Ko u Washingtonu, bilo bi bolje reći. Je li vjerovati Trumpu koje je dao nespretnu izjavu koja se svakako može tumačiti ili Rubiju koji otvoreno podržava sve što radi cionistički entitet ili ipak samo njihovom gospodaru Netanyahuu, pitanje je sad. Ili nije? Poodavno smo upitali u recima ove kolumne ko stvarno vlada u Washingtonu.  Sad je svima valjda jasno. Ono što se smatralo teorijama zavjere i odbacivalo sa podsmijehom, čak i proglašavalo antisemitskim, sada je izneseno na jarko sunce istine i više niko, kako je rekao Alija Izetbegović, neće moći reći da nije znao

Eppur si muove, moglo bio se reći nakon što je, prošle sedmice, američka i izraelska saveznica Ujedinjeni Arapski Emirati upozorila da će svaki pomak Izraela prema aneksiji okupirane Zapadne obale predstavljati „crvenu liniju“ za Abu Dhabi, naravno, bez detalja. Nejasno je hoće li aneksija Zapadne obale imati i kakav učinak na tzv. Abrahamske sporazume Izraela sa UAE i nizom arapskih zemalja o „normalizaciji odnosa“ koje je progurao Trump u svom  prvom mandatu, a koji su UAE potpisale 2020. Upravo je ta država bila glavna snaga iza tih sporazuma koji su rezultirali uspostavom srdačnih odnosa cionističkog entiteta sa Bahreinom, Marokom i Sudanom.

Trump se nadao da će sporazume proširiti na najvažnijeg saveznika Saudijsku Aarabiju koja je to bila spremna učiniti sve do izraelskog napada na Gazu i početka genocida. UAE su reagirali na prezentaciju mape aneksije četiri petine Zapadne obale, koju je objavio Bezalel Smotrich, sadašnji ministar finansija, a nekadašnji nasilnik nad palestnskim civilima u bandama koje je kontrolirao tadašnji izraelski premijer, ratni zločinac, Ariel Sharon.

Velika većina međunarodne zajednice, kao i sve palestinske političke snage smatra da bi aneksija dokinula svaku mogućnost dvodržavnog rješenja kao jedinog održivog rješenja. Ovo upozorenje je došlo dok cionistički entitet nastavlja i pojačava ofenzivu na grad Gazu, iscrpljenu stalnim bombardiranjima i uništavanjem infrastrukture, kao i glađu koju su proglasile Ujedinjene nacije, sa ciljem potpunog uništenja i raseljavanja Palestinaca, odnosno posljednje faze genocida.

Ofenziva je kombinirana sa stalnim opstrukcijama izraelskih agresora dopreme humanitarne pomoći, posebno hrane i hitnih potrepština, što se kosi sa međunarodnim humanitarnim pravom. Smrt izglađivanjem postala je svakodnevicom, posebno je visoka smrtnost djece.

Ranije su 142 članice UN.a usvojile Njujoršku deklaraciju o mirnom rješenju palestinskog pitanja i provedbi dvodržavng rješenja. Radi se o rezoluciji više od dvije trećine zemalja svijeta čiji je cilj oživljavanje izgleda za Palestinsku državu. Rezolucija, osim što osuđuje Hamas zbog napada sedmog oktobra 2023. godine, eksplicitno odbija Hamasovu ulogu u upravljanju Gazom i naglašava konsolidaciju predstavljanja Palestine pod Palestinskom upravom kao jedinim legitimnim sagovornikom za buduću državnost. Protiv je glasalo samo 10 država, Izrael, SAD, Argentina, Mađarska i Paragvaj, dok je 12 bilo suzdržano, uglavnom američkih klijentskih država u Africi, a čak 35 nije glasalo.

Tekst rezolucije je sastavljen na temelju julske Pariz-Rijad konferencije koju su organizirale Saudijska Arabija i Francuska. Ona postavlja vremenski određene korake prema dvodržavnom okviru, traži kolektivnu akciju za završetak rata u Gazi i zahtijeva angažman privremene stabilizacijske misije pod UN mandatom kako bi se zaštitili civili i izvršio transfer odgovornosti za sigurnost na Palestinsku upravu. Osuda izraelskih napada na civile ukomponirana je sa osudom Hamasovog napada koji se poziva da bezuvjetno oslobodi preostale taoce i razoruža se.

