Najopasniji dio njegovog intervjua nije ni njegova historijska laž, ni islamofobna konstrukcija, ni politička servilnost. Najopasnija je činjenica da ovo što Dodik govori, nažalost, nije eksces jednog čovjeka. To je pjesma koju većina Srba u Bosni i Hercegovini voli slušati. To je politički narativ koji godinama proizvode i provode srpski predstavnici u institucijama države Bosne i Hercegovine – sistematski, uporno i s jasnim ciljem: svakodnevno potkopavanje, blokiranje i pokušaj uništenja same države. Dodik je samo najglasniji megafon te politike

Ono što je Milorad Dodik izbljuvao u svom posljednjem nastupu za opskurnu Lindell TV nije samo još jedan politički intervju, to je dijagnoza jednog dubokog ljudskog i moralnog posnuća. Potpuno poremećenog čovjeka. Gledati i slušati tog bijednika kako u Sjedinjenim Američkim Državama, pred publikom koja o Balkanu ne zna haman pa ništa, prosipa najotrovnije laži, izaziva mučninu svakom civilizovanom biću.

Dodik je za svoju govornicu izabrao Lindell TV, opskurnu digitalnu platformu čiji je vlasnik Mike Lindell, u Americi poznat kao ‘MyPillow Guy’. Riječ je o prodavaču jastuka koji je postao radikalni teoretičar zavjere, čovjeku koji je zbog širenja laži o izbornim krađama izgubio sav poslovni kredibilitet i završio pod teškim sudskim tužbama.

Dodik je lažov. Bezočan, proračunat i patološki. Njegova tvrdnja da su muslimani (neće on kazati Bošnjaci jer zna da muslimani izaziva drugačiji efekat) u Drugom svjetskom ratu organizirali koncentracione logore za djecu nije samo historijski falsifikat, to je monstruozna konstrukcija namijenjena podsticanju mržnje. Ovaj jad od čovjeka pokušava žrtve genocida u Jasenovcu i drugim stratištima NDH koje su počinile ustaše pripisati cijelom jednom narodu danas, dok istovremeno on sam slavi i veliča presuđene ratne zločince iz devedesetih.

Dodikovo posezanje za Drugim svjetskim ratom i logorima za djecu je najniži oblik političkog lešinarenja. On svjesno miješa historijske fakte s bolesnim konstrukcijama. Dok su ustaški logori (poput onog u Jastrebarskom) bili historijska grozota NDH režima, Dodik pokušava tu kolektivnu krivnju prišiti današnjim Bošnjacima. Nazvati današnje Bošnjake „saradnicima Hitlera“ dok on sam provodi politiku koja se oslanja na crtanje karata i etničko čišćenje (isti onaj „konačni cilj“ koji pominje u intervjuu) vrhunac je cinizma. On koristi kosti mrtve djece kao valutu kojom kupuje simpatije američkih konzervativaca, predstavljajući se kao branitelj kršćanstva protiv zamišljenog „islamskog kalifata“.

Dodik je zadrti islamofob. Njegovo etiketiranje Bošnjaka kao “saradnika Irana” i “protivnika Izraela” je jadan i providan pokušaj da se u trenutnom geopolitičkom kontekstu dodvori radikalnoj desnici u SAD-u. Prodavati priču o ugroženosti od “muslimanskog okruženja” dok on sam, sa pozicije apsolutnog despota u RS-u, gazi svako pravo povratnika i manjina, dokaz je neviđenog licemjerja. On Bošnjake ne vidi kao komšije ili sugrađane, već kao biološku prijetnju koju treba eliminisati kroz “nezavisnost”.

Bijednik iz Laktaša pokušava prodati Amerikancima najjeftiniji narativ: „mi smo Izrael, a oni su Iran“. U trenutku kada su tenzije na Bliskom istoku na vrhuncu, on Bošnjake, narod koji stoljećima živi evropski islam, narod koji je dao pravednike i sačuvao jevrejske svetinje, etiketira kao „velike protivnike Jevreja“. To je bolesna, opasna laž. On zna da Mike Lindell i slični desničarski krugovi u SAD-u reaguju na ključne riječi poput „Iran“ i „Hamas“, pa te etikete lijepi narodu nad kojim je izvršen genocid.

Dodik je bijednik i ljudska nula. Njegovo puzanje pred Donaldom Trumpom, kojeg naziva “nadom čovječanstva”, prizor je vrhunskog jada. To je ponašanje političkog prosjaka koji bi prodao i sopstveni narod i državu samo da bi spasio svoju kožu od sankcija i sudskih procesa. Njegova priča o “otimanju imovine i crkava” dok u isto vrijeme njegova vlast na sebe ilegalno knjiži zemlju protjeranih Bošnjaka u tom entitetu, dok nastaju cijeli gradovi od novaca zarađenih prodajom imovine u Federaciji, gadna je propaganda kojom pokušava sakriti činjenicu da je upravo on taj koji je ekonomski opustošio entitet kojim vlada.

Tragedija Bosne i Hercegovine nije u tome što jedan bijednik poput Dodika laže; tragedija je što je ta laž postala službena politika vladajućih srpskih političara. Ovo nije samo napad na državu Bosnu i Hercegovinu i njen najbrojniji narod, ovo je napad na istinu, na zdrav razum i na svaku mogućnost zajedničkog života.

Lindell TV nije nikakva relevantna medijska kuća, već izolirana stanica američke ekstremne desnice, rezervirana za one kojima je zbog širenja mržnje i dezinformacija zabranjen pristup ozbiljnim medijima. Činjenica da “predsjednik” jednog entiteta svoju sudbinu povjerava mikrofonu propalog biznismena i teoretičara zavjere, najbolji je dokaz njegovog jada i očaja.

Nažalost, moramo se suočiti sa istinom: ovo što Dodik priča nije samo izolovani ispad jednog pomračenog uma. To je pjesma koju, nažalost, velika većina Srba u Bosni i Hercegovini voli da čuje. To je politika koju velika većina srpskih kadrova u institucijama države Bosne i Hercegovine provodi svaki dan, od blokada, preko negiranja genocida, do direktnog podrivanja ustavnog poretka. Dok sjede u foteljama države koju mrze, oni aktivno rade na njenom uništenju, hranjeni istim ovim lažima i mržnjom koju Dodik tako sramno sije po svijetu.