Ako dođe do prihvatanja ovog prijedloga, snage otpora u Gazi više ne bi postojale, a Izrael bi i dalje u okruženju držao zidinama opasanu Gazu i imao punu kontrolu nad okupiranom Zapadnom obalom. Palestinske države ne bi bilo, Izrael bi bo amnestiran od masovnih zločina koje je počinio, a o desetinama hiljada Palestinaca sve bi se manje pisalo u svjetskim medijima.

Američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu predstavili su u Washingtonu plan od 20 tačaka koji bi, prema njihovim riječima, trebao donijeti kraj rata u Pojasu Gaze. Dok Netanyahu tvrdi da prijedlog ispunjava „sve ratne ciljeve Izraela“, kritičari ga već opisuju kao jednostrani diktat koji Palestince stavlja pred izbor između kapitulacije i daljnjeg uništenja.

Plan predviđa trenutni prekid vatre, oslobađanje izraelskih talaca u roku od 72 sata te razmjenu s palestinskim zatvorenicima, uključujući 250 osuđenih na doživotnu kaznu. Hamas bi morao predati oružje i politički se povući iz Gaze, a onima koji žele napustiti enklavu garantirala bi se sigurna evakuacija prema trećim zemljama.

Ukoliko Hamas ne pristane na ultimatum, Izrael će dobiti zeleno svjetlo da “dovrši posao”, što znači da genocid sprovede do kraja.

Ako ipak dođe do prekida vatre, Gaza bi privremeno bila pod vlašću nekog novog palestinskog organa koji bi nadziralo međunarodno tijelo na čelu s Trumpom, uz sudjelovanje bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira.

Dok Trump opisuje trenutak kao „historijski dan za mir“, brojke sa terena svjedoče o drugačijoj realnosti – više od 66.000 mrtvih u izraelskoj ofanzivi. Čak i nezavisna komisija Ujedinjenih nacija već je upotrijebila termin „genocid“ u kontekstu izraelskih akcija. Hamas je poručio da prijedlog nije ni primio, ali je nagovijestio da ne može prihvatiti obavezno razoružanje, što ovaj plan čini teško provodivim.

Trumpov dokument dolazi u trenutku kada Washington nastoji pokazati odlučnost i vodstvo na Bliskom istoku, ali i kada Izrael, zbog razmjera rata, sve više gubi međunarodni kredibilitet. Obećanje da će, u slučaju odbijanja plana, dati „zeleno svjetlo“ Izraelu za nastavak ofanzive, posmatrači vide kao poruku sile, a ne diplomatije.

Za arapske zemlje, koje su u posljednjih nekoliko godina balansirale između podrške Palestincima i normalizacije odnosa s Izraelom, ovaj prijedlog predstavlja ozbiljan test. Katar, ključan posrednik u pregovorima, dobio je Netanyahuovo izvinjenje zbog nedavnog bombardiranja, što ukazuje da i sam Izrael nastoji osigurati nastavak kanala za komunikaciju.

Ipak, za njih je plan značajan jer se u njemu napušta Trumpov raniji prijedlog iz februara o prisilnom preseljenju Palestinaca, a uključeno je barem spominjanje palestinske državnosti. Također se navodi da Izrael neće “okupirati ili anektirati Gazu”, iako plan ostavlja prostor za izraelske snage u sigurnosnom pojasu oko enklave.

Evropska unija, koja je već dugo tražila prekid vatre i humanitarni pristup Gazi, suočava se s dilemom: hoće li podržati Trumpov plan i riskirati optužbe da pristaje na prisilnu kapitulaciju jedne strane, ili će tražiti uravnoteženije rješenje koje bi uključilo i širi mirovni proces? Za evropske zemlje, koje se bore s rastućim tenzijama unutar vlastitih društava zbog rata u Gazi i migrantskih valova, svako prolongiranje sukoba ima direktne posljedice.

Za Bliski istok, pak, prijedlog bi mogao značiti ili ulazak u novo poglavlje privremenog mira pod američko-izraelskim nadzorom, ili daljnje eskalacije ukoliko Hamas i druge palestinske frakcije odbace uvjete koji se, iz njihove perspektive, svode na potpuni gubitak političkog subjektiviteta.

Trump i Netanyahu plan prodaju kao prekretnicu, ali njegova suština otvara više pitanja nego odgovora. Može li se mir graditi na jednostranim uvjetima? I je li realno očekivati da će Hamas, nakon dvije godine krvavog rata, pristati na vlastitu likvidaciju? Odgovori na ta pitanja odlučit će ne samo sudbinu Gaze, nego i stabilnost cijelog Bliskog istoka.

Ako dođe do prihvatanja ovog prijedloga, snage otpora u Gazi više ne bi postojale, a Izrael bi i dalje u okruženju držao zidinama opasanu Gazu i imao punu kontrolu nad okupiranom Zapadnom obalom. Palestinske države ne bi bilo, Izrael bi bo amnestiran od masovnih zločina koje je počinio, a o desetinama hiljada Palestinaca sve bi se manje pisalo u svjetskim medijima.

Zato i jeste prva reakcija Hamasa na prijedlog oprezna. Jedan njihov predstavnik rekao je za BBC da plan “uglavnom ne štiti palestinske interese” i da ga skupina neće prihvatiti ako ne uključi potpuno povlačenje Izraela iz Gaze.

Trumpov plan više nalikuje okviru za pregovore nego konačnom dogovoru. Sadrži niz općih principa, ali ne i detalje o povlačenju izraelskih snaga, oslobađanju talaca i zatvorenika te upravljanju Gazom nakon rata. Upravo ti elementi mogli bi blokirati postizanje dogovora. Trumpov prijedlog trebao bi vratiti fokus na pregovore, no analitičari upozoravaju da će trebati sedmice, a možda i mjeseci detaljnih pregovora kako bi okvir prerastao u konkretan plan za završetak rata.

Dok je trajao sastanak u Washingtonu, izraelske snage intenzivirale su granatiranja i zračne napade u Gazi, rasporedivši treću oklopnu diviziju u grad. Hamasov zapovjednik Ez al-Din al-Haddad priprema oko 5000 boraca za, kako je jedan njihov časnik rekao za BBC, “konačnu odlučujuću bitku”.