Od potpisivanja prekida vatre 10. oktobra, više od 300 ljudi je izgubilo život, a gotovo 1.000 je ranjeno. Ono što se drastično promijenilo nije intenzitet nasilja, nego pažnja svijeta: globalni fokus slabi, dok se konture izraelske strategije sve jasnije ocrtavaju, dominacija ne samo u Gazi, nego širom Palestine i šire regije

Iako se u međunarodnoj javnosti govori o „prekidu vatre“ u Gazi, na terenu je jasno da je riječ tek o privremenom i varljivom „prigušivanju vatre“. Napadi se nastavljaju gotovo svakodnevno, a broj žrtava i dalje raste. Samo u jednom danu u oktobru gotovo 100 Palestinaca je ubijeno. Dana 19. novembra ubijena su 32 civila, 23. novembra njih 21.

Od potpisivanja prekida vatre 10. oktobra, više od 300 ljudi je izgubilo život, a gotovo 1.000 je ranjeno. Ono što se drastično promijenilo nije intenzitet nasilja, nego pažnja svijeta: globalni fokus slabi, dok se konture izraelske strategije sve jasnije ocrtavaju, dominacija ne samo u Gazi, nego širom Palestine i šire regije.

Generalna sekretarka Amnesty Internationala Agnès Callamard upozorava da je riječ o „opasnoj iluziji povratka normalnosti“. Iako je Izrael smanjio obim napada i pustio ograničene količine pomoći, „svijet ne smije biti obmanut – genocid nije okončan“. Nijedna bolnica u Gazi nije ponovo u potpunosti funkcionalna. Hiljade ljudi žive u improviziranim, pohabanim šatorima, izloženi kiši i hladnoći. Izrael je od prekida vatre odbio ulazak gotovo 6.500 tona humanitarne pomoći koordinirane preko UN-a, a prema Oxfamu, pošiljke vode, hrane, lijekova i šatora 17 međunarodnih organizacija odbijene su u prve dvije sedmice „primirja“.

Stanovništvo koje je ostalo bez domova, posla i osnovnih uvjeta za život drži se u svojevrsnom limbu, kolektivnom kažnjavanju koje sprečava povratak bilo kakve normalnosti i učvršćuje status Izraela kao neupitnog, nekontroliranog autoriteta nad životima dva miliona ljudi.

Gaza je samo najvidljiviji vrh širenja izraelskog imperijalnog projekta, koji danas obuhvata i Zapadnu obalu i susjedne zemlje. Na okupiranoj Zapadnoj obali represija eskalira u potpunu vojnu opsadu. Desetine hiljada Palestinaca ove su godine protjerani iz svojih domova, u obrascu koji je Human Rights Watch okarakterizirao kao „ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje“.

Prije nekoliko dana procurile su snimke dvojice Palestinaca u Jeninu koje su izraelski vojnici pogubili, iako su, prema dostupnim kadrovima, bili nenaoružani i u procesu predaje. Ekstremno desni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir pružio je otvorenu podršku vojnicima: „Teroristi moraju umrijeti“, izjavio je.

To je tek dio krvave stvarnosti. Više od 1.000 Palestinaca ubijeno je na Zapadnoj obali u protekle dvije godine; svaka peta žrtva je dijete. U više od 300 slučajeva sumnja se na vansudska pogubljenja. U oktobru je registrirano više od 260 napada izraelskih doseljenika, najviše otkako UN vodi evidenciju. Više od 93% istraga završava bez podizanja optužnica. U izraelskim zatvorima redovno se bilježe smrti zatočenika zbog fizičkog nasilja i uskraćene medicinske pomoći.

Istovremeno se šire i geografske granice izraelskih operacija. Prošle sedmice Izrael je izveo kopnenu operaciju duboko na jugu Sirije, ubivši 13 ljudi, među kojima i djecu. Vojska nije ponudila nikakvo objašnjenje o navodnim metama. Izrael time jednostrano potvrđuje pravo na djelovanje unutar tuđeg teritorija, kao i ranijih godina kada je zauzeo pogranične zone. Human Rights Watch tereti Izrael za praksu protjerivanja, oduzimanja kuća, uništavanja imovine i nezakonitog prebacivanja sirijskih zarobljenika u izraelske zatvore.

Ni Liban nije izuzetak. Oko 64.000 ljudi i dalje je raseljeno nakon prošlogodišnjeg rata, a izraelski napadi se nastavljaju uprkos pregovorima o primirju. Skoro svakodnevno bombardiranje posljednjih mjeseci te hiljade kršenja prekida vatre od strane izraelske vojske, prema UN-ovim mirovnim snagama, svjedoče o stvarnosti u kojoj je Izrael postao gotovo sveprisutan akter na Bliskom istoku. Izraelske snage i dalje okupiraju pet strateških tačaka s kojih gađaju ciljeve za koje tvrde da su povezani s Hezbolahom, dok civili ponovo gube svoje domove.

U takvom kontekstu, pitanja se nameću sama: kakva su ovo primirja? Kakav je ovo status quo? Održiv svakako nije. Kao što pokazuje situacija u Gazi, na Zapadnoj obali, u Siriji i Libanu, iluzija normalnosti samo prikriva dublju destabilizaciju i prijeti da se rasprsne u svakom trenutku. Bez prestanka nezakonitih izraelskih operacija na teritorijama nad kojima nema nikakvu pravnu nadležnost, ne može se govoriti o miru. Iluzija normalnosti u Gazi je opasna ali ta iluzija jednako je razorna i širom regije.

IZVOR: The Guardian Weekly