Riječ je o kompozicijama koje su decenijama zbunjivale muzikologe, sve dok najnovija istraživanja nisu konačno potvrdila njihovo autorstvo. Njemački ministar kulture Wolfram Weimer opisao je ovaj trenutak kao „globalnu senzaciju“ i „veliki dan za svijet muzike“

Njemačka muzička javnost ovih dana bilježi događaj od izuzetne kulturne važnosti: dva solo orguljska djela koja je Johann Sebastian Bach napisao kao tinejdžer izvedena su prvi put nakon više od tri stoljeća.

Riječ je o kompozicijama koje su decenijama zbunjivale muzikologe, sve dok najnovija istraživanja nisu konačno potvrdila njihovo autorstvo. Njemački ministar kulture Wolfram Weimer opisao je ovaj trenutak kao „globalnu senzaciju“ i „veliki dan za svijet muzike“.

Djela „Chaconne u d-molu, BWV 1178“ i „Chaconne u g-molu, BWV 1179“ otkrivena su 1992. godine u Kraljevskoj biblioteci Belgije. Tada su istraživači posumnjali da pripadaju Bachu, ali im je nedostajao dokaz. Manuskripti nisu bili potpisani, a ni datirani, što je otvaralo mogućnost da potiču iz radionice nekog drugog kompozitora s početka 18. stoljeća.

Tek otkrićem pisama Salomona Guenthera Johna, jednog od Bachovih učenika, postalo je moguće povezati rukopis s mladim Bachom. Upoređivanjem rukopisa, istraživači su utvrdili da su upravo Johnove kopije, napravljene oko 1705. godine, ključni dokaz koji potvrđuje da su originali djelo samog Bacha.

Peter Wollny, poznati muzikolog i stručnjak za Bachovo stvaralaštvo, koji je 1992. pronašao rukopise, rekao je da je ovo konačno „nedostajući dio slagalice“. Prema njegovim riječima, sada se sa sigurnošću može tvrditi da su kopije nastale u periodu kada je Bach imao oko 18 godina i radio kao učitelj u Arnstadtu. „Sada imamo jasnu sliku“, rekao je Wollny, naglašavajući koliko je ovo otkriće značajno za razumijevanje Bachovog ranog umjetničkog razvoja.

Ova dva djela izvedena su u ponedjeljak u crkvi Svetog Tome u Leipzigu, gdje je Bach radio 27 godina kao kantor i gdje je danas i sahranjen. Izveo ih je Ton Koopman, ugledni orguljaš i direktor Bachovog arhiva, koji je istakao da su ova djela dokaz da „genijalnost ne dolazi nužno tek u zreloj dobi“. Prema njegovim riječima, riječ je o virtuoznim, živim komadima koji će sigurno ući u repertoar orguljaša širom svijeta.

Bach je najistaknutiji predstavnik barokne muzike, čija su djela poput Brandenburških koncerata, Goldberg varijacija i monumentalnih pasija utemeljila cijelu epohu evropske muzičke tradicije. Ludwig van Beethoven ga je, bez zadrške, nazivao „besmrtnim bogom harmonije“.

Ovo nije prvi put da se Bachov opus proširuje izgubljenim radovima. Među takvim otkrićima je i orguljska fantazija „Wo Gott der Herr nicht bei uns hält, BWV 1128“, pronađena 2008. godine u aukcijskom fondu, te osam stranica „Svadbene kantate BWV 216“, otkrivenih 2004. u papirima japanske pijanistice Chieko Hare.

Ipak, jedno Bachovo djelo ostaje mitski „sveti gral“ muzikologije: izgubljena Markova pasija. Poznato je da je izvedena u Leipzigu na Veliki petak 1731. godine, ali nakon Bachove smrti i kasnijeg objavljivanja sabranih djela, kompozicija je misteriozno nestala. Uprkos pokušajima rekonstrukcije, original se i dalje smatra izgubljenim. Najnovije otkriće, međutim, podsjeća na to da Bachov genij još uvijek nije iscrpljen i da arhivi Evrope vjerovatno kriju još pokoji izgubljeni trag najvećeg majstora baroka.

IZVOR: The Times