Zemlje koje su podržale rezoluciju pojašnjavaju da je to nužan diplomatski pritisak kako bi se spasilo dvodržavno rješenje koje se suočava sa velikim preprekama, dvogodišnjim ratom uništavanja u Gazi, ubrzavanju izraelskih naseljavanja Jehudija na okupiranim palestinskim teritorijama kao i najavama aneksije. Diplomati u UN, međutim, naglašavaju kako je baš ovakav rječnik rezolucije ponudio podržavateljima Palestine štit protiv izraelske propagande jer eksplicitno odbacuje optužbe o otvorenoj podršci Hamasu. Ovu je rezoluciju podržao i Maroko, vjeran izraelski saveznik. Rezoluciju se smatra i zamašnjakom pred redovnu sjednicu Generalne skupštine UN, gdje se očekuje da će više država, posebno evropskih, formalno priznati Palestinu. Više od tri četvrtine članica UN to su već učinile, otkako je palestinsko vodstvo donijelo Deklaraciju o nezavisnosti 1988.

Dakle, i dosada najvjerniji izraelski saveznici među Arapima mijenjaju ploču. Ne zato što manje vole svoje gospodare u Tel Avivu i Washingtonu, već zato što se suočavaju s dva problema, vlastitom javnošću i činjenicom da se mijenja klima širom svijeta. Irska, Španija i Nizozemska prijete bojkotom Eurosonga ukoliko se na njemu dopusti učešće cionističkom entitetu. Ova će se lista samo širiti. Španija poziva na zabranu izraelskog učešća na sportskim natjecanjima, španski premijer otvoreno poržava prekid međunarodne biciklističke utrke koju su prekinuli španski propalestinski aktivisti zbog sudjelovanja izraelskog tima.

Čak i ove simbolične geste predstavljaju sasvim novi momentum u odnosima Zapada prema ilegalnoj tvorevini, nazvanoj Izrael. Osim Francuske, još su neke zemlje EU najavile priznanje Palestine na zasjedanju Generalne skupštine UN.  Pritisak na cionistički entitet raste, posebno nakon napada na Katar, no dok se u SAD nešto ne promijeni, zločinci u Tel Avivu smatrat će da imaju otvorene ruke. Tome u prilog ide i Netanyahuova izjava na okupiranim teritorijima, pred narajcanim nasilnim, ilegalnim naseljenicima na Zapadnoj obali kako Palestine neće biti.

Kako smo više puta naglasili, dok god je odgovor najjačih zapadnih zemalja mlak, čak i kad ih cionisti izigraju, ti će zločinci smatrati da imaju carte blanche da urade što god žele ili što im padne na pamet. Tek će ozbiljne sankcije imati kakav-takav učinak. Ukoliko se nastavi „business as usual“, a cionisti nastave divljati, u konačnici će to dovesti ne do dvodržavnog, već jednodržavnog rješenja i konačnog i trajnog nestanka Izraela. Pojačan odljev Jevreja sa dvojnim državljanstvom tome svjedoči. Pitanje je samo do koje su granice ludila cionisti i njihovi podržavatelji spremni ići.

Kako je rekao zamjenik tadašnje izraelske premijerke Golde Meir, Aba Eban u jednom talk showu američke nacionalne TV mreže, 1971. goidne, nikada nemojte potcijeniti ulogu ludila u politici. Kraj toga ludila u američkoj politici (jer za izraelsku je prekasno) označit će početak rješavanja tzv. palestinskog pitanja.

Napad na Katar, čini se, ipak ima odjeka. Arapske i islamske nacije su 15. septembra donijele snažnu osudu izraelskog napada na Katar, na izvanrednom zajedničkom samitu, izjavivši da je napad agresija na sve zemlje članice Organizacije islamske saradnje i Arapske lige i obavezale se na koordiniran otpor izraelskim ekapnzionističkim planovima, kako je objavio pakistanski Daily Times.

No, zapravo je deklaracija sa samita otišla korak dalje od osude pojedinačnog napada. Deklaracijom je izražena znatno šira zabrinutost izraelskom politikom u regiji, posebno na, kako je to nazvano, izraelskim planovima nametanja novih realnosti na terenu kojima  se treba suprostaviti i protiv kojih se treba boriti. Ovaj se skup smatra zasada najznačajnijim diplomatskim odgovorom zna izraelsko ponašanje, a značaj skupa leži u činjenici da je okupio države koje se,povijesno nisu slagale oko regionalnih pitanja.

