaktivnu mapu bojišta. No, pronalazak ruskih pilota, skrivenih u bunkerima pod maskirnim mrežama, često zahtijeva dodatnu analizu analognih snimaka i obrazaca leta.
U tom poslu sudjeluju Ukrajinci i strani dobrovoljci. Gotovo deset posto voda čine stranci, Kolumbijci, Brazilci, Australci, Japanci. Među njima je i Alina Šuh, bivša juniorska svjetska prvakinja u atletskim disciplinama, danas narednica u brigadi.
Za likvidaciju jednog ruskog pilota često se koristi više dronova: neki uklanjaju zaštitne mreže, drugi bombarduju protudronske jedinice, treći pogađaju same bunkere. Uvesti 15-kilogramski optički dron kroz šumu, između stabala, pronaći otvor u mreži i zabiti ga u ulaz bunkera zahtijeva izuzetnu preciznost.
„Letenje u šumi je posao zlatara“, kaže operativni oficir Parus.
Za mlade pilote, međutim, cijena života postaje apstraktna. „Nisam osjetio ništa nakon prvog ubistva“, prisjeća se Koala, 25-godišnji Australac u Butusovljevom vodu. „Uradio sam svoj posao. Skinuo sam Rusa s bojnog polja i pretvorio ga u gnojivo. Iskreno, osjećaj je bio kao da igraš s igračkom.“
Na zaleđenim linijama fronta, rat se sve više vodi palčevima, joystickom i ekranima. A granica između virtualnog i stvarnog, između igre i smrti, za novu generaciju boraca gotovo je nestala.
IZVOR: The Times
