Prema mišljenju Johna Strawsona, profesora bliskoistočne politike na Univerzitetu Istočnog Londona, Trump bi se u svom obraćanju UN-u mogao predstaviti kao veliki mirotvorac, fokusirajući se na “veliko uspostavljanje mira koje je, kako tvrdi, ostvario u DR Kongu, između Indije i Pakistana, Azerbejdžana i Armenije”.

U Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda očekuje se danas obraćanje američkog predsjednika Donalda Trumpa. Prema mišljenju Johna Strawsona, profesora bliskoistočne politike na Univerzitetu Istočnog Londona, Trump bi se u svom obraćanju UN-u mogao predstaviti kao veliki mirotvorac, fokusirajući se na “veliko uspostavljanje mira koje je, kako tvrdi, ostvario u DR Kongu, između Indije i Pakistana, Azerbejdžana i Armenije”.

“Ali istina je da će vjerovatno pokušati izbjeći one velike ratove u kojima zapravo nije bilo uspjeha, a iskreno ni volje, od strane Trumpove administracije – Ukrajinu i Gazu”, dodaje.

“On je, naravno, u kampanji za Nobelovu nagradu za mir, i stoga pretpostavljam da će to naglasiti ono što će reći.”

Ranije ovog ljeta u Ovalnom uredu, Donald Trump se pohvalio: „Upravo smo okončali rat koji je trajao 30 godina.“ Nije to bio prvi put da je američki predsjednik bio zbunjen u vezi s prošlošću i katastrofalno pogriješio u vezi s budućnošću.

Otprilike dvije sedmice nakon Trumpove objave „mirovnog sporazuma“ između Demokratske Republike Kongo (DRK) i Ruande, borci pobunjeničke grupe M23, koju podržava Ruanda, „pogubili su po kratkom postupku“ više od 140 ljudi u istočnom DRK-u, prema novom izvještaju Human Rights Watcha (HRW). To je, prema HRW-u, bio jedan od „najgorih zločina“ M23.

Prije svog nedavnog samita na crvenom tepihu s ruskim predsjednikom i optuženikom pred međunarodnim krivičnim sudom Vladimirom Putinom, Trump je tvrdio da je „riješio šest ratova za šest mjeseci“.

To nije ni na koji način istina, ali pretjerivanje – umotano u drzak i očajnički pokušaj osvajanja Nobelove nagrade za mir – govori nam nešto, ne samo o psihi predsjednika, već i o ulozi SAD-a pod Trumpovim drugim mandatom.

Trump je među “završene” ratove stavio i one koji nisu ni počeli niti iko u njima borio. Trump je tvrdio da: „Srbija i Kosovo će se sukobiti, bit će to veliki rat.“ U svom govoru, upozorio je obje zemlje da neće biti trgovine sa SAD-om. „Rekli su, pa, možda nećemo ni ići na to.“ Sve je to pomalo iznenadilo ljude u regiji, koji nisu bili svjesni da su na rubu „velikog rata“.

Trump je također tvrdio da je donio mir Etiopiji i Egiptu, rješavajući spor oko mega brane u Etiopiji. Ovo je spor, iako ozbiljan, ali ne i rat – i nije postignut nikakav dogovor.

Trump vjeruje da je on orkestrirao primirje kojim je u maju okončan sukob između Indije i Pakistana oko Kašmira, ali Indija je brzo rekla da on s tim nema ništa.

Slično tome, preuzeo je zasluge za privremeno okončanje graničnog spora između Tajlanda i Kambodže nakon što im je zaprijetio višim tarifama. U tome ima malo istine, ali spor ni na koji način nije završen.

Konačno, američki predsjednik preuzima zasluge za okončanje rata između Izraela i Irana, iako s obzirom na to da su SAD također bile učesnik u tom sukobu, a niko još ne zna kakve će biti posljedice njegove odluke da bombarduje iransko postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Fordowu, možda je velikodušno ovdje ga prikazati kao mirotvorca.

Trump želi Nobelovu nagradu za mir, čak je išao toliko daleko da ju je slučajno spomenuo tokom telefonskog razgovora s norveškim ministrom finansija Jensom Stoltenbergom o nivou tarifa koje je razmišljao nametnuti Norveškoj, koja, igrom slučaja, dodjeljuje nagradu.

Svjestan je i da je malo vjerovatno da će se to dogoditi. U nedavnoj objavi na društvenim mrežama, Trump je pet puta upotrijebio frazu “Neću dobiti Nobelovu nagradu za mir za…”.

Ali njegove nade da će dobiti Nobelovu nagradu urušava rat koji Trump ne želi ni spomenuti – Gaza. Trump nije ozbiljno ni pokušao zaustaviti izraelski genocid u Gazi. Upravo suprotno, on vjenro drži stranu Benjamina Netanyahua, podržava genocidnu kampanju prodajom oružja, diplomatskim utjecajem u arapskom svijetu, ali i gušenjem glasova koji se protive genocidu u SAD-u.

Činjenica da je Donald Trump znao za izraelski napad na prvaračku delegaciju Hamasa u Dohi samo naglašava Trupovu “mirotvornu ulogu”. Da o ne spominjemo njegove planove o raslejavnaju Palestinaca iz Gaze, što je samo po sebi zločin, a ne donošenje mira.

Trumpovu kampanju za Nobelovom nagradom za mir potkopava lista onih koji su ga predložili, a među njima je čovjek koji donosi samo rat, nasilje, razaranje, genocid – Benjamin Netanyahu. Kako on može uopće govoriti o miru, a kamo li predlagati nekoga za nagradu koja ističe ljude koji su doprinijeli miru.

Ali u svijetu bahatih, bezobraznih vladara nasilnika sve je moguće, pa i to da pomagač u genocidu dobije nagradu za mir.