Jared Kushner, zet Donalda Trumpa i jedan od najutjecajnijih neformalnih aktera američke politike, tiho gradi poslovno carstvo na Balkanu. Dok upravlja milijardama iz Miamija i utiče na ključne američke geopolitičke procese, Kushner razvija dva megaprojekta: zakup albanskog otoka Sazan i izgradnju „Trump tornja“ na ruševinama nekadašnjeg Generalštaba u Beogradu. Ulogu imaju i moćni partneri iz Emirata, sporni zakoni, protesti stručnjaka i duboke sumnje u korupciju. Za Albaniju i Srbiju to je šansa za investicije ili opasnost da postanu igralište globalnih moćnika

Na papiru, Jared Kushner danas nema nikakvu zvaničnu funkciju u američkoj administraciji. U stvarnosti, zet Donalda Trumpa je prisutan gotovo svuda: u planovima za „poslijeratnu“ Ukrajinu, u diplomatskim igrama na Bliskom istoku, ali i, daleko od reflektora, u gigantskim građevinskim projektima na Balkanu. Dok se govori o njegovoj ulozi u mirovnim planovima i rekonstrukciji, Kushner paralelno gradi vlastito carstvo nekretnina, od albanske obale do samog centra Beograda.

Usred Jadrana, nasuprot Vlorë, leži mali albanski otok Sazan. Na prvi pogled, to je komadić raja: kraljevstvo zmija, cvrčaka, ptica, navodno i ponekog medvjeda koji luta među starim borovima i poljima divlje lavande. Ljeti se tek poneki gumeni čamac s turistima iskrca na dugoj plaži, prije nego što nastave prema pećini Haxhi Alija, nekadašnjem skrovištu gusara, danas utočištu morskih kornjača.

Decenijama je ovo bila tajna vojna baza. Enver Hoxha je na Sazanu držao malu posadu, opkoljenu bunkerima i minama, uvjeren da će baš tu pokušati iskrcavanje Italijani, Jugoslaveni, Amerikanci ili čak Sovjeti. Nakon sloma režima početkom 1990-ih, otok je postao ničija zemlja, posljednji nenaseljeni otok na Jadranu.

To se mijenja onog trenutka kada Ivanka Trump i Jared Kushner, na odmoru u Grčkoj, odluče „skoknuti“ do Albanije. U Tirani, gdje vlast sanja luksuzne hotele i rast turističkih brojki, takva posjeta se dočekuje kao historijska prilika. Auron Tare, nekada arheolog, a tada novi direktor Nacionalne agencije za priobalje, organizira višednevni obilazak za Trump–Kushner par i druge potencijalne investitore, uključujući vlasnika PSG-a, Nassera al-Khelaïfija, i jednog biznismena iz Emirata. Na raspolaganju su helikopter i luksuzna jahta.

Program je osmišljen kao savršeni mamac: pokazuje se spektakularna vila Georgea Teneta, sina albanskih emigranata i nekadašnjeg šefa CIA-e, organizira ručak u najboljem ribljem restoranu, a domaćin je lično premijer Edi Rama, nekadašnji košarkaški kolega Aurona Tarea. Rama, na vlasti od 2013, opušten je, šarmantan, dobro umrežen s međunarodnim liderima, među njima i s Donaldom Trumpom, kojeg je upoznao na svjetskim samitima.

Rezultat: Ivanka i Jared otvoreno maštaju o tome šta bi se moglo napraviti od Sazana, otoka koji je Albanija spremna dati u dugoročni zakup. Arhitekti i advokati počinju raditi. Već sljedeće godine Kushner se vraća u Albaniju. Sa svojim partnerima spreman je investirati više od milijardu dolara, ne samo na samom otoku, nego i na ogromnoj, još uvijek netaknutoj zemlji sjeverno od Vlorë. U decembru prošle godine, mjesec dana nakon ponovne Trumpove pobjede na izborima, Kushner potpisuje predugovor o 99–godišnjem zakupu.

Iza romantične slike „otkrića raja“ krije se, međutim, hladan račun. Kushner nije naivan investitor. Njegova kompanija sa sjedištem u Miamiju upravlja milijardama dolara imovine širom svijeta, posebno na Bliskom istoku, gdje su mu saudijski fondovi među ključnim partnerima i suvlasnicima. U igri su duboki džepovi, geopolitički utjecaj i dugi vremenski horizont.