Dakle, kako se slažu svi analitičari, osuda napada na Katar kao jasnog kršenja suvereniteta i ozbiljne prijetnje miru u regiji, predstavlja unison odgovor dviju značanih međunarodnih organizacija na izraelsko kršenje međunarodng prava. Ovdje je posebno važna osuda napada na suverenitet, ne samo zbog reginalne  situacije, nego i zbog širih implikacija, posebno u Ukrajini. Također je značajan dio deklaracije koji je obavezao članice OIC da poduzmu sve moguće mjere kako bi podržale implementaciju naloga za hapšenje počinitelja zločina nad palestinskim narodom, koje je izdao Međunarodni krivični sud u Haagu.

U dugo vremena nezapamćenoj izjavi, pomoćnik generalnog sekretara Arapske lige Hussam Zeki, na press konferenciji je rekao kako je potrebno i dalje sačuvati medijacijsku ulogu u zaustavljanju rata, ali se složio da je Izrael odmetnuta zemlja u regiji. Glasnogovornik katarskog ministarstva vanjskih poslova, Madžid Ensari opisao je samit kao historijski događaj koji je potvrdio jedinstvo arapskog i islamskog fronta. Ovako snažan jezik dugo se nije mogao čuti od diplomatskih predstavnika arapskih zemalja. Dodao je kako palestinska stvar ostaje u srcu prioriteta sve dok palestinski narod ne ostvari svoja legitimna prava.  

S druge strane, agresorske, nije se moglo čuti ništa nova, osim šutnje na deklaraciju, ali i izjave premijera odmetnute države koji je izjavio da ne isključuje nove napade na Hamasovo vodstvo, ma gdje se nalazilo. Isti je dan američki državni sekretar Marco Rubio došao na noge Netanyahuu i snažno podržao izraelske tvrde pozicije, nakon što je Washington izrazio nemir zbog napada na Katar.

Ko u Washingtonu, bilo bi bolje reći. Je li vjerovati Trumpu koje je dao nespretnu izjavu koja se svakako može tumačiti ili Rubiju koji otvoreno podržava sve što radi cionistički entitet ili ipak samo njihovom gospodaru Netanyahuu, pitanje je sad. Ili nije? Poodavno smo upitali u recima ove kolumne ko stvarno vlada u Washingtonu.  Sad je svima valjda jasno. Ono što se smatralo teorijama zavjere i odbacivalo sa podsmijehom, čak i proglašavalo antisemitskim, sada je izneseno na jarko sunce istine i više niko, kako je rekao Alija Izetbegović, neće moći reći da nije znao.

Razbojnik iz Tel Aviva i dalje prijeti, prije najavljenog masovnog priznavanja palestinske države na sjednici Generalne skupštine UN, ponovljenom izjavom da te države neće biti, bez obzira na stav i SAD o dvodržavnom rješenju. Na te izjave američki državni sekretar, pun razumijevanja, ponavlja kako SAD čvrsto stoje uz Izrael. Nakon toga će, pun razumijevanja Katarcima objašnjavati kako su sigurni. Sigurni, uz najavu izraelske vlade da će ponovo napasti Hamasove čelnike u Kataru.  Najavom ubijanja Hamasovih čelnika gdje god da jesu Netanyahu najavio je rat čovječanstvu. Šta radi čovječanstvo? Odnosno njihove vlade? Donose rezolucije, komunikee, deklaracije, pune snažnih riječi….

Jer dok se donose rezolucije i deklaracije i u napadnutoj Dohi, odmetnuta država koja je napala Katar upravo ravna grad Gazu i sve što u njemu živi sa zemljom, izgladnjuje civile i djecu koja i dalje umiru od gladi, nesmetano ubija i otima zemlju u masovnim proporcijama na Zapadnoj obali…. I naravno, kako im u tom niko ne smeta (osim Palestinaca koji imaju nezgodnu naviku da žele živjeti na svojoj zemlji), a SAD ih potpuno podržava, cionistički ratni zločinci nstavljaju dalje. Do, istrage vaše, kako bi rekao Petar Petrović Njegoš, velikosrpski crnogorski vladar-pop, rasista i inspirator zločina nad Bošnjacima. Istraga  u Njegoševom skromnom rječniku nije ispitivanje činjenica, već brisanje svih tragova onih drugih i drukčijih.