Da li se šuti da se ne bi zamjerilo gazdi ovdašnje političke scene, ispod čijih skuta dolaze oni koji vode to javno poduzeće? Ili je jednostavno riječ o onome što narod sažeo u jednu rečenicu: “Izjeo vuk magarca?”
Federalni su revizori prije desetak dana rekli svoje: u Javnom preduzeću “Autoceste Federacije BiH” nestalo je pola milijarde maraka. Ili 500 miliona maraka, ako je tako lakše. Za većinu ovdašnjeg svijeta potpuno irealna cifra, poput naučne fantastike. Desetak dana nakon objavljenog revizorskog izvještaja obratili su se i iz Autocesta. “Povećanje troškova i produženje rokova, objektivni razlozi”. Tačka. Nakon sedam dana tišine, to proglase konačnom istinom.
Ono što je možda i strašnije od same cifre jeste činjenica da je nakon objave revizorskog izvještaja u federalnom javnom prostoru nastala mukla tišina. Kao da su svi zajedno dobili uputstvo da u isto vrijeme progutaju jezik. Nema reakcija stranaka (izuzev nekih zastupnika DF-a), nema izjava nadležnih ministara, nema galame u programima ovdašnjih televizija. Iako je riječ o pola milijarde maraka, više nego što izbosi budžet nekih kantona, na političkoj se sceni loši glumci ponašaju kao da je riječ tek o sitnom nesporazumu.
Da li se šuti da se ne bi zamjerilo gazdi ovdašnje političke scene, ispod čijih skuta dolaze oni koji vode to javno poduzeće? Ili je jednostavno riječ o onome što narod sažeo u jednu rečenicu: “Izjeo vuk magarca?”
U nekim drugim normalnim društvima, za ovakvu bi aferu padali upravni odbori, bili bi smijenjeni ministri, organizirali bi se protesti. Kod nas – apatija. Jedan se džavni ministar, poput Paje i Jareta, voza u kamionu i broji sate na granici. Drugi državni ministar vodi privatne ratove s gazdama medija i suprugama opozicionih lidera, ostatak političke scene gleda u plafon i pravi se da je sve u redu. Šute federalni premijer i ministar finansija. Predsjednik federalnog parlamenta nema kad, jer razračunava se sa savjetnicima rivalskih političara po Twitteru, nema kad ni ugledna analitičarka, vazda nekog posla…
Što je, zapravo, u njenom slučaju, jedina dobrodošla šutnja.
Revizorski izvještaj nije pisao neki opozicioni tabloid. U njemu piše crno na bijelo: ugovori mijenjani, vrijednost investicija rasla, rokovi produžavani, kamate naplaćene, imovina pogrešno knjižena. Na četiri dionice povećanje za 255 miliona eura. Još dodatnih 11,5 miliona maraka kamata. Pa taksa od skoro pola miliona jer krediti nisu povučeni na vrijeme. Ukratko – potpuni finansijski haos. A auto-ceste, tunela i mostova nigdje.
A onda, nakon sedam dana šutnje, iz Autocesta odgovaraju: sve je bilo “objektivno i opravdano”. Nema razloga za brigu. Valjda je građanima dovoljno objašnjenje da je teren bio komplikovan, da su cijene materijala porasle i da projekti nisu bili dovoljno dobro pripremljeni. U prevodu, jeste da je skupo ali je zato opravdano.
Ironično je da se u ovoj zemlji svaki dan potežu pitanja moralnosti, patriotizma i nacionalnog interesa. A onda, kada pola milijarde nestane iz zajedničke kase, svi ti najglasniji „potezači“ odjednom postanu pacifisti, niko ne želi sukob, niko ne želi otvarati front. Kao da je normalno da novac nestane, jer inflacija je i sve je poskupjelo.
Možda je to i najveća tragedija ovdašnjeg društva – što je kolektivno otupjelo, što ga više skoro pa ništa ne može ni iznenaditi ni natjerati na bunt. Navikli smo da afere počinju i nikada ne završavaju, da se milioni pretaču, navikli da niko ne odgovara.
Revizorski izvještaj o Autocestama je, nažalost, ogledalo našeg društva. I nije cifra od pola milijarde najstrašnija, puno je strašnija tišina koja je taj revizorski izvještaj ispratila. Jer šutnja znači prihvatanje. A kada se prihvati da pola milijarde može nestati bez posljedica, šta bilo koga sprečava da sutra nestane i milijarda, dvije, tri?
Niko. Magija. Ćiribu-ćiriba. Ujeo je vuk kenjca.