Kushner Balkan ne otkriva iz helikoptera, već preko političkih saveznika. Ključni „pilot“ u regiji mu je Richard Grenell, bivši američki ambasador u Njemačkoj, kojeg je Trump tokom prvog mandata postavio za specijalnog izaslanika za Srbiju i Kosovo. Upravo je Grenell, prema istraživanjima, za Kushnera pregovarao i drugi veliki posao: preuzimanje čitavog bloka zgrada u centru Beograda.

Riječ je o nekadašnjem sjedištu Generalštaba Vojske Jugoslavije, bombardovanom 1999. godine tokom NATO intervencije za vrijeme rata na Kosovu. Ruševine su decenijama stajale kao simbol: za jedne sveto mjesto sjećanja na bombardovanje, za druge bolan podsjetnik koji treba urbanističku transformaciju i okretanje budućnosti.

Kushnerov plan je jasan: na tom mjestu izgraditi „Trump toranj“, hotel s pet zvjezdica, ogromni tržni centar i luksuzne stanove. Da bi se to omogućilo, vlast je morala posegnuti za posebnim zakonom. Zgrada je skinuta s nacionalnog registra zaštićene kulturne baštine, unatoč protivljenju dijela stručne javnosti. Jedan službenik Ministarstva kulture radije je podnio ostavku nego potpisao saglasnost.

Advokatica Katarina Kostić ogorčena je: bez obzira voli li neko ili ne arhitekturu tog kompleksa prije bombardovanja, izbrisati ga bez ozbiljne javne rasprave, kaže, znači izbrisati dio historije grada. Za nju „Trump toranj“ nije moderan urbanizam, nego negacija sjećanja.

Ured Radovana Kupresa, osnivača organizacije CRTA koja se bori za transparentnost, nalazi se nedaleko od zgrade Predsjedništva i Skupštine Srbije. Kupres je bijesan iz drugih razloga. „Problem zapravo nije porodica Trump“, kaže, „nego naša politička elita. Srbija je među najkorumpiranijim zemljama u Evropi i sve se radi ispod stola.“ Posebno ga brine partner Jareda Kushnera, investitor iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji je već dobio mega–projekat uređenja obala Save u okviru „Beograd na vodi“. Tamo su hiljade ljudi raseljene, a dio zemljišta navodno je pod čudnim okolnostima ustupljen visokim dužnosnicima.

Zeleni poslanik Robert Kozma ne krije prezir prema predsjedniku Aleksandru Vučiću. Po njemu, Vučić je „nacionalist za unutrašnju upotrebu“, koji je političku karijeru počeo na ekstremnoj desnici, u retorici mržnje prema Zapadu koji je bombardovao Srbiju, da bi danas trgovao nacionalnim dobrima. „Svi dobijaju komad kolača osim građana Srbije“, tvrdi Kozma, podsjećajući kako je Vučić ponudio unosne poslove francuskim kompanijama u zamjenu za podršku na putu prema EU, istovremeno točeći crveni tepih za Xi Jinpinga i ostajući oslonjen na rusku naftu.

Ni „poklonjeni“ teren za Kushnera, dodaje, nije donio očekivane političke benefite: SAD su nedavno uvele carine od 35 posto i sankcije Srbiji zbog kompanije za naftu u čijem vlasništvu učestvuju ruski kapitali. Građevinski megaprojekti sa Trampovim zetom za sada su više simbol duboke sprege politike i krupnog kapitala, nego garancija političke zaštite.

Za Albaniju i Srbiju, ulaganja Jareda Kushnera nisu samo pitanje luksuznih hotela, već i ulaznica u jedan širi krug: pristup investitorima s Bliskog istoka, kao i direktna veza s Bijelom kućom. Iako u ovom Trumpovom mandatu nema službenu funkciju, Kushner je, de facto, i dalje jedan od najutjecajnijih ljudi u krugu američkog predsjednika.

Na ukrajinskom dosjeu upravo njemu referiraju ključni američki pregovarači kada je riječ o „poslijeratnoj rekonstrukciji“. Kushner nadgleda dio plana koji bi trebao donijeti ogromne poslove američkim kompanijama. Tokom rata u Gazi, aktivirao je svoje veze u Izraelu i arapskom svijetu, ponekad skandaloznim izjavama, poput one da bi „nekretnine na obali u Gazi imale veliku vrijednost kada bi se novac trošio na izgradnju života, a ne tunela“.

