Američki konzervativac, čelnik Heritage fondacija, Kevin D. Roberts u knjizi “A New Time: The Rebirth of the Right” nudi ideološki nacrt nove, pobunjeničke desnice u SAD-u. Kroz metaforu „pročišćavajuće vatre“, poređenja s Johnnyjem Cashom i otvoreni populizam MAGA pokreta, Roberts zagovara raskid s inertnim republikanskim establišmentom, oštar kulturni sukob i strateško odvajanje od Kine. Knjiga predstavlja manifest generacije koja tradiciju ne vidi kao prošlost, već kao borbu za budućnost Amerike

Kevin D. Roberts, predsjednik utjecajne Heritage Foundation, objavio je knjigu „A New Time: The Rebirth of the Right“, esejističko-političko djelo u kojem analizira duboke sociokulturne promjene koje, prema njegovom uvjerenju, u Sjedinjenim Američkim Državama pokreće pokret MAGA (Make America Great Again). Knjiga ne nudi klasični politički program, nego ideološki okvir za novu, samosvjesnu i konfliktno raspoloženu američku desnicu.

Pitanje kojim Roberts otvara završne stranice knjige nije jednostavno: koja kulturna figura najbolje utjelovljuje sadašnji trenutak Amerike? Njegov izbor iznenađuje. Umjesto političara ili ideologa, on bira muzičara – Johnnyja Casha. Country umjetnika čiji je kreativni izraz bio iscrpljen tokom osamdesetih godina, ali se s iznenađujućom snagom vratio devedesetih, zahvaljujući saradnji s producentom Rickom Rubinom, ključnom figurom komercijalne eksplozije hip-hopa. Unutar industrije country muzike u Nashvilleu malo ko je vjerovao u Cashov povratak, baš kao što, prema Robertsovoj analogiji, Republikanska stranka dugo nije ozbiljno shvatala Donalda Trumpa.

„Oni koji su imali najviše koristi od revitalizacije country muzike bili su posljednji koji su to shvatili, jer je došla s neočekivanog mjesta“, piše Roberts. Ista greška, tvrdi on, napravljena je i u procjeni konzervativizma i pokreta MAGA, koji je u američku desnicu unio novu energiju i osjećaj historijske misije.

Autor posebno naglašava snagu današnje generacije dvadesetogodišnjaka, koju opisuje kao najdesniju u novijoj američkoj historiji. U „iznenađujućim dijelovima vlastite kulture“, naročito među mladima, Roberts vidi snažnu čežnju za porodicom i prijateljstvom, gađenje prema bezumnom seksu i pornografiji, interes za fizički rad, odbacivanje hiperindividualizma i potrošačkog mentaliteta, kao i duboku potrebu za svetim. To su, prema njegovim riječima, ljudi koji tragaju za onim što je stvarno i istinito, iako ni sami još ne znaju gdje će to konačno pronaći.

Dugi niz godina, tvrdi Roberts, američki konzervativci bili su profesionalna gunđala, svjesni propadanja, ali nesposobni da ponude energičan odgovor. Trumpizam je, po njemu, promijenio pravila igre i udahnuo novi život američkoj tradiciji.

Centralna metafora koja se provlači kroz cijelu knjigu jeste ona pročišćavajuće vatre. To je slika prisutna i u Cashovom muzičkom opusu, ali i u misaonoj tradiciji na koju se Roberts poziva. Autor citira rečenicu Gustava Mahlera, često korištenu među novom desnicom Zapada: „Tradicija nije obožavanje pepela, nego prenošenje vatre.“ Tu metaforu Roberts dodatno razvija oslanjajući se na iskustva ruralne Amerike: šume, posebno u Sjevernoj Americi, trebaju vatru da bi napredovale. Vatra pretvara trulež i mrtvo drvo u novo tlo, čisti prostor za novi rast, pušta svjetlost u šumu i obnavlja njen ekosistem. Neke biljne vrste, podsjeća on, zavise upravo od požara.

