Preuzimajući predsjedavanje Vijećem Evropske unije, Kipar želi izaći iz sjene vlastitog neriješenog konflikta i nametnuti se kao most EU prema Bliskom istoku. Iskorištavajući svoj geografski položaj i diplomatske veze u Mediteranu, Nikozija nastoji ojačati evropski uticaj u regionu zahvaćenom ratovima i krizama, dok istovremeno pokušava redefinirati vlastitu ulogu unutar Unije

Kipar je preuzeo rotirajuće predsjedavanje Vijećem Evropske unije u trenutku dubokih geopolitičkih potresa, s jasnom ambicijom da iskoristi svoj jedinstveni geografski položaj i približi Evropsku uniju Bliskom istoku. Za ovu mediteransku državu, treću najmanju članicu EU nakon Malte i Luksemburga, predsjedavanje predstavlja priliku da se predstavi kao politički zreliji i relevantniji akter nego što je bio prije više od decenije.

Kada je Kipar prvi put predsjedavao Vijećem EU 2012. godine, usred izbijanja finansijske krize, zemlja je tek bila relativno nova članica Unije. U Bruxellesu je tada smatrana takozvanom „single issue“ državom, gotovo isključivo fokusiranom na jedno pitanje: tursko zauzimanje sjevernog dijela ostrva od 1974. godine. Kiparski predstavnici, kako danas sami priznaju, koristili su svaku priliku da u evropskim raspravama pokrenu temu Ankare, bez obzira na to koliko je bila povezana s dnevnim redom.

Više od deset godina kasnije, situacija se barem politički promijenila. Iako su turski vojnici i dalje prisutni duž Zelene linije koja dijeli ostrvo, a perspektiva ponovnog ujedinjenja ostaje daleka, Nikozija poručuje da više ne želi biti percipirana isključivo kroz prizmu tog konflikta. „Bavimo se evropskom politikom mnogo šire nego ranije i to smo dokazali nizom inicijativa“, rekao je predsjednik Kipra Nikos Christodoulidis pred grupom evropskih novinara tokom službene večere u predsjedničkoj palati.

Nakon intenzivnog danskog predsjedavanja, Kipar sada preuzima ulogu domaćina i arbitra ministarskih sastanaka EU, sve do 1. jula, kada će tu dužnost preuzeti Irska. Iz te pozicije Nikozija želi nastaviti rasprave o jačanju strateške autonomije Evropske unije, kako u oblasti sigurnosti i odbrane, tako i u smanjenju jaza u konkurentnosti u odnosu na Kinu i Sjedinjene Američke Države. Ipak, središnji politički projekat kiparskog predsjedavanja jeste Bliski istok.

Kipar je, paradoksalno, istovremeno najudaljenija evropska prijestonica od Bruxellesa i najbliža ovom nestabilnom regionu. Prema riječima predsjednika Christodoulidisa, Bejrut je udaljen svega 18 minuta leta, Tel Aviv oko pola sata, a Damask dvadesetak minuta. „To smatram prednošću“, poručio je. U trenutku kada se region suočava s prijetnjom šireg sukoba, od mogućeg američkog napada na Iran do krhke implementacije sporazuma o Gazi, Kipar smatra da EU mora biti prisutnija i politički uticajnija.

U tom cilju, Nikozija je već najavila proljetni samit zemalja s obje obale Mediterana. Kipar u to ulazi s relativno snažnim diplomatskim kapitalom: dobrim odnosima s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Egiptom i Jordanom, ali i s Izraelom, pa čak i s Indijom, s kojom dijeli iskustvo britanske kolonijalne prošlosti. Ovi odnosi dobijaju dodatnu težinu u trenutku kada EU nastoji ubrzati sklapanje novih trgovinskih sporazuma kako bi smanjila zavisnost od SAD-a.

Početak predsjedavanja obilježen je dolaskom predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen u Limassol, gdje se sastao kompletan kolegij komesara. Tom prilikom posjetila je i humanitarni koridor za slanje pomoći Gazi, nazvan Amalthea, prema mitološkoj dojilji boga Zeusa. Von der Leyen je potom obišla i barikade koje i dalje dijele Nikoziju, posljednju podijeljenu prijestonicu u Evropi, izrazivši nadu da bi 2026. godina mogla donijeti novi zamah u procesu ujedinjenja ostrva.

Iako kiparske vlasti nastoje da tokom predsjedavanja ne govore isključivo o vlastitom neriješenom konfliktu, on je neizbježno prisutan. Vlada u Nikoziji smatra da upravo zbog iskustva okupacije najbolje razumije situaciju u Ukrajini, te će podrška Kijevu biti njihov prioritet u narednih šest mjeseci. „Vrlo smo bliski tom ratu zbog vlastitog iskustva, okupacije od strane većeg susjeda“, rekao je ministar vanjskih poslova Constantinos Kombos.

Kipar se ujedno nastoji distancirati od imidža zemlje bliske Rusiji. Vlasti navode da je u posljednjim godinama zatvoreno oko 43.000 ruskih fiktivnih kompanija i više od 130.000 bankovnih računa. Zemlja otvoreno iskazuje želju za članstvom u NATO-u, iako je ono trenutno nemoguće zbog turskog veta. Ruski turisti, nekada dominantni, danas su rijetkost, iako manja ruska zajednica i dalje živi oko turističkih kompleksa u Limassolu kao podsjetnik na jedno prošlo razdoblje.

Za Kipar, ovo predsjedavanje nije samo tehnička obaveza, već pokušaj redefiniranja vlastite uloge: od perifernog, konfliktnog prostora Unije do mosta prema Bliskom istoku i šireg mediteranskog svijeta. Hoće li u tome uspjeti, zavisit će i od događaja izvan evropske kontrole, ali i od sposobnosti male države da iskoristi veliku političku pozornicu.

IZVOR: La Vanguardia