Upravo ta mješavina političkog utjecaja i privatnog biznisa čini njegove balkanske projekte dodatno osjetljivim. Kada država u razvoju pregovara s čovjekom koji istovremeno utiče na vanjsku politiku SAD i raspolaže milijardama privatnog kapitala, granica između javnog interesa i privatne zarade postaje maglovita.

Dok političari sanjaju o „novom Saint-Tropezu“, lokalni ekolozi upozoravaju da bi albanska obala mogla postati žrtva betona i korupcije. Joni Vorpsi, ornitolog i jedan od čelnika organizacije PPNEA, godinama proučava migracije ptica na Mediteranu. Na karti koju širi preko stola jasno su povučene glavne rute: laguna u Vlorë je ključna stanica na putu brojnih vrsta.

„Ako se cijela regija urbanizira, to je katastrofa“, kaže. Kushnerovi planovi za Sazan i okolinu uklapaju se u širi model, ogromni turistički kompleksi, infrastruktura, pa i novi aerodrom kod Vlorë. Olsi Nika iz udruženja EcoAlbania upozorava da je u izgradnji zračne luke angažirano nekoliko kompanija problematične reputacije, među njima švicarska Mabetex, ranije osuđivana za korupciju u Rusiji. „Političari nam obećavaju snove, govore da ćemo postati ‘budući Saint-Tropez’. U stvarnosti, rizikujemo da se pretvorimo u betonsku praonicu novca za cijelu Evropu.“

Za Niku je najveći paradoks što Albanci uništavaju ono što bi im dugoročno moglo donijeti istinsko bogatstvo: rijetko sačuvane pejzaže i biodiverzitet. „Za šaku dolara idemo protiv historije“, kaže, uvjeren da je „divlji turizam“ i polagani razvoj mogli donijeti više koristi za dvadeset godina nego nagla komercijalna eksploatacija.

S druge strane stola sjedi država. Na devetom spratu „Silver Towera“ u Tirani, Elira Kokona vodi vladinu agenciju zaduženu za raspolaganje najvrednijom državnom imovinom. Na policama su makete budućih projekata, luka, hoteli, vile. „Zemlja je siromašna, kasnimo za regionom“, govori, pokazujući nacrte. Njena misija je da državne nekretnine „valorizira“, odnosno proda ili izda pod što boljim uslovima.

Nedavno je raspisan međunarodni konkurs za prenamjenu nekadašnje ljetne rezidencije Envera Hoxhe u hotel. Neki arhitekti nude minimalistička rješenja u skladu s prirodom, drugi hrabre, futurističke forme. „Koji biste vi projekat izabrali?“, pita s iskrom u očima. U njenoj logici, Sazan i slične lokacije predstavljaju ogromnu šansu da se Albanija izvuče iz siromaštva.

Kokona je i službeno zadužena za pregovore o ustupanju otoka Sazan Jaredu Kushneru. Naglašava da je sve „profesionalno i transparentno“. „To nije odluka koja se donosi između dvije čaše rakije“, ironično dodaje. Za sada, kaže, pregovara se pravnički: timovi advokata usklađuju obaveze obje strane, nakon čega će investicioni bankari odrediti konačnu cijenu i uslove.

Do sada je, ističe, imala posla samo s Kushnerovim predstavnikom u Albaniji, čovjekom po imenu Brian. Jareda Kushnera srela je, priznaje, samo jednom, u restoranu, kada ih je zajednički prijatelj upoznao. „Razgovor je bio kurtoazan“, kaže. Za sada se, dakle, ne planira zajedničko kupanje na „Trumpovom otoku“.

Dok se odluke o Sazanu, beogradskom „Trump tornju“ i drugim projektima donose u kabinetima Tirane i Beograda, jedna stvar je jasna: Jared Kushner ne zaboravlja Balkan. Za njega, to je savršeno polje spajanja tri svijeta, američke politike, bliskoistočnog kapitala i postsocijalističkih elita koje žure da „uhvate korak“ s globalnim tržištem, često zanemarujući glas vlastitih građana, stručnjaka i prirode koja im je prepuštena na skrb.

IZVOR: Le Point