Mnoge Trumpove političke odluke mogu djelovati zapaljivo, ali Roberts tvrdi da se radi o kontroliranom paljenju s ciljem sprečavanja veće štete. Nova desnica, kako je on vidi, ne zanima se za avangardne ideje, nego za politički ekosistem u kojem je svaka vrijedna institucija jedno stablo koje treba sačuvati. U tom kontekstu podsjeća na oproštajni govor Georgea Washingtona, u kojem se govori o „svetoj vatri slobode“, aludirajući na plamenove koji su okončali britansku kolonijalnu vlast.

Washington je, prema Robertsovoj interpretaciji, upozoravao da je Francuska revolucija vođena protiv Boga i postojećeg pravnog poretka, dok je Američka revolucija branila „vječne zakone reda i pravde, koje je samo Nebo odredilo“. Francuzi su htjeli srušiti politički sistem; Amerikanci su ga željeli obnoviti i zaštititi iz temelja.

Ključno je, piše Roberts, razumjeti da nova američka desnica ne strahuje od sukoba, niti od raskida s inercijom Republikanske stranke, koju optužuje da se više brine za biznis nego za nacionalnu tradiciju. Knjiga, otvoreno priznaje, razdvaja, odvaja „žito od kukolja“ i svjesno je populistička. Populizam, prema njemu, nije neprijatelj američkih institucija, nego drugo ime za vatru koja održava šumu zdravom. Ponekad se može oteti kontroli, ali istovremeno spaljuje mrtvo drvo.

Roberts bez oklijevanja imenuje ono što smatra truhlim dijelovima sistema: od univerziteta poput Harvarda, koje opisuje kao centre za obuku nepatriotskih globalističkih elita, do FBI-ja, koji, po njemu, više ograničava slobode građana nego što ih štiti.

Jedno od najznačajnijih poglavlja knjige posvećeno je geopolitičkom sukobu za koji Roberts smatra da je neizbježan: rivalstvu Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Podsjeća da je kinesko carstvo sebe smatralo središtem svijeta, Srednjim kraljevstvom, čiji je car, Sin Neba, imao mandat da uspostavi kosmički poredak, ne samo u Kini nego i širom svijeta. Kineska slika o sebi, tvrdi on, počivala je na ekonomskoj hegemoniji: još 1840. godine ukupni BDP Kine bio je veći od BDP-a cijele Evrope. Njeni diplomatski odnosi bili su zasnovani na ritualu ponižavajuće pokornosti.

Usvajanje komunizma, zaključuje Roberts, nije promijenilo temeljnu ambiciju. Nova konzervativna desnica, piše on, teži potpunom uklanjanju kineskog utjecaja iz američke budućnosti. Navodi primjere pljačke američkog intelektualnog vlasništva, prisilnih zajedničkih ulaganja i ubrzane vojne ekspanzije Pekinga. Posebno kritizira američke elite koje su, prema njegovim tvrdnjama, profitirale od trgovinskih sporazuma s Kinom, dok je američka radnička klasa plaćala cijenu.

U ličnom tonu, Roberts priznaje ranu fascinaciju Patom Buchananom, političarem koji je, za razliku od glamuroznih figura poput Kennedyja ili Obame, otvoreno govorio o duhovnoj dimenziji američke krize. Buchanan, tvrdi Roberts, razumije da je u pitanju borba za dušu Amerike. On poštuje „običnog Amerikanca“ koji, iako možda ne čita Adama Smitha ili Edmunda Burkea, u svakodnevnom životu poštuje Boga, domovinu i porodicu.

Za krajnji simbol američkog identiteta Roberts bira Davyja Crocketta – lovca, istraživača, kongresmena iz Tennesseeja i poginulog branitelja u bici za Alamo. Njegova poruka čitatelju je jednostavna i direktna: svako mora pronaći svoj Alamo, nešto za što je spreman stati i žrtvovati se. Izabrati mjesto, ljude i projekt, i posvetiti im se u potpunosti. Tako se, zaključuje Roberts, vatra tradicije održava živom.

IZVOR: La